Umjetnici iz francusko-austrijske skupine CUBe pokušali su, nakon izvedbe predstave »AU«, sa pozornice ZKM-a pročitati javni apel za autonomiju plesa i ZPC-a, ali je uprava ZKM-a to sabotirala puštajući im razorno glasnu techno glazbu
ZAGREB »Ljudsko je biće slobodno samim time što može željeti promjenu«, zapisao je Pico della Mirandola. Crkva ga je, dakako, daleke 1486. godine proglasila heretikom, ali sloboda govora u međuvremenu je civilizacijski izborena. Ili si to samo utvaramo?
Sudeći po najnovijim događajima u Zagrebačkom kazalištu mladih, čak i u 21. stoljeću postoje mjesta gdje je sloboda govora ukinuta »odozgo«, od strane uprave. Podsjetimo na kontekst: upravo je u tijeku inicijativa zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića da se jedinu plesnu kuću u državi – Zagrebački plesni centar – »pridruži« Zagrebačkom kazalištu mladih i tako liši ZPC institucionalne autonomije koju su plesači teškom mukom izborili i zbog čijeg narušavanja već tjednima javno protestiraju. Sloboda javnog govora u ZKM-u pri tom nije uskraćena domaćim građanima, nego međunarodnim umjetničkim gostima.
Oj junačka zemljo mila
Dokumentirajmo situaciju: kad su međunarodni plesni umjetnici iz francusko-austrijske skupine CUBe, solidarizirani s domaćim plesačima oko borbe za zadržavanje institucionalne samostalnosti Zagrebačkog plesnog centra, nakon predstave »AU« pokušali na pozornici ZKM-a pročitati javni apel za autonomiju plesa, uprava ZKM-a pustila im je izrazito glasnu techno glazbu. Christian Ubi, Kyle Walters i Seb Martel pokušali su ponovno, u nevjerici prateći grmljavinu zvuka kad god krenu čitati apel. Svaki put su polučili isti rezultat ušutkavanja bukom.
Na kraju je plesni umjetnik Christian Ubi komentirao: »U mojoj zemlji ljudi bar imaju pravo javno izraziti svoje mišljenje«. A Kyle Walters povikala jer prema publici: »Potpišite peticiju za ples!«.
Plenum Zagrebačkog plesnog centra večeras će, po završetku predstave koja počinje u 21 sat u ZeKaeM-u, organizirati protestnu akciju kojom će tražiti ostavku ravnateljice Snježane Abramović Milković i gradonačelnika Milana Bandića.
Policijska logika ravnateljice ZKM-a Snježane Abramović Milković time se pokazala u svom punom bandićevskom sjaju: govoriti se smije samo podobnički, nikako kritički, a ZeKaeM-ova je pozornica (financirana ne iz Bandićeva novčanika, nego novcem građana grada Zagreba) onoliko »javna« koliko to godi ZKM-ovoj političkoj, a ne umjetničkoj upravi. Malo bi se koji europski ravnatelj u 21. stoljeću usudio tretirati umjetnike kao ideologijske poslušnike, a još je manje institucionalnih čelnika koji bi se – već i iz elementarne pristojnosti – odlučili cenzurirali govor međunarodnih gostiju. U ZKM-u smo, međutim, imali prilike vidjeti kako slobodi javne riječi presuđuje Snježana Abramović Milković, inače ravnateljica poznata po nepodijeljenoj podršci Milanu Bandiću.
Šutnja nije zlato
Nešto ranije u Dramskom kazalištu Gavella slovenski umjetnik Janez Janša s pozornice predstave »Sokol« otvoreno se i bez ikakve institucionalne cenzure od strane Gavelline uprave osvrnuo na zatiranje plesa od strane zagrebačkog gradonačelnika, što potvrđuje da je međunarodna zajednica itekako svjesna da čitava jedna autorska profesija u Hrvatskoj u ovom trenutku gubi svoj autonomni prostor ekspresije, samim time i profesionalni kruh. K tome je u pitanju profesija najveće međunarodne vidljivosti kad su u pitanju mnogobrojni pozivi na strane kazališne festivale, a ne »folkloraška sekcija«, kako umjetnike suvremenog plesa prikazuje Milan Bandić.
Civilizacijski govoreći, autokracija nikada nije ušutkala umjetnike, pa tako ni ovaj pokušaj cenzure neće polučiti javnu tišinu, već vjerojatno vrlo glasan odgovor čak i onih građana koji se dosad nisu miješali u politike upravljanja plesom.
