Crna točka grada problem i nakon dvadeset godina

Rušenjem zgrade Cimosa uklonit će se dokazi o kriminalu kojim je država oštećena za 200 milijuna eura?

Vanja Vesić

Krejem 90-tih zgradu je dobila Riječka banka na ime duga od 40 milijuna tadašnjih njemačkih maraka, a nakon propasti banke, državne sanacije i prodaje Erste banci,nitko se nije pitao zašto zgrada nije u bilanci banke ili Fonda za privatizaciju



   


 Teška hipoteka


Činjenica je da je sudska trakavica s Cimosom ušla u desetu godinu bez ijednog pravorijeka. Aktualni vlasnici zgrade i zemljišta su poznati oftalmolog Nikica Gabrić i tvrtka Allegheny Financial poznata po planu za gradnju 34-katnice na Trešnjevci i poslovnog centra Sopot preko puta Muzeja suvremene umjetnosti. Zna se da je Allegheny Financial u djelomičnom vlasništvu Ninoslava Pavića, suvlasnika medijske kuće EPH. Naizgled, novi su si vlasnici natovarili tešku hipoteku svojih prethodnika. 


    Najpoznatije ruglo na Vrbanima zasmetalo je i gradskoj upravi koja se često našla na ruti obilaska gradonačelnika Milana Bandića. Svih ovih godina pokušavali su se riješiti nesretne građevine, no, bez uspjeha. Cimos je punih 20 godina crna točka grada a jedino moguće rješenje o rušenju sada je također postalo pitanje pravosuđa. Prodaje i preprodaje zgrade rezultirale su prije dvije godine i optužnicom slovenskog Državnog odvjetništva protiv Cimosa, ali sudska presuda još nije donesena. Priča s Cimosom započela je još u kasnoj fazi socijalizma 80-tih, kada je proizvođač automobilskih dijelova Cimos iz slovenskog Kopra dobio pravo građenja na tom zemljištu. Udio od 46 posto prepustio je slovenskom poduzeću Građenje koje je u zamjenu trebalo izgraditi novu zgradu.   


Izvan bilance




Tvrtka Građenje našla se u financijskim problemima, a udio je preuzela tvrtka Cef-ing u vlasništvu 650 malih slovenskih i hrvatskih dioničara. Uložili su protuvrijednost od 22 milijuna eura i zgradu dovode pred sam dovršetak. No, početak rata i raspad Jugoslavije brigu o nekretnini ostavio je po strani i zgrada je počela rapidno propadati. Ipak, Cimos krajem 90-ih s jedne strane daje zgradu Riječkoj banci na ime duga od 40 milijuna tadašnjih njemačkih maraka iako nikada nije bio potpuni vlasnik. Nakon propasti Riječke banke, državne sanacije i prodaje Erste banci, nitko nije problematizirao zašto zgrade nema u bilanci banke ili Fonda za privatizaciju. Odvjetnica Filaković tvrdi da je upravo u tom segmentu nastala šteta za državu. Još je čudnije što je Cimos u međuvremenu uspio prodati zgradu preko fiktivne tvrtke Hypo Consultantsu, dijelu međunarodno poznate Hypo-Alpe Adria banke. Štetnost navedenog posla istražuje se u Austriji.