Krtice kopaju rupe u zemlji kako bi preživjele, ljudi to čine radi zarade, kako bi svijetu za veliki novac ponudili potrebne metale, minerale ili tko zna što sve ne za čim moderna, nazovimo je civilizacija, ima jednostavno neutaživu žeđ. Bogatstva iz zemaljskih dubina ispadaju kao da su obično pivo, što ih moderno društvo više »pije«, tim više žeđa. Sada se pokušava doskočiti toj žeđi 21. stoljeća maksi investuicijom od 165 milijuna dolara, ali se očekuje višestruka isplativost takvog ulaganja, »povrat poreza« na iskopinu od čak pet milijardi dolara. To bi trebala biti nagrada za put u tamne dubine zemaljske kugle i stizanje do velikog ležišta bakra. Autor ovog podviga je Rio Tinto, angloaustralski div u nalaženju i vađenju raznih metala, najveća takva kompanija na svijetu koja na američkom kontinentu poduzima veliki eksperiment, u ovom modernom lovu na zlato, potragu za bakrom, ugljenom čelikom, za kalijem. Svijetu očajnički trebaju minerali za gospodarski, industrijski i ekonomski razvoj, a pričuve su sve samo ne nepresušne. »Šurjak je kao geolog, stalno gleda u zemlju« – nekada je na radiju govorio glasoviti sportski komentator Ivan Tomić. Silom prilika industrija se sve više ponaša geološki, »gleda u zemlju«, u ovom slučaju je riječ o rudniku Bingham Canyon, ležištu iz kojeg je vađen bakar od kojega su kovane brončane medalje za Olimpijske igre u Londonu.    

Mitska država

To je je ionako najdublji rudnik na svijetu i jedan od najbogatijih, ležište je u mitskoj mormonskoj američkoj državi Utah, kraju gdje je koševe sipao nezaboravni Zadranin rođen u Zagrebu, Krešimir Ćosić. Tu je već izvađeno devetnaest tona bakra a sada se ide još dublje prema središtu Zemlje kroz slojeve koji su 40 milijuna godina čuvali ovo blago minerala i metala. Mormoni su tu došli još prije dva stoljeća, lansirali su proročanstvo koje ne ide u prilog iskapanju zemlje, sve kako u ove krajeve ne bi privukli druge tadašnje američke pionire. Mormon je uostalom i Mitt Romney, čovjek koji će u izbornoj kampanji pokušati istisnuti Baracka Obamu sa njegovog predsjedničkog mjesta. Guverner je Massachusettsa, što mu je bio i otac, a koliko drži do svoje vjere svjedoči i to što je trideset mjeseci bio je misionar Mormonske crkve u Francuskoj. Čovjek ima itekakve veze i sa sportom, u eri londonskih Igara valja se prisjetiti da je bio predsjednik Organizacijskog odbora Zimskih olimpijskih igara 2002. godine u Salt Lake Cityju. Što se pak tiče najdubljeg i najvećeg rudnika na svijetu, njegov je problem što ništa nije bezgranično tako niti njegove rezerve metala i minerala. Ona ležišta svih mogućih Zemljinih dragocjenosti koja je lako pronaći, znači ona koja su bliže površini su već skoro sva otkrivena, što je »Wall Street Journal« potvrdio Richard Hillis, delegirani upravitelj jednog australskog konzorcija koji misli ići čim dublje sa tamošnjim, iskapanjima. Uostalom samo ime tvrtke, »Deep Exploration Technologies Center Research« govori koji moto vodi ove istraživače.   

Mormonsko proročanstvo

Činjenice vele kako tradicionalni rudnici nisu dublji od nekoliko stotina metara, a dubina Zemlje je pak između 10 i 70 kilometara. Znači, tko ima volje, itekako ima što i gdje kopati. U toliko spominjanom Bingham Canyonu sanjaju prodor dublje od kilometra, misle početi na kvoti od 1.200 metara. Rudnik na kilometar dubine nije mala stvar, do cilja će trebati stići stvarajući vrlo složeni sustav tunela. Osim toga, valja izmisliti nove tehnologije, snalaziti se pomoću robota jer kako inače drugačije doći tamo dolje iako se ekolozi tome žestoko opiru. 

