Rušenje Paromlina: Bagerom po kulturnom dobru

Po nalogu Grada Zagreba bageri privatne građevinske tvrtke došli su i započeli rušiti spomenik koji je desetljećima propadao upravo zbog nebrige gradskih vlasti, ali i države da bi sad, podmuklim činom, bio pretvoren u hrpu opeka

U konspirativnoj tišini i bez ikakvih najava, Grad Zagreb pokrenuo je ilegalno i brzopotezno rušenje kompleksa Paromlin, zaštićenog kulturnog dobra i jednog od remek-djela industrijske arhitekture s početka prošlog stoljeća.   

   Malobrojni kulturnjaci koji se bave urbanim prostorom i povijesnom industrijskom baštinom potpuno su zatečeni ovim svirepim činom na koji nisu stigli ni adekvatno reagirati. Po nalogu Grada Zagreba bageri jedne privatne građevinske tvrtke došli su krajem prošlog tjedna i započeli rušiti spomenik koji je, treba reći, desetljećima propadao upravo zbog nebrige gradskih vlasti ali i države da bi sad, podmuklim činom, bio pretvoren u hrpu opeka. Skandalozno rušenje kulturnog dobra pokrenuto je bez informiranja javnosti, relevantnih stručnih studija i prethodnog mišljenja struke -konzervatora i arhitekata. Kao i puno puta do sada dugogodišnja gradska vlast pod vodstvom gradonačelnika Milana Bandića pokazala je da joj zakonska procedura i demokratski standardi poput suodlučivanja građana i mišljenja stručne javnosti uopće nisu važni. Uostalom, ni nadležnost centralne vlasti, već ionako dobrano nagrižene ekonomskom i političkom krizom, ali i unutarnjom krizom upravljanja.

Zgradu bagerima ruše radnici stanovite tvrtke »Paron«, bez obaveznog natječaja, poduzeća u čijim je prostorijama za vrijeme parlamentarnih izbora Milan Bandić imao svoj izborni stožer, otkrili su to novinarima aktivisti stranke »Za GRAD« koji su ispred obližnjeg Ureda gradonačelnika izveli posprdni performans. Naime, pred zgradu Gradske uprave dovezli su bager. Simboličnim činom Gradsku upravu označili su kao opasnost za građane i gradska dobra, za preventivno uklanjanje. Spomenuta firma, tvrde, vlasnički je povezana s tvrtkom Munis koja je s Gradom Zagrebom razmijenila velik broj zemljišta zbog čega su lokalni čelnici bili prijavljeni USKOK-u. Sve to smrdi na svojevrsni koruptivni kulturocid.    Prve nemušte reakcije iz Grada stigle su u petak popodne i odjednom otkrili kako zapravo žele zapravo izgraditi »modernu gradsku knjižnicu«. Jalovu ulogu da amortizira očito bezakonje preuzela je dogradonačelnica Vesna Kusin, izuzetno zamijenivši sveprisutnog gradonačelnika u obraćanju javnosti:    – Već 25 godina Paromlin je pušten da sam propada i sada se došlo do toga da se za svakog većeg nevremena u gradu njegovi dijelovi urušavaju i ugrožavaju živote ljudi – poručila je dogradonačelnica Kusin. Gradonačelnik Bandić još je 17. lipnja Ministarstvu uputilo hitno pismo u kojem se tražila i dozvola za hitni postupak, no odgovor nisu dobili – uvjeravala je Kusin.    Ministrica kulture Andrea Zlatar Violić upozorila je da je posljednji sastanak na temu Paromlina održan krajem prošlog mjeseca. Još tada je jasno dala do znanja da se mora poštivati zakonska procedura:    – Gradski zavod za zaštitu spomenika, dakle, gospodin Silvije Novak, nije uputio projektnu dokumentaciju jer za uklanjanje spomeničkih dijelova koji se urušavaju, mora postojati prethodna suglasnost Hrvatskoga vijeća za spomeničku baštinu. Zatražili smo da Zavod zaustavi rušenje koje je započelo bez njihove suglasnosti. No, sad je u tijeku upravni i inspekcijski postupak kako bi se utvrdila odgovornost nadležnih tijela Grada Zagreba koji su sudjelovali u ovoj zakonski nepropisnoj proceduri. Dakle, nisu poštivali zakoni – upozorila je ministrica Violić.

   Ministarstvo kulture RH uopće nije imalo pojma da je građevinska operativa po gradskom nalogu krenula rušiti Paromlin!? Tko je tu lud? Nevjerojatna vijest stigla je putem medija i prekasno pa Ministarstvu nije preostalo ništa drugo osim pokrenuti upravni inspekcijski postupak protiv Grada Zagreba kako bi utvrdilo tko je odgovoran zbog skandaloznog bezakonja. Naime, Hrvatsko vijeće za kulturna dobra pri Ministarstvu jedino je tijelo u zemlji koje može donijeti odluku o sudbini nekog spomenika.   

