Za dijete od, primjerice, tri godine likovi s ekrana nisu stvarni, ali oni za njega žive u ekranima. U petoj godini djeca nisu sposobna pratiti određene radnje koje vide, a u desetoj godini imaju problem u razlučivanju kadrova i scena
Koliko je teško djecu preusmjeriti na kvalitetnije provođenje vremena od onoga za uređajima s primamljivim ekranima, posvjedočila je Maja Leventić pričom iz vlastita iskustva kad je svoju djecu, s još nekolicinom ostale djece, odvela u prirodu, u idiličnu seosku sredinu.
– Nakon šetnje s djecom u prirodi i hranjenja patki jedna djevojčica je poželjela vratiti se kući. Kad sam je upitala zbog čega, odgovorila je da bi htjela nešto gledati, ispričala je Maja Leventić, dodajući kako su reakcije djece kojima se oduzme tehnologija uglavnom negativne i da na odvajanje od ekrana najčešće reagiraju riječima: »Dosadno je, nemam što raditi.« To je znak da je mašta izgubljena.
– Prekomjerna izloženost TV-u kod djece između jedne i pet godina utječe na usporeni razvoj govora, dovodi do poteškoća čitanja i pisanja odnosno do disleksije. Također, javlja se i disgrafija, poremećaj usvajanja vještine pisanja. Dijete nepravilno drži olovku jer u ruci najčešće drži miša. Baratanje olovkom važno je od najranije dobi jer se tako aktivira jedinstveni neuronski krug, a kod tipkanja nema te aktivnosti. Pisanje održava mozak aktivnim i djecu treba što više potaknuti da pišu, upozorila je Maja Leventić.
Povratak igrama
Istraživanja su pokazala kako djeca koje dnevno gledaju dva sata televiziju teško prihvaćaju jednostavne zadatke »sporijeg« tipa poput onih u školi i imaju 20 posto veću šansu da razviju poremećaj pažnje. Na predavanju su još navedene brojne loše posljedice izloženosti ekranima u ranoj dobi – od zdravstvenih problema koji nisu direktno već posredno povezani s ekranima, poput pretilosti, visokog kolesterola i krvnog tlaka do teškoća hranjenja i spavanja, te agesivnosti.
– Hranjenje ispred ekrana dovodi do nesvjesnosti onoga što se jede, neučinkovitosti osjetila, nedostatka komunikacije i interakcije koja se uobičajeno događa pri zajedničkom obiteljskom obroku. Događa se da djeca odbijaju hranu ako pritom ne mogu gledati crtić, istaknule su predavačice i iznijele poraznu činjenicu da osobe koje puno gledaju televiziju imaju netočnu i nerealnu sliku stvarnosti. Pri gledanju televizije smanjene su, naime, aktivnosti desne strane mozga koje su odgovorne za logičko i kritičko mišljenje. Na kraju predavanja izneseni su i savjeti roditeljima kako kvalitetno zamijeniti vrijeme koje dijete provodi pred ekranom.
– Treba se vratiti starim društvenim igrama koje su poticajne za razvoj male djece i polako ih navikavati da prihvate te igre u koje treba biti uključena cijela obitelj, kazala je na kraju Marina Grbić, navodeći da ekrane vrlo uspješno mogu zamijeniti igre poput graničara, skrivača, frenja, lastika, crne kraljice i sl., ali i vožnja biciklom, odlazak na piknik, posjet susjednom mjestu koje će na pravi način zaokupiti djetetovu pažnju i potaknuti njegov pravilan razvoj.
