ZAGREB Nakon gostovanja proteklih dana na brojnim radijskim postajama i televizijskim emisijama, gdje je bila riječ o njenom novom albumu »Merika«, odranije poznata hrvatska kazališna glumica, a sada sve poznatija kantautorica Elis Lovrić, priredila je koncert u velikoj dvorani Glazbenog zavoda u Zagrebu, gdje ju je dočekalo prepuno gledalište publike svih generacija.

»Ma ki je reka da je more bilo vajka spoda Učke/Tko je rekao da Elis neće napuniti Glazbeni zavod?« – vlastitim stihovima aludirajući na stvarnost – Elis Lovrić započela je promotivni koncert, najavljujući album koji se već pjevuši – na sve strane. O tome svjedoče burni i dugi aplauzi te povici »Bravo!« kojima su ispraćene sve pjesme izvedene na zagrebačkom dvosatnom koncertu, nabijenom emocijama.

Vježbanje života

Elis Lovrić je svoju umjetničku karijeru počela kao glumica riječke Hrvatske drame. Još tijekom studija osvojila je Rektorovu nagradu ali i pažnju tadašnjeg redateljskog maga Georgija Para, koji joj je povjerio ulogu Fanice u legendarnom »Vježbanju života« Nedjeljka Fabrija i Darka Gašparovića. Nakon toga uslijedile su uloge kojima je pokazala svu raskoš svog talenta, glumačkog i pjevačkog – sjetit ćemo se samo Tauferova »Kraljeva« ili »Agneze Božje«. I upravo kad je zakoračila prema velikoj glumačkoj karijeri, Elis je rekla: »Ne, to nije jedino što želim!«

Okrenula je list i s diplomom zagrebačke akademije za kazalište i film, te s glumačkim  iskustvom koje se smatralo itekako relevantnim – krenula ususret novim izazovima. Prvo odredište je bio Rim. Akademija Silvio d’Amico. A nakon diplome – audicije za glumačke i uloge u mjuziklima diljem Italije. Bila je Čehovljeva heroina, ali i majka svetoga Franje u mjuziklu koji se godinu dana svakodnevno  igrao u Assisiju; osvajala je nagrade na festivalima kao kantautorica, njene su pjesme bile otvorene svim jezicima svijeta, svoje tekstove stvarala je izravno na pet jezika, a pjevala na sedam.

Ali tek kad je iz nje progovorio materinji jezik, ne hrvatski književni, već labinjonska cakavica – postala je ono što je uvijek bila: Elis Lovrić. O tom putu ona govori u svojim pjesmama, prateći se na gitari i usnoj harmonici, a njen glas koji od lirskog – ovisno o sadržaju pjesama – poprima snažan ili buntovan karakter, kazuje da se iza pjevačice na pozornici krije glumica. O albumu koji predstavlja na koncertima,  kaže da se radi o priči koja je i osobna, i labinska, ali odjeci te glazbe sežu i dalje – »Merika« je istodobno sjetan i himničan album istarskog mora, brazilskog sunca i glazbenog otkrića neke vlastite Amerike, mitske zemlje svih kantautora svijeta.

Istra u srcu

Suradnici Elis Lovrić na ovom koncertu, kao i na albumu »Merika«, dvoje su iznimnih glazbenika: violončelistica Bika Blasko, koja svira i djembe te glasom prati izvedbe, i gajdaš Stjepan Večković, koji mihom i dvojnicama transformira glazbu Elis Lovrić u neke sasvim neočekivane prostore. Elis piše reminiscencije na svom jeziku, koji – osim Labinjona – malo tko »kapi« (razumije). To je govor pun polutonova i samoglasnika s prijeglasima, riječi su čudne i teško odgonetljive, ali je zato njena glazba – svima razumljiva.

Sekundira joj Bika Blasko, violončelistica iz klase Valtera Dešpalja, koja je sjajno klasično obrazovanje iskoristila za univerzalnu glazbenu suradnju u raznim formacijama (popularni HISTrio), a prelijepi ton koji izvlači iz violončela, u nekim pjesmama izmjenjuje udaranjem ritma na djembeu. Kad se ovoj kombinaciji pridruži gajdaš Stjepan Večković, glazba priziva slike irskih krajolika… Koncert Elis Lovrić u Glazbenom zavodu pretvorio se u slavlje glazbe i sjećanja na bajkovitu Istru, koju kantautorica nosi u srcu. I kad ne razumije tekst, ove osjećaje njena publika upija i razumije.