Tko je naredio rušenje

Dakle, nedvojbeno je posrijedi kazneno djelo, ali kao u nekom glupom kvizu pokušava se utvrditi tko je ta osoba koja je naredila rušenje Paromlina. Pitanje je pomalo smiješno. Je li to gradonačelnik Milan Bandić ili neki poremećeni birokrat iz Gradskog ureda za izgradnju grada ili Gradskog zavoda za zaštitu spomenika. Kulturocid, kao takav, najčešće je djelo luđaka, pokazuje to i ratna povijest, ali ona ozbiljnija povijest u tvrdim koricama koja se ne kupuje na kiosku. Ipak, ne ulazeći pretjerano u psihološki profil počinitelja u nekoj normalnoj uređenoj zemlji ili gradu policija bi već privela osumnjičene gradske dužnosnike koji su naredili rušenje zaštićenog spomenika kulture dok bi konzervatori bili pozvani u policiju da procijene kolika je nastala šteta za nepovratno uništeno kulturno dobro. Za početak, dok ovo čitate, gradilište ili bolje rečeno rušilište, trebalo bi biti zatvoreno i pod inspekcijskom zabranom radova. Barem to.

   Kako je uopće bilo moguće da se spomenik koji je, podsjećamo, bio i predmet tzv. neobavezujućih natječaja za obnovu i prenamjenu, preko noći postao suvišan i neobnovljiv. Po čijoj odluci? Tko je taj »genijalac« koji je Paromlin proglasio bezvrijednim i otpisanim i slijedom toga odmah poslao bagere? Koliko nam je poznato, Grad Zagreb nije proveo nikakvu stručnu ekspertizu o stanju konstrukcije objekta, a ako je to i učinio, bilo bi nam jako drago da se dokumentacija podijeli sa zainteresiranom javnošću. No, drskost gradske vlasti išla je toliko daleko da nije smatrala potrebnim uvjeravati građane da Paromlin nema blistavu budućnost. Samo su poslali bagere. Vjerojatno da su pokušali s nekim javnim raspravama i gurali svoju priču dobili bi negativni odgovor i oštre argumente struke a njihovo daljnje inzistiranje na rušenju kompleksa urodilo bi prilično nezgodnom reakcijom građana, možda slično onoj koji su dobili prosvjednom kampanjom protiv devastacije Cvjetnog trga u centru Zagreba. Ovako, bilo im je lakše najprije poslati bagere i srušiti kompleks, po sistemu »lako ćemo kasnije« po metodi svršenog čina. Tako razmišlja aktualna vlast Grada Zagreba, a angažiranijim politolozima prepuštamo da opisanom obliku političke vladavine daju i konkretno ime iz literature. Naime, osim ozbiljnog deficita demokratske kulture i komunikacije s građanima, u recentnom skandalu u sukobu su sa strukom, zdravim razumom, no, prije svega za zakonom.   

Obična tlapnja

Sudeći po razvoju događaja obećanja gradske vlasti da će Paromlin, barem veći dio obnovljive konstrukcije u bližoj budućosti obnoviti i prenamijeniti za neku javnu svrhu, pokazala su se kao obična tlapnja. Strahovanja da gradska vlast zapravo želi objekt srušiti ili u najboljem slučaju dočekati da se samostalno uruši od nebrige i vanjskih utjecaja bila su opravdana. Naime, tik uz spomenik zaštićene kulturne baštine koji je desetljećima vapio za što hitnijom obnovom GradZagreb u rujnu 2011. godine izgradio je parkiralište i to za 550 vozila. Na prvu loptu, neovisna struka nije odmah skočila na nož i prozvala gradske čelnike da se igraju sa sudbinom Paromlina. Na neki način smatrali su pozitivnim da se ta, dotad, nepristupačna zgrada, okružena smećem i gomilom šute, može vidjeti izbliza i tako građanima približiti, pa makar vidjeli i sav taj užas kronične zapuštenosti nekadašnje ljepotice industrijske baštine.

Nakon 1945. kompleks zagrebačkoga Paromlina u vlasništvu je uspješnog Žitokombinata, sve do osamdesetih godina kada se namjerava napustiti. Tada se i prvi put postavlja pitanje njegove prenamjene, koje će ostati neriješeno sve do današnjih dana. Tadašnji Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu prvi je Paromlin stručno valorizirao i zaštitio, donoseći 23. veljače 1980. prijedlog Zaštite i osnovne programske koncepcije buduće namjene a 14. ožujka 1980. i rješenje o preventivnoj zaštiti, kao spomenika kulture industrijske arhitekture. Prvi koncept prenamjene Paromlina iz 1980. odnosio se na projekt Doma radničkog pokreta i revolucije. Jedan od prijedloga bio je Tehnički muzej, no najtrajnija je težnja prenamjene Paromlina prvo u Galeriju, a potom i u Muzej suvremene umjetnosti. Budući da muzejsko galerijski sektor nije bio zainteresiran za taj prostor, javila se nova ideja, da se prostor Paromlina dodijeli Arhivu Hrvatske. Nažalost, 8. ožujka 1988. Paromlin je zadesio požar.

