Snimio Sergej DRECHSLER
Oznaka »najbolje upotrijebiti do« pokazuje do kad je proizvod najbolje kvalitete, no ukoliko nije došlo do oštećenja ambalaže, i nije po otvaraju sumnjiva našem njuhu ili oku, ona i dalje adekvatna za konzumaciju. Hrana s »upotrijebiti do« oznakom je, s mikrobiološkog gledišta, brzo kvarljiva i, ukoliko se ne konzumira u navedenom roku, može predstavljati opasnost po zdravlje potrošača
Njemački ministar za hranu i poljoprivredu Christian Schmidt izjavio je za tamošnje medije kako svaki od 80 milijuna njemačkih građana godišnje u smeće baci 82 kilograma hrane kojoj je prošao formalan, samo preporučeni rok trajanja, te predlaže da se rok »nabolje upotrijebiti do« (engl. best before) u potpunosti ukine te, jednako kao i na prozvodima koji nose datum »upotrijebiti do« (engl. use before) zamijeni ugradnjom čipova i naljepnica koje će potrošaču pokazivati koliko dugo je proizvod još zdravstveno ispravan odnosno upotrebljiv.
Dozvoljena konzumacija neotvorenog proizvoda nakon isteka oznake »najbolje upotrijebiti do«
Primjeri proizvoda koji mogu biti konzumirani još dugo nakon isteka »najbolje upotrijebiti do« (engl. »best before« ili »shelf life«)
Dvije su kategorije roka upotrebe hrane. Oznakom »upotrijebiti do« navodi se datum nakon kojeg proizvod postaje zdravstveno neispravan te ga se samo dotad, nipošto kasnije, smije konzumirati. Tu je riječ o kvarljivim proizvodima poput jaja, mlijeka i mesa, dok na ostalim proizvodima, koji nisu lakokvarljiva roba, poput kave, sokova, začina, konzervirane hrane, tjestenine, riže, marlemalade i svega ostalog, stoji oznaka »najbolje upotrijebiti do«. Hrana s »upotrijebiti do« oznakom je, s mikrobiološkog gledišta, brzo kvarljiva i, ukoliko se ne konzumira u navedenom roku, može predstavljati opasnost po zdravlje potrošača. U drugom slučaju nam proizvođač »najbolje upotrijebiti do« datumom ili periodom garantira da će dotad njegov proizvod biti najbolje kvalitete, a nakon toga će tu kvalitetu, odnosno okus, teksturu, aromu, nutritivnu vrijednost – početi gubiti. To nipošto ne znači da je nakon navedenog datuma ta hrana zdravstveno neispravna, već je, ukoliko nije došlo do oštećenja ambalaže, i nije po otvaraju sumnjiva našem njuhu ili oku, ona i dalje adekvatna za konzumaciju, još tjednima, mjesecima pa čak i godinama poslije.
Zdravstveno ispravne
Čajevi, marmelade, biljno ulje i mnoge druge namirnice, primjerice, upotrebljive mogu biti još godinu dana nakon isteka roka »najbolje upotrijebiti do«, a svakako su i dalje zdravstveno ispravne. Tjestenina i riža, kava, kakao i slično, mogu biti u upotrebi još i dvije godine nakon isteka preporučenog roka, samo će nakon toliko vremena, zbog gubitka arome, primjerice, trebati više kave da bi imala isti okus kao svježa kava, i slično. Jednako je i sa začinima poput papra, crvene paprike, curryja i drugih.
Proizvođačima je, dakako, u interesu staviti što kraći preporučeni rok trajanja, kako bi i obrtaj tih proizvoda u prodaji bio što veći. Potrošači, jer je hrana u pitanju, poštuju te rokove, boje se eventualnih posljedica ako ih prijeđu pa u smeću završavaju ogromne količine hrane, koja je još itekako jestiva. Svake godine u EU se zbog isteka »najbolje upotrijebiti do« roka baci oko 30 milijuna tona hrane, što je gotovo 17 kilograma dobre, a bezrazložno bačene hrane po stanovniku.
Lista trajnih proizvoda
Još su prije dvije godine Nizozemska i Švedska na razini EU-a pokrenule inicijativu da se određene namirnice, poput brašna, šećera ili riže, kao i mnoge druge, stave na listu trajnih prehrambenih proizvoda na kojima se više ne bi navodio minimalni rok trajanja, odnosno stavljala oznaka »najbolje upotrijebiti do«. I naše je Ministarstvo poljoprivrede tada komentiralo kako se priklanja inicijativi, no s uklanjanjem takvog roka, naglašavali su, ne treba srljati. Kao prihvatljivije su rješenje predlagali prodaju te hrane po sniženim cijenama nakon što minimalni rok trajanja istekne. Kako savjetuje i sama Europska komisija, hranu kojoj je istekao »best before« period, i zbog toga ju želimo baciti, treba otvoriti te procijeniti je li zbilja neupotrebljiva.
