RIJEKA  U neka lijepa vremena obično smo na današnji dan nazdravljali. Josip Pino Glažar će se na svoj 74. rođendan preseliti u neku nebesku  odaju dobrih ljudi sa svojom »balillom«. Bog, koji uglavnom sebi uzima karakterno dobre duše, tako je htio.

U legendu je otišao Pino, »mulo de Brajda« s Trsata. Rođen pod Italijom, u Via Parini, današnjoj Ulici Fiorella la Guardia, Trsaćan s Krimeje po mentalitetu. Bivši međunarodni sudac i kontrolor, pola stoljeća aktivnosti obilježio je prije dvije godine, dobivši »sve plakete«.

S »balillom«, zviždaljkom 25 godina. Međunarodni sudac, sudio je finale Balkanskog kupa, najbolji sudac u bivšoj državi, na terenima prve lige, od Ljubljane do Skoplja, od Dubrovnika do Novog Sada… Prije 39 godina.

Glažar, 1.435 utakmica, bio je »škola suđenja«. Bio je Collina (najbolji sudac svih vremena koji je ljudima u crnom vratio dignitet)  prije Colline. O njegovim se odlukama nije raspravljalo. Nije smjelo!

Autoritativan, strog, pravedan… Bojali su se svi akteri na terenu i na klupama. Bez obzira na to što je supruga govorila »čujem te, ali ne te vidim«… Rekao je za posljednja razgovora aludirajući na svoja 162 centimetra.

Lopta i puška

Profesor tjelesnog odgoja, magistrirao je iz Narodne obrane, nikada nije bježao od svoje prošlosti. Ponosio se svima što je postigao svojim rukama, glavom i zviždaljkom. Ponosni su i učenici Građevinske škole (i drugih…), brojne generacije, danas odrasli ljudi, koji su imali čast i zadovoljstvo učiti i družiti se s Pinom. Loptom i puškom!

Veselo je koračao kroz život, kao što je uvijek bilo zabavno oko njega. Na Brajdi, Krimeji ili Trsatu… Na Kantridi ili na plesu u Circolu. Pino je volio ljude, ljudi njega još više…

Jedno su vrijeme prestali pozivi ponedjeljkom, analiza grešaka sudaca na prvoligaškim terenima. Bio je u bolnici, borio se sa životom. Bubrezima, jetrom, moždanim udarom… Sudbina ga na kraju nije mazila. Ugasio se, vjerojatno s osmijehom na licu, jer inače to ne bi bio Pino! Jedan, jedinstveni, nogometni sudac koji je u Jugoslaviji donio novi stil suđenja. Po svom uzoru i mentoru Concettu Lo Bellu iz Siracuse.

Jedan ja, jedan ti

Prvoligaški je sudac postao je Krimeji. Maestralno je odsudio (1971.)  gradski drugoligaški derbi Orijenta i Rijeke, utakmicu koja je prije toga dvaput prekidana… Pred 7.000 ljudi na svojoj Krimeji.

Dvije je godine bio međunarodni, UEFA sudac (1982./83). Dvije godine kasnije na Poljudu se oprostio od aktivnog suđenja. Igrali su Hajduk i Crvena zvezda. Isključio je zvezdaša Milka Đurovskog, a trebao je i hajdukovca Josipa Čopa. Dekoncentracija. Ispričat će kasnije kako je delegatu utakmice Ladu Jakšeu rekao da su dobili dvojku:  »Jedan ja, jedan ti…«. To je Pino. Iskren do boli.

Onaj zvižduk koji ne želiš čuti uvijek stigne prerano. Pino je zauvijek otišao u sjećanja. Ostavio je dubok trag, pedeset je godina kopao brazdu…

Dragi posjetitelji, ispričavam se što neću ustati… Rekao bi Pino na posljednjem ispraćaju. To je Pino. Profesor koji se nikada nije odvajao od svoje »balille«.

Pino, hvala ti na pola stoljeća prijateljstva, na satima razgovora, na svim podukama. O nogometu, životu i suđenju…