    Na stranu davno mormonsko proročanstvo prema kojem je bolje ne zadirati puno pod Zemljinu površinu, moderna industrija ne priznaje nikakve razloge i jednostavno objavljuje kako druge alternative jednostavno nema. Minerala je sve manje stoga treba posezati čim dublje za njima, vrijeme je radikalnih rješenja na mnogim područjima, tako i na ovome. Neki gledaju prema zemaljskim dubinama motreći neprohodne staze iz dana mašte Juelsa Vernea, drugi traže spas u svemiru. U ovoj drugoj skupini je slavni režiser James Cameron u suradnji sa »Googleom«, njihova je nada da su rijetki metali na tamo nekom asteroidu. Sportašice i sportaši brinu druge brige, oni misle kako osvojiti odličje a ne tko i koliko kopa pod zemljom da bi došao do dragocjenog metala za kovanje olimpijske medalje.

______________________

Napad na podzemne vode   

    Zadiranja u Zemljine dubine svakako narušavaju prirodnu ravnotežu koja je tu stvarana milijunima godina, stoga je razumljiva reakcija ekološki raspoloženih ljudi, ljubitelja očuvanja prirodnog ambijenta. 

    – Kopanjem u dubinu se riskira prekinuti tijek voda u podzemlju i znači time povećati mogućnost zagađenja – objasnio je za »Repubblicu« moguće opasnosti Bonnie Gestring, ekološki osviješteni aktivist kojeg više brinu problemi očuvanja okoliša od udovoljavanjima potrebama tržišta za dragocjenim metalima. – Voda se zagađuje radi izloženosti metalima ili sulfidima u stijeni, stvarajući izvor zagađenja koje, ako ga se ne izolira i ne obradi, riskira zagaditi rezerve pitke vode.   Stručnjaci iz kompanije Rio Tinto, tvrtke čije ime zbilja ezgotično i lijepo zvuči vjeruju u svoju tehnologiju i uvjeravaju kako su sposobni rasčistiti otpad i iskopine držati pod kontrolom. Gestring međutim nije baš uvjeren da je tome tako i odašilje svoje protuargumente.

    – Ali već su prve iskopine rudnika u Bingham Canyonu počele zagađivati podzemne vode dosežući vodene rezerve tisuća lokalnih stanovnika – pojačao je dozu Bonnie Gestring. 

_______________________

      Tragom Julesa Vernea 

      Australija je inače uz Kanadu najaktivnija u ovoj vrsti istraživanja zemaljskih dubina. Vlade jedne i druge države su već izdvajale silne novce kako bi financirale istraživačke centre koji bi izumili sve novije tehnike iskapanja i prodiranja u dublje slojeve zemaljske kugle. Jasno da je tehnologija silno napredovala od doba Julesa Vernea i njegovih junaka u knjizi »Put u središte Zemlje«, od onog 24. svibnja 1863 godine kada je Otto Lidenbrock, profesor mineralogije, koje se bavio i geologijom s nećakom Axelom krenuo u izmišljenu ali uzbudljivu avanturu. Sada su nova vremena, za razliku od tadašnjeg 19. u ovom 21. stoljeću funkcioneri ovih dvaju zemalja si međusobno poručuju: »Naći ćemo se u središtu Zemlje« – kako prenosi »La Repubblica« za putovanja u dubine koja su međutim stvarna, a ne predmet nekog djela naučne fantastike. Naravno, sve pod uvjetom da marljivi kopači jednog dana ne pretvore Zemlju u veliku kuglu punu rupa kao na komadu švicarskog sira.