Kako pojašnjava Marijan Katalenić, voditelj Odjela za zdravstvenu ispravnost hrane pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, proizvođači su jedini odgovorni za to koji će rok uporabe stajati na njihovim proizvodima, dakle sami ga i određuju. Nekad su te rokove određivale institucije, no otkad je, u EU, proizvođač odgovoran za hranu »od polja do stola«, on sam određuje i rokove upotrebe. Zbog što većeg obrtaja robe, ali i zato da bi se što bolje ogradili od kvara proizvoda ili gubitka njegovih svojstava, stavljaju kraći rok »najbolje upotrijebiti do« od onog koji bi to stvarno mogao biti. Katalenić se ne slaže, međutim, niti sa Schmidtovim projedlogom da se rok »best before« u potpunosti ukine, odnosno da se na ambalažu svih proizvoda, i onih kratkoga roka trajanja, i dugotrajnih, ugrađuju čipovi odnosno stavljaju naljepnice koje će potrošača upozoravati na to koliko je dugo namirnica još zdravstveno ispravna ili upotrebljiva.
Njemački ministar Schmidt zalaže se, naime, za »inteligentna pakiranja«, koja se već razvijaju, poput čipova u ambalaži jogurta koji mjere kako se sadržaj proizvoda mijenja iz dana u dan. Kod pakiranog mesa, jednako tako, eksperimentira se s naljepnicama koje mijenjaju boju onako kako se mijenja i ispravnost mesa. Schmidtovo ministarstvo i financijski potpomaže razvoj takvih, i sličnih »inteligentnih pakiranja«, čija bi rješenja javnosti trebala biti predstavljena, i stavljena u uporabu, očekuje se, kroz tri godine.
Prema Katalenićevom mišljenju, takvi će proizvodi u »inteligentnoj« ambalaži biti preskupi, nedostupni hrvatskom džepu, a ukidanje roka »najbolje upotrijebiti do«, smatra on, nije dobro jer i za proizvođače treba biti neke ekonomske računice.
Arheološko iskustvo
Koliko neke namirnice uistinu mogu »poživjeti«, s vremena na vrijeme nam otkrivaju podmorski arheolozi koji nailaze na amfore iz antičkog doba s vinom ili maslinovim uljem, kao što i arheolozi na kopnu u prastarim grobovima pronalaze posude s medom. Svi ti proizvodi, svjedoče, nisu više »poslastice« kakve su bile nekad, ali nisu niti otrovni.
– Smatram da stručnjacima treba prepustiti računicu kako zadovoljnima učiniti i proizvođače i potrošače, odnosno izbalansirati ekonomsku računicu sa zdravstvenim učincima proizvoda”, kaže Katalenić. Prema njegovom mišljenju, nije dobra ni postojeća praksa kad je rok »najbolje upotrijebiti do« predugačak, kao što je slučaj kod, navodi, velikih pakiranja ukiseljenog povrća (paprika, krastavci), konzervi pelata i slično. Kako navodi, rok trajanja takvih paprika odnosno krastavaca bude i po četiri godine, iako već nakon tri mogu završiti u smeću jer se raspadnu ili omekšaju. Isto se događa, kaže, i sa konzervama pelata iz uvoza, na kojima se navodi preporučeni rok trajanja od dvije godine, no nakon godine dana na matičnom, izvoznom tržištu, taj pelat, sad već jako upitne kvalitete, završava na tržištima poput hrvatskog.
Akcijska prodaja
Kao daleko bolje rješenje od ukidanja preporučenog roka uporabe Katalenić preporuča da se svi proizvodi u zadnjoj trećini isteka roka stavljaju na akcijsku prodaju, ili da se poklanjaju institicijama, odnosno udrugama koje pomažu socijalno ugroženima. Najbitnije je, zaključuje, raditi na edukaciji potrošača, kako bi se općenito konzumiralo što manje štetne hrane, a što više zdravih, nutritivno bogatih namirnica.
– S jednom litrom razrijeđenog soka iz sirupa u organizam ste unijeli i 110 grama čistog šećera. To su namirnice o kojima treba educirati potrošače kako bi ih se što manje konzumiralo, ali i na takve proizvode uvesti dodatne takse kako bi oni poskupjeli. S druge strane, treba zagovarati zdravu hranu, koje bi se onda konzumiralo više, i ne bi bilo toliko bacanja hrane u otpad, zaključuje Katalenić.
