Foto: Marin Aničić
U razgovoru s Vojom Šiljkom ova pjesnikinja, prozaistica, radiodramatičarka, esejistica, prevoditeljica, poznata i kao »hrvatska Virginia Woolf«, prisjetila se vremena »krugovaša«, kao i uređivanja »Portreta i susreta«. U nastavku večeri predstavljena je knjiga »Preko reke, na biciklu« Ane Cecilije Prenz Kopušar, koja je objavljena u izdanju beogradskog Clija
RIJEKA Na ovogodišnjem Vrisku predstavljena je nova zbirka poezije istaknute hrvatske književnice Irene Vrkljan pod naslovom »Pjesme, nepjesme«. Knjiga je objavljena ove godine u izdanju V.B.Z.-a, a o autorici i knjizi govorila je Jadranka Pintarić. Kako je istaknula, Irena Vrkljan svojim je stvaralaštvom obilježila naš književni prostor i kulturu, ostavivši neizbrisiv trag.
– Pjesme objavljene u ovoj knjizi nastale su kad se Irena nakon smrti supruga 2014. iz Berlina vratila u Zagreb. Ove pjesme posve su različite od njene mladenačke poezije; Irena je napisala pjesme o samoći, tjeskobi, tuzi, osjećajima koji ćute prazninu. U njima ona bilježi sjećanja i uspomene, osjećajući da vrijeme bježi. U usporedbi s »nepjesmama«, »pjesme« iz naslova knjige su krajnje jednostavne, životne i stvarne – osvrnula se Pintarić.
Budući da ove godine festival Vrisak postavlja pitanje: »Čemu pjesnici u oskudno doba?« Irena Vrkljan odgovorila je: »Pa baš zato pjesnici, jer je doba oskudno! Vremena možda i jesu oskudna, ali žar koji postoji u ljudima nikad nije oskudan.«
Berlin se promijenio
U razgovoru s Vojom Šiljkom ova pjesnikinja, prozaistica, radiodramatičarka, esejistica, prevoditeljica, poznata i kao »hrvatska Virginia Woolf«, prisjetila se vremena »krugovaša«, kao i uređivanja »Portreta i susreta« – ciklusa emisija o umjetnicima prikazivanog na TVZ-u 1960-ih godina. Isprva je bio posvećen uglednim likovnim umjetnicima, a vremenom je obuhvatio književnike i druge istaknute stvaraoce. Irena Vrkljan napisala je 60 scenarija, a kako je kazala na riječkoj promociji, nitko ih nije čitao, išli su izravno u program i nije bilo cenzure.
Na kraju razgovora u riječkom antikvarijatu »Ex libris« Vrkljan je rekla da joj danas Berlin ne nedostaje, jer se grad u međuvremenu dosta promijenio te se i ondje osjeća širenje nacionalizma, a sve je i veći jaz između bogatih i siromašnih.
Francijeva rođakinja
U nastavku večeri predstavljena je knjiga »Preko reke, na biciklu« Ane Cecilije Prenz Kopušar, koja je objavljena u izdanju beogradskog Clija. Autorica je rođena u Beogradu, a podrijetlom je iz Argentine. Živjela je između Jugoslavije, Italije i Argentine, a danas živi između Slovenije i Trsta gdje predaje na Filološkom fakultetu.
Ovim povodom Marija Mitrović kazala je da se radi o knjizi koja progovara o trima identitetima, na trima jezicima. Naslov knjige je metafora, odnosno hommage autoričinoj baki koja je bila iz Istre i otišla je u Argentinu. Ova priča o izbjeglištvu aktualna je i danas. Doznali smo i da je autorica u rodu s istarskim kantautorom Francijem Blaškovićem, a otac joj je Juan Octavio Prenz – argentinski književnik, povjesničar književnosti i prevoditelj.