Komuniciranje uz znakove kod djece smanjuju frustracije, a medicinskom osoblju olakšava rad. Baby signs na Srebrnjak je, uz blagoslov ravnatelja, dr. Bore Nogala, dovela viša medicinska sestra Kristina Vokić
Ova je bolnica po nečem, međutim, jedinstvena i u Europi, budući da je i jedina europska »baby signs« bolnica. U njoj svi liječnici, sve medicinske sestre, ali i svo ostalo osoblje, »govore« znakovni jezik za bebe i malu djecu, zahvaljujući kojem mali pacijenti, koji govoriti još ne znaju, jasno izražavaju svoje želje, potrebe i emocije. Tako se kod djece smanjuju frustracije, a medicinskom osoblju olakšava rad. Ovdje dječica govore prije negoli progovore.
Bebe imaju potrebu puno toga izreći i prije nego što zaista progovore. A kako im je, prije govora, lakše izraziti se pokazivanjem, baby signs jezik, koji je u Hrvatsku iz Amerike stigao prije nekoliko godina, služi upravo tome – dijete od godinu, godinu i pol dana, u stanju je »znakovati« stotinjak izraza, ne samo za predmete, hranu, potrebe općenito, već i za emocije. Štoviše, u stanju je znakovanjem već s godinu dana »reći«, primjerice, »daj mi piti mlijeka«, što će pokazati znakom za »daj«, drugim za »piti« i trećim za »mlijeko«, koje se pokazuje stiskanjem šakice na način sličan mužnji vimena. »Mama« je palac naslonjen na bradu, »tata« je palac na čelu, »maca« je, primjerice, frkanje brka, a mamina »sika« stiskanje šake na grudima. Mjesecima prije negoli će složiti svoju prvu rečenicu, bebe i mala djeca mogu tako svojim roditeljima, okolini općenito, dati do znanja što žele i što ih muči, bilo da je riječ samo o punoj peleni, tvrdoj »kakici«, jer i za nju postoji znak, ili pak o tome da žele nekome reći da se ljute ili da ga vole. Spajanjem vrhova oba kažiprsta, ovdje, na Srebrnjaku, bebe osoblju mogu reći i da ih boli.
Velika stvar
Baby signs jezik na Srebrnjak je, uz blagoslov ravnatelja, dr. Bore Nogala, dovela viša medicinska sestra Kristina Vokić. Majka je troje djece, od kojih je najmlađe u vrtiću od prvoga dana učilo znakovni jezik za bebe. Kako nam priča sestra Vokić, ovaj je »jezik« u Hrvatskoj sve popularniji, ulazi u sve više vrtića, odnosno jaslica, sve se više roditelja javlja na radionice na kojima se uči. Tvrtki »Baby Signs Croatia«, koja je, s američkom licencom, zastupnik svih Baby Signs proizvoda i usluga u Hrvatskoj i Sloveniji, javlja se na radionice sve više roditelja, ali i ustanova, koje uočavaju prednosti ovakve komunikacije.
Učenje kreće kad dijete može sjesti
U svijetu se znakovni jezik koristi već 20 godina. Razvila ga je dr. Susan Goodwyn, profesorica psihologije na kalifornijskom sveučilištu Davis. U dobi od devet, deset mjeseci, bebe su prilično sposobne znati što trebaju i žele. Kako napominje sestra Vokić, s prvim se znakovima može krenuti čim dijete može samostalno sjediti, a prvu povratnu informaciju roditelji će od djeteta dobiti već s njegovih ili njenih osam, devet mjeseci. S godinu dana dijete je, znakovanjem, sposobno složiti i cijelu rečenicu.
Provjerite ako su spremni
Ukoliko dvije ili više točaka opisuje dijete, spremno je za znakovanje:
Pokazuje prstom na stvari
Donosi igračke ili predmete i traži reakciju
Maše »pa-pa«
Klima ili vrti glavom za »da« i »ne«
Zanima se za slikovnice
Zna nekoliko riječi, ali o mnogim važnim stvarima ne može se izjasniti
»Kako se meni baby signs jezik, koje je moje najmlađe dijete učilo u vrtiću, jako svidio, odlučila sam program uvesti i u našu bolnicu. Svi su liječnici i svo osoblje, pa čak i naše čistačice, kuhari i ostali, prošli edukaciju, znaju baby znakove, i ponavljaju gradivo na radionicama dvaput godišnje. Mi ne učimo male pacijente baby znakovima, ne želimo bolesnu djecu zamarati, ali možemo na taj način komunicirati s djecom koja već otprije znakuju. Takve je djece još uvijek malo, oko deset posto naših pacijenata, no ako uspijemo i s nekoliko djece godišnje komunicirati na ovaj način, napravili smo veliku stvar«, priča nam sestra Vokić. Ona je, međutim, baby signs radionice pokrenula i u samoj bolnici, gdje im na edukaciju dolazi sve više roditelja sa svojim mališanima, bilo da je riječ o stalnim ili povremenim pacijentima, bilo da su u pitanja ostala djeca, izvana.