No, taj se prostor mogao puno bolje iskoristiti da je bilo više pameti i sluha za struku. Dio prostora ispred same zgrade mogao je postati zeleni park koji bi na taj način spojio s parkovnom površinom ispred obližnje zgrade Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski i Matice iseljenika, dok bi ostatak prostora mogao biti iskorišten za parkirališna mjesta. Zagreb je tako mogao dobiti osim novog parkirališta i novu zelenu površinu i na taj način puno svrsishodnije i vještije približiti građanima vizuru građevine koju itekako vrijedi obnoviti. Bio bi to i dobar uvod u projekt obnove. No, to se nije ostvarilo, a još manje ni vrijedan idejni projekt arhitekata iz zagrebačkog studija NFO, Kate Marunice i Nenada Ravnića, pobjednika istraživačko-anketnog natječaja za uređenje Paromlina. Iz današnje perspektive zvuči cinično, upravo su Grad Zagreb i časopis Oris pokrenuli spomenuti natječaj, još u studenome 2009. godine. Vrijedni arhitekti osmislili su u unutrašnjosti kompleksa gradski bazen, urbane terme, muzej i još neke javne i komercijalne sadržaje. Osim toga, kompleks Paromlina tako bi se povezao i sa centralnom osi koja se proteže Avenijom Većeslava Holjevca prema sjeveru grada i time bi se dobila potpuno nova vrijedna urbana cjelina. No, Grad Zagreb nije htio raspisati arhitektonsko-urbanistički natječaj.

Umjesto toga pola kilometara južnije na zelenoj površini spomenute osi lani niknule su tri skupocjene i nevažne fontane s kojima se zagrebački gradonačelnik jako ponosi i na službenim internet-stranicama Grada Zagreba. Iz gradskog proračuna spiskano je oko 19 milijuna kuna, a još će se toliko novca uzeti poreznim obveznicima za potpuno istu namjeru. Naime, Bandić se dosjetio da »posadi« još tri fontane u neposrednoj blizini, tako da će ih ukupno biti šest, u sivoj boji.

Što se valja iza brda

Uklapa se to u sveopće političko sivilo, u najbanalnijem smislu i u sivilo nemaštovitog i često polupraznog asfaltnog tepiha koje se rastegnulo uz zgradu Paromlina, namjerno do nesigurnih zidina formalno zaštićenog kompleksa. Sinergija sivog asfalta i derutne zgrade zapravo izgleda zastrašujuće a to je možda i bila ideja samih gradskih autora da građevina u novonametnutom okruženju izgleda lošije nego što je stvarno u statičkom i arhitektonskom smislu i tako opravdaju rušilački potezi. Laicima dovoljno da se čude zašto to »ruglo« Bandić već nije odavna samljeo.

Paromlinski pogon kompleksa nastajao tijekom nekoliko desetljeća i u njegovoj izgradnji sudjelovalo je više istaknutih arhitekata, među ostalim Janko Jambrišak, Gjuro Carnelutti, Janko Holjac, arhitektonski atelijeri Königsberg & Deutsch, Štefan i Kalda, te inženjer Josip Dubsky. Upravo armiranobetonska konstrukcija koju će izvesti glasoviti graditelj Dubsky na zgradi silosa (južni dio kompleksa) ne samo što je prva takva poznata konstrukcija u Hrvatskoj nego je i jedna od prvih primjena armiranog betona uopće.

Naš list godinama je upozoravao na problematiku urušavanja Paromlina i ukazivao na sumnje da se iza brda valjaju klijentelistički interesi građevinskog i političkog lobija kojima je interes samo golo građevinsko zemljište u atraktivnom centru Zagreba, baš pored susjednog kompleksa TŽV Gredelj, nekadašnjeg industrijskog diva koji je gradio željezničke lokomotive za svijet a danas crkava u stečaju zbog kriminalnog upravljanja i tjera radnike na burzu. Lijepo je to i veliko građevinsko zemljište, kompaktno i komplementarno sa zemljištem Paromlina, također s tim nesretnim zgradama industrijske arhitekture. Još prije nekoliko godina izvijestili smo o bizarnom incidentu u kompleksu Gredelja koji nije dobio nikad svoj epilog. Preko noći nestala je kompletna zgrada izgrađena od klesanog kamena i opeka. Doslovno, kradljivci su je rastavili do temelja i nikad nisu pronađeni. U slučaju Paromlina situacija je puno jasnija, no, policije još uvijek nema na terenu.