PUNA KANTRIDA, 24. LISTOPADA 1984. - Danko Matrljan slavi gol protiv Real Madrida
Ta je velika pobjeda više nego zaslužena. Igrači Rijeke su bili jači u svim elementima igre, u svim onim detaljima koji postoje u nogometu. Ovo je pobjeda kolektiva, trijumf volje, želje, zalaganja i svega drugoga - kaže Matrljan
povezane vijesti
RIJEKA Gol kao san, strijelac Danko Matrljan – mogao je samo uzviknuti komentator zadivljen efektnim pogotkom Danka Matrljana Real Madridu u večeri kada je na Kantridi s 3:1 deklasiran svjetski velikan, najviše puta europski prvak.
Popularni »Maska« se poigrao sa slavnim Nijemcem Stilikeom za gol koji zanavijek ostaje u bogatoj povijesti riječkog nogometa, a sada i on uživa u sadašnjosti, u ugodnom saznanju da Rijeka ulazi u veljaču kao lider na ljestvici poslije vrlo zvučnog derbija s Hajdukom pred nakrcanim tribinama rasprodanog poljudskog stadiona.
– Ma divota jedna, ovaj trijumf Rijeke u Splitu, a ta je velika pobjeda više nego zaslužena – kaže u svom stilu Danko Matrljan, nezaboravni centarfor slavne momčadi trenera Joška Skoblara koji sada individualno radi s kadetima i juniorima koje itekako može podučavati napadačkim vještinama.
– Igrači Rijeke su bili jači u svim elementima igre, u svim onim detaljima koji postoje u nogometu. Nije u ovom slučaju samo u pitanju ono u igri, već je riječka ekipa čak bila i bolja i onim elementima koji su izvan onih nogometnih. Dojma sam, sve u svemu, da su igrači Rijeke velikom snagom svoje volje pobijedili kako sve one suparnike koji su im bili nasuprot na samom terenu, te sve one domaće navijače koji su napunili tribine stadiona na Poljudu.
Stišavanje euforijeDerbi na Poljudu je danima gromoglasno najavljivan, naravno da se gromoglasno komentira ova velika pobjeda. Život teče dalje i valja nastavljati igrati s istim pristupom, a nužna je serija uspjeha da se utaže sve veći apetiti navijača. – Čuo sam riječi trenera Rijeke Željka Sopića koji je odmah nakon utakmice stišavao euforiju, koji je shvatio situaciju jer mala je razlika između euforije i panike. On će sigurno napraviti sve da igrače pripremi za ono dalje jer ovo što su napravili je fenomenalna stvar, no to je tek početak. Imaju još dosta toga ispred sebe, a ja verujem da će nakon ovih izjava trenera malo splasnuti ova euforija. Naravno, mora se održavati ovaj entuzijazam i zajedništvo, no siguran sam da će ih trener vratiti u »normalu« i nastaviti dalje prvenstvo. |
Atmosfera
Matrljan iz vlastitog iskustva dobro zna kako je istrčavati na travnjak u ovako velikoj utakmici. Ima ih koš i još, osim ove toliko isticane s Realom, nezaboravan je derbi s Crvenom zvezdom kada je Kantrida bila ispunjena i sat prije utakmice za duel okončan 0:0, s tim da bi pobjeda Skoblarovoj momčadi skoro pa sigurno donijela naslov prvaka. Uza sve nužno vođenje računa o ispunjavanju taktičkih obaveza, ne smije se podleći atmosferi ovakvih velikih derbija kao što je bio ovaj splitski.
– Vrlo je upitno kako će se igrač postaviti u odnosu na atmosferu koja vlada na stadionu. Konkretno, naravno da onome koji u negativnom smislu podlegne tom okruženju, to itekako šteti. Međutim, s druge strane, onaj koji zna iskoristiti tu atmosferu i koji joj se zna prilagoditi, ona ga samo još podiže i daje mu još i dodatnu energiju i dodatnu snagu za ostvarenje željene pobjede. Ovo s atmosferom je kao s vjetrom na moru, dok je ploviti protiv njega još teže, kada on puše u jedra, plovidba je puno brža i lakša. Umijeće korištenja vjetra je vrlo važno. U regatama pobjeđuje samo jedna, a ne deset posada, a slavi ona koja se najbolje snašla u uvjetima u kojima se natječe.
Zajedništvo
Matrljan pritom hvali kolektivni rad momčadi Rijeke na Poljudu, igranje »jedan za drugoga« u ovoj velikoj utakmici.
– Smatram da je odlučujuće u ovoj pobjedi bilo veliko zajedništvo igrača Rijeke. Oni su vjerovali da mogu slaviti. Na njima se i vidjelo da su motivirani kako treba, u onom smislu da vjeruju da su u stanju doći do uspjeha. Na koncu su tim kolektivnim, zajedničkim radom, to i ostvarili. Ovo što govorim vidjelo se u svakom trenutku. Recimo, bila je jedna situacija koju su ljudi zamijetili, ona pred kraj utakmice, kada je Ivica Smolčić spašavao da lopta ne otiđe u korner. Veselio se i digao ruku nakon što je loptu izbacio u aut, u tom je trenutku shvatio i da je napravio puno jer znamo da je ipak razlika izvodi li suparnik korner ili aut. Naši dečki su vjerovali u tu pobjedu, a za nju su dali uistinu sve od sebe. Ginuli su za svaku loptu i svaka im je bila važna, što je vrlo bitna stvar. Ovo je pobjeda kolektiva, trijumf volje, želje, zalaganja i svega drugoga.