Bez plača
Radionice traju nekoliko tjedana, a kako ih i Baby Signs Croatia organizira po cijeloj Hrvatskoj, beba koje govore prije negoli progovore, sve je više. Sestra Vokić je i licencirana instruktorica jezika za zdravstvo, pa pokušava baby signs ponuditi i drugim dječjim bolnicama.
Teško je, kaže nam, probiti se kroz bolničku administraciju, no ako same bolnice i pružaju otpor, pozivu na edukaciju rado se odazivaju medicinske sestre. »Sestra koja znakuje i izdaleka, kroz staklo, vidi i zna što mali pacijent želi i treba, odnosno može, bez plača i frustracija, odgovoriti na njegove zahtjeve«, dodaje. Upravo je to smisao baby signsa – smanjiti frustraciju kod djece koja ne mogu još izgovoriti ono što žele, dati im vjetar u leđa, ali i obogatiti vezu roditelj-dijete, pomoći bebama da nauče govoriti i poticati njihov razvoj.
»Kad šećemo ulicom, i dijete ugleda macu, ono će mi macu znakom i pokazati – bit će sretno što sam ga razumjela, o maci ćemo nastaviti pričati, i neće biti plača jer nisam znala što mi pokazuje«, priča nam Ana Ilijanić, majka 16-mjesečnog Krešimira, koji kao pacijent zbog alergija dolazi na Srebrnjak, pa je tamo, u radionici sestre Kristine, naučio i »znakovati«. Izgovoriti naglas zna »mama«, »tata« i još pokoju riječ, znakovima pokazati pak puno više. Sestra Kristina uzima medu, uvlači ruke u rukave medine majice, i igra znakovima počinje – »Iš’o medo u dućan…«, kao i mnoge druge pjesmice, odznakovati se mogu od početka do kraja, baš svaka riječ. Nakon prve otpjevane pjesmice, Krešimir, pokazujući znakove za »još«, »medo« i »pjevati«, medu zove na bis. Pokazuje nam i kako je »gladan«, što je znak za kapu, jaknu, kupanje i spavanje, za punu pelenu, općenito za sve što tako malom djetetu život znači. Sretan je i miran, kaže njegova mama, međusobna im je komunikacija kod kuće značajno olakšana.
Riječ potiskuje znak
»Sad pokušajte zamisliti koliko se bolje kod nas, u bolnici, osjeća dijete koje od ranije znakuje, i kojeg će liječnici i sestre razumjeti«, napominje sestra Vokić. Krešimir je, kaže njegova majka, 80 posto znakova naučio u samo mjesec dana. »I nema govora o tome da će on, ili bilo koje drugo dijete koje govori baby signs jezik, kasnije progovoriti, dapače«, ističe mama Ana, a potvrđuje i sestra Vokić. To je, vele, predrasuda na koju nailaze, jer, rodbina, bake i djedovi pogotovo, često »modernim« roditeljima zamjeraju na učenju znakova zbog kojih će, uvjereni su, dijete, jer već sve može izreći, kasnije progovoriti. Netočno, jer govor dolazi nagonski, dapače, kad roditelj, pokazujući neki znak, to stalno naglas i imenuje, dijete će brže povezati riječ s njenim značenjem. Znakova će se i dalje sjećati, no kad usvoji riječ, znak za to će iz svog vokabulara automatski izbaciti. U međuvremenu, ovako se može sporazumijevati i s braćom i sestrama, značajno popraviti komunikaciju s roditeljima. »Moj je, sada desetogodišnji sin, sa sedam godina naučio znakovati, kako bi mogao razgovarati s mlađima, a kako puno znakova potječe iz službenog jezika za gluhe, samo su prilagođeni najmanjima, on, može se reći, govori jedan vrlo važan jezik«, kaže nam sestra Vokić. Znakovni jezik joj, šali se, dobro dođe i u situacijama kad ih, umjesto da djecu u gostima lupa nogom ispod stola, jer se na nečem nisu zahvalili, ili nisu pozdravili na ulasku, na »hvala« ili »dobar dan« – upozori znakovima.
