Kad su Tommy Caldwell i Kevin Jorgeson, dvojica američkih penjača, ovog četvrtka stupili na vrh mitskog El Capitana, gigantske 1000 metara visoke stijene, praćeni mnoštvom kamera i desecima tisuća gledatelja diljem svijeta, penjanje je i službeno postalo vijest broj jedan u svjetskim medijima.

Vjerojatno čak ni prvi uspon na Everest, zahvaljujući činjenici da tada nije postojao internet, nije podignuo toliko medijske prašine kao okončanje sedam godina dugog projekta Tommyja Caldwella da pokuša »slobodno«, dakle bez pomoći raznoraznih pomagala, popeti najteži penjački smjer na svijetu.

Big Wall penjanje

Pedesetih godina prošlog stoljeća u njoj je svijetu predstavljeno tzv. Big Wall penjanje, usponi u ogromnim, izrazito vertikalnim stijenama koji su trajali danima, a penjači noću spavali u stijeni. Među najupornijim pionirima ovih napornih poduhvata bio je i Warren Harding, po mnogočemu netipičan član pomalo »hippie« penjačke zajednice koja je u vrijeme sezone penjanja živjela u dolini između Yosemitskih stijenskih gorostasa.

Harding, prvi čovjek koji je jednu od takvih linija ucrtao u sam El Capitan, nije previše mario za etičke kodekse »slobodnog« penjanja, olakšavajući si uspone postavljanjem mnoštva ekspanzivnih klinova u stijenu, povlačanjem za raznorazne komade opreme i općenito svim »umjetnim« tehnikama koje su mu omogućavale da savlada nemoguće glatki masivni granitni zid.

U svom neopterećenom vizionarskom stilu Harding je i 1970. s penjačkim partnerom Deanom Caldwellom ušao u najteži dio El Capitana na jugoistočnoj strani stijene. Dvojac je sistematično utjerujući svoj put kroz glatke ploče, boreći se s razdobljima izrazito lošeg vremena, nakon punih 18 dana izašao na vrh. Zašto to činite, pitao je Hardinga jedan od novinara.

»Zato jer smo ludi«, odgovorio je cinično Harding, iznenađen brojem fotoreportera koji su penjački par čekali na vrhu. Popularnosti ovog uspona pridonijela je i činjenica da je rendžerska služba u jednom trenutku pokušala »spasiti« duo iz stijene, zabrinuta što se s njima događa nakon više dana lošeg vremena.

Nemoguća misija

U međuvremenu je u ovu yosemitsku stijenu ucrtano još nebrojeno mnogo linija. Nakon devedesetih godina »slobodno penjanje« u kojem uže i klinovi koriste samo kao zaštita od pada, postalo je norma čak i za ovako dugačke uspone, pa je do danas na taj način »slobođeno« trinaest postojećih smjerova u El Capitanu.

Down Wall godinama je, međutim, smatram nemogućom misijom, sve dok na futurističku liniju nije bacio oko jedan drugi Caldwell koji s autorom dotičnog smjera dijeli samo prezime. Tommy Caldwell, posljednjih desetak godina jedan od ponajboljih svjetskih penjača, bio je tek dijete kad je Warren Harding posjećivao dom njegova oca. Izrastavši u vrhunskog alpinista, Tommy je zaslužan za »oslobađanje« čak jedanaest od spomenutih trinaest linija popetih na ovaj »fair play« način.

Vertikalni reality show

Nakon godina ispipavanja terena, dvojac je 27. prosinca ušao u stijenu, s odlučnom namjerom da na tlo idući put stanu tek na vrhu El Capitana. Oboružani visećim ležajevima na sastavljanje, dane su provodili u stijeni oslobađajući dužinu po dužinu.

U svakih tridesetak do pedesetak metara stijene Tommy i Kevin provodili bi sate i sate, ponovo i ponovo padajući u napornim pokušajima da »spoje« cijeli niz pokreta po milimetarskim hvatištima. Prijatelji su im na stijenu slali hranu i vodu, a s njima je u vertikali živjela i ekipa kamermana i fotografa.

 Dvojac je svoj napredak objavljivao svakodnevno putem društvenih mreža, izvještavajući o razvoju situacije. Bio je to ultimativni vertikalni reality show, no iako mnogi alpinisti ne gledaju osobito blagonaklono na takva on line izvještavanja, tvrdeći da takvo što ubija osjećaj avanture, vještina, snaga, hladna glava i nevjerojatna upornost potrebna da bi se savladao ovaj gotovo nemogući projekt natjerali su penjače diljem svijeta da bez predrasuda iz dana u dan navijaju za Tommyja i Kevina. Na kraju nisu navijali samo penjači.

U bodrenje su se po prvi put u povijesti alpinizma uključili i svi najutjecajniji svjetski mediji poput New York Timesa, The Washington Posta, BBC-a ili The Guardiana. Kad je dvojac napokon dovršio projekt i izašao na vrh stijene, vijest o ispenjanom najtežem smjeru na svijetu dobila je mjesto na naslovnicama.

Tommyju i Kevinu čestitao je i sam Barack Obama. Dawn Wall i dvojica penjača ušli su tako u povijest na više načina, ne samo u alpinističke anale, već i kao akteri poduhvata koji je svijetu pokazao koju razinu predanosti, motivacije, sportskog duha, želje za probijanjem granica i timskog rada sadrže vizionarski alpinistički usponi.