Roditeljstvo

Terapeuti otkrivaju najveće pogreške koje rade roditelji: Ponekad i nesvjesno

P. N.

FOTO/Flickr

FOTO/Flickr

Jedan od savjeta je i da roditelji priznaju kada su u krivu



Iako često u najboljem mogućem interesu, roditelji ponekad imaju pogrešan pristup u odgoju svoje djece. Indy je stoga prikupio odgovore terapeuta koji su na Redditu odgovarali na pitanje o tome koje su najveće greške roditelja pri odgoju djece. Kao jedna od grešaka se navodi situacija u kojoj se djecu ne pohvali kada su učinila nešto pravilno. “Roditelji uvijek djeci govore što su napravila pogrešno. To valja balansirati govoreći im i kada su nešto napravila dobro”.


U odgovorima se spominje i da učenje djece definiciji poraza kao “neprihvatljivog” ili kao znaka “lijenosti” nije preporučljivo. “Rezultira ljudima koji jednostavno ne mogu prihvatiti ne kao odgovor ili ostanu u užasnoj situaciji jer su to odabrali, da bi uspjeli”.


Spomenula se i situacija u kojoj roditelji ne shvaćaju da su “zlostavljači”. “Ovdje psiholog – roditelji su često prvi ‘zlostavljači’ svog djeteta. Prva stvar je kada su roditelji previše zaokupljeni ovisnostima, tugom i problemima mentalnog zdravlja, pa nisu dovoljno emotivno prisutni u životu svog djeteta. Previše odraslih ljudi šeta okolo nesvjesno vlastite vrijednosti jer im ona nikada nije rečena i jer im nikada nitko nije rekao da i oni vrijede”, stoji u komentarima. 


“Osjećaji nisu razlog kažnjavanja”




Jedan od savjeta je i da roditelji priznaju kada su u krivu. “Djeca moraju vidjeti odrasle koji promaše i budu dobro. Prihvatite vaše padove s dostojanstvom pa će i oni naučiti postupati jednako kada budu stariji”. 


Kod grešaka se spominje i situacija kada se roditelji ne suočavaju s vlastitim emocijama, pa se s istima suočavaju djeca. “Trebalo bi biti obrnuto. Vi kontrolirate vašu tugu, ljutnju, razočaranje. Nemojte da vaše dijete predviđa vaš emotivan odgovor i radi na njegovoj regulaciji”, prenosi komentar Indy.


Pod probleme spada i ignoriranje dječjeg emotivnog života na način da im se govore da “izdrže”. “Nevjerojatan je broj klijenata koje viđam i koji trebaju naučiti da su osjećaji u redu, a ne razlog za alarm ili kaznu”, stoji u komentarima. 


Opravdanja


“Najčešća greška na koju nailazim je onemogućavanje djece. Neki ljudi imaju sposobnost da sami stvore isprike ili razloge za svako zahtjevno ponašanje ili da okrive nekog drugog. Više ulažu u to da ih se doživljava kao da su prijatelji s djecom nego da zapravo budu roditelji te da njihova djeca uče iz grešaka. To stvara dijete koje je lijeni perfekcionist, nesposobno za odgovornost ili pokušavanje bilo čega izvan zone komfora. Bojim se odrastanja za takvu djecu”, zaključio je jedan terapeut.