Upis stanova u zemljišne knjige

Stanari dužni platiti neplanirani trošak

Iva Vlašimsky

Prijepis vlasništva iz tzv. knjige položenih ugovora u zemljišne knjige mora se pokrenuti do kraja 2012. godine, o trošku vlasnika stanova



RIJEKA Upis zgrade sa svim njezinim posebnim dijelovima u zemljišne knjige, a u okviru ukupnog sređivanja zemljišnih knjiga, iako još u povojima već izaziva određene sumnje i ljutnju suvlasnika stanova. Naime, na samom kraju 2009. godine na snagu je stupila izmjena i dopuna Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koja je propisala obvezu pokretanja ovakvog postupka, a gdje se zapravo radi o prijepisu podataka iz takozvane knjige položenih ugovora (svojevrsnog registra kupoprodajnih ugovora nekretnina) u zemljišne knjige.


Kada se svi stanovi i zgrade upišu u gruntovnicu, izdat će se sudska rješenja i novi vlasnički listovi, a knjiga položenih ugovora prestat će postojati.


Posao odvjetnicima  





Zacrtani rok do kada se mora pokrenuti (iako ne i dovršiti) ovaj postupak upisa svakog zasebnog stana u zgradi u gruntovnicu istječe 31. prosinca 2012. godine, tako da nema mjesta panici, ali iako do onda ima još cijela godina i pol dana, treba znati da se radi o proceduri koja traje više mjeseci. Možda najvažnije je to da cijeli postupak nije besplatan, pa se mnogi suvlasnici stanova mršte što se sada odjednom pojavljuje taj neočekivani izdatak koji nameće zakon, a čija je visina posve prepuštena tržištu.



Cijene za upis u gruntovnicu se kreću od pet kuna po četvornom metru (koliko spominje Ri 19), preko šest do sedam kuna (Rumat, Graditelj), dok Tehgrad stan ima cijelu tablicu gdje referentna točka nije četvorni metar stana nego cijeli stan. Tako preko Tehgrad stana posao upisa u zemljišne knjige (s uključenim materijalnim troškovima suda i pristojbi) za zgrade do šest stambenih jedinica stoji 750 kuna po stanu, za zgrade od sedam do 15 stanova cijena je 660 kuna po stanu, zgrade sa 16 do 25 stanova plaćaju 580 kuna po stanu, a one s 26 i više stanova imaju cijenu od 510 kuna po stanu.



Građani su o takvim i mnogim drugim detaljima vezanim uz ovaj posao prilično neinformirani, pa kada im recimo Rumat pošalje informaciju o svemu s najpovoljnijom odabranom cijenom vođenja upisa u gruntovnicu (konkretno sedam kuna po četvornom metru), onda je prvo što se pitaju – nije li ovo samo još jedna »niša« (makar bila i zakonska) koju upravitelji koriste za vlastitu financijsku korist?


Slično je konstatirala jedna naša čitateljica koja se anonimno javila u našu redakciju. Ipak, u razgovoru s nizom sugovornika doznajemo kako postupak upisa u gruntovnicu vode zapravo odvjetnici, spominju se i geodetski uredi, a njihove ponude su te koje prikupljaju upravitelji zgrada te ih dalje prosljeđuju svojim (i drugim) zgradama.


Prve prepisane zgrade


Zakonska obveza upraviteljskih tvrtki je da taj postupak tek pokrenu pred sudovima i nadležnim institucijama i ništa drugo, tako da od ovoga neće profitirati upravitelji nego uglavnom, odvjetnici.


  – Ono što se naplaćuje je vrlo zahtjevan administrativni posao prikupljanja niza dokumenata, poput svih vlasničkih listova u zgradi, izvoda iz katastra, identifikacije katastarske čestice, međuvlasničkog ugovora i slično, a još se izdvajaju materijalni troškovi, odnosno troškovi sudskih i upravnih biljega i drugih pristojbi, pojašnjava direktorica Rumata Karmen Vukorepa.


Rumat je počeo slati ponude u veljači ove godine, Graditelj kojih mjesec dana prije gdje ima tri zgrade u postupku, Tehgrad stan još u jesen prošle godine i ima već osam zgrada u postupku, dok recimo Ri 19 ove postupke pokreće već godinu dana i bilježi prve riječke zgrade koje su već »prepisane« iz knjige položenih ugovora u zemljišne knjige.


Rijeka stan još uvijek nije započeo s ovim postupkom, a vlasnik Tomislav Štimac nam je odgovorio kako je još u fazi informiranja o cijeloj »strategiji« djelovanja te kako za sve još ima vremena.


U većini slučajeva sugerira se da se ovaj trošak upisa u zemljišne knjige financira za cijelu zgradu iz sredstava zajedničke pričuve, iako neki upravitelji svoje klijente savjetuju suprotno, kako bi na zajedničkom računu kuće ipak ostalo novca za druge potrebite zahvate i popravke.