Penali lutrija? Ma ne, to je obična floskula! Penali su znanost, grana za sebe, a imaju dva rakursa. Izvođač je uglavnom u prednosti, ali ako preko puta stoji stručnjak za obrane s bijele točke, onda je u nevolji.

Umijeće zaustavljanja kaznenih udaraca u malom prstu imao je Oleksandr Shovkovskiy, ukrajinski vratar i vječna jedinica Dynama iz Kyiva, koji je na Svjetskom prvenstvu 2006. u Njemačkoj ušao u mundijalsku povijest.

Naime, tada je u osmini finala protiv Švicarske postao prvi vratar u povijesti svjetskih prvenstava koji nije primio nijedan pogodak u raspucavanju jedanaesteraca, obranivši udarce Marca Strellera i Ricarda Cabanasa, dok je udarac Tranquilla Barnette završio na gredi (Ukrajinci su realizirali tri svoja udarca). Mundijal u Njemačkoj zato budi najljepše uspomene za Shovkovskog.

Nezaboravni trenuci

– Za nas, reprezentaciju koja je prvi put zaigrala na Svjetskom prvenstvu, to su bili nezaboravni trenuci. No, gledano iz moje osobne perspektive, bilo je to iznimno teško razdoblje.

U siječnju sam slomio ključnu kost pa sam imao vrlo malo vremena za oporavak i pripremu za završnicu turnira. Unatoč tome, cijelo Svjetsko prvenstvo odigrao sam s metalnim umetkom u ključnoj kosti – kaže nam Oleksandr, otkrivši nam je li se posebno spremao za kaznene udarce.

– Kad je riječ o jedanaestercima, mogu reći da sam se za njih pripremao praktički cijeli sportski život. Gotovo nakon svakog treninga u Dinamu ostajao sam na terenu kako bih vježbao obrane udaraca s bijele točke.

No, raspucavanje protiv Švicarske bilo je posebno jer sam tijekom oporavka od prijeloma ključne kosti radio sa sportskim psihologom. Upravo mi je taj rad omogućio da u potpunosti kontroliram emocije tijekom tog raspucavanja – govori.

One-man-club

Malo je nogometaša koji su ostali toliko vjerni jednom klubu kao Oleksandr Shovkovskyi. Nakon što je 1986. zakoračio u omladinski pogon kijevskog Dinama, za prvu je momčad debitirao 1993., a među vratnicama ostao sve do umirovljenja u prosincu 2016. godine.

Tamo je igrao s nekolicinom hrvatskih nogometaša, Jerkom Lekom, Nikom Kranjčarom, Goranom Sablićem, Domagojem Vidom, Ognjenom Vukojevićem… O odnosu s Lekom govori:

– Na terenu smo bili profesionalci. Ne mogu reći da smo izvan nogometa bili bliski prijatelji, ali mogu sa sigurnošću reći da je svaku utakmicu igrao kao da mu je posljednja. Uvijek je bio beskompromisan i čvrst, ponekad je znao otići i preko granice dopuštenog pa je gotovo u svakoj utakmici mogao zaraditi žuti karton.

Ovaj genij među vratnicama nije birao utakmice. Branio je jednako sjajno i u ukrajinskom prvenstvu i u Ligi prvaka, gdje se kijevski Dinamo suočavao sa samim europskim velikanima.

Dani u Ligi prvaka

– Tijekom igračke karijere čak sam 14 puta osvojio naslov prvaka Ukrajine s Dinamom Kijev, a prošle godine do istog sam trofeja klub doveo i kao glavni trener. Kada se osvrnem na svoju karijeru, teško mi je izdvojiti samo jednu utakmicu.

Mnogo je susreta koji su mi se duboko urezali u sjećanje i svaki od njih nosi posebnu priču. Mogao bih govoriti o dvoboju protiv Švicarske na Svjetskom prvenstvu 2006., o utakmicama protiv Real Madrida u Ligi prvaka, nakon kojih smo izborili polufinale, u kojem nas je zaustavio Bayern München.

Jednako tako, mogao bih izdvojiti brojne prvenstvene i kup-utakmice u Ukrajini. Sve je to dio moje životne i nogometne priče. Sretan sam što danas mogu gledati unatrag na te trenutke i prenositi svoja iskustva mlađim generacijama – kazuje nam Shovkovsky, istaknuvši ipak utakmice s Realom kao one posebne.

– U Ligi prvaka svaka je utakmica bila posebna, iznimno zahtjevna i teška. U takvom natjecanju jednostavno nema lakih suparnika. Ako bih ipak morao nekoga posebno izdvojiti, onda bi to bio Real Madrid. Protiv njih smo igrali mnogo puta i svaki je susret bio izuzetno zahtjevan – zaključuje.