RIJEKA  Poslovna ekonomija, poslovna ekonomija u turizmu i ugostiteljstvu, pravo, likovna pedagogija, primijenjena umjetnost, logistika i menadžment u pomorstvu i prometu, hrvatski jezik i književnost, filozofija, kulturologija i učiteljski studij – područja su koja prema analizi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje na tržištu rada Primorsko-goranske županije ne kotiraju dobro te budućim studentima Sveučilišta u Rijeci po završetku studija ne jamče posao, jer riječ je o suficitarnim zanimanjima za koja treba smanjiti upisne kvote.

Naime, svake godine HZZ provodi godišnju analizu i prognozu potreba tržišta za pojedinim zvanjima i izrađuje Preporuku za obrazovnu upisnu politiku i politiku stipendiranja, a u kategoriju studija koji zbog suficitarnosti kadra treba smanjiti upisnu kvotu ulazi i stručni upravni studij.

Cilj je preporuke smanjenje strukturne neusklađenosti između ponude rada i potražnje za radom, a područja u kojima zbog deficitarnosti kadra na tržištu rada treba povećati broj upisanih studenata su strojarstvo, elektrotehnika, računarstvo, fizika i matematika – smjer nastavnički, brodogradnja, rehabilitacija, logopedija, farmacija, socijalni rad, socijalna pedagogija, biologija i kemija – smjer nastavnički, geografija – smjer nastavnički i glazbena pedagogija.

Upisne kvote

Sastavnice Sveučilišta u Rijeci, kaže prorektorica za studije i studente prof.dr. Snježana Prijić Samaržija, vrlo ozbiljno shvaćaju preporuke HZZ-a vezane uz upisne politike, a posebno činjenicu visoke nezaposlenosti završenih studenata određenih profila, kao i sve procese u društvu koji upućuju na potrebe za određenim profilima.

– Upravo su u tijeku rasprave na sastavnicima i definiranje kvota za narednu godinu koje se donose u svjetlu ovih preporuka. Niti jedna sastavnica Sveučilišta ne želi obrazovati mlade ljude čije, značajnim trudom, stečeno znanje nije društvu potrebno i nije ravnodušna prema činjenici da se naši studenti ne mogu zaposliti. Štoviše, na Sveučilištu smo počeli pratiti i zapošljivost naših studenata jer želimo znati koliko je završenih studenta nezaposleno, a koliko onih koji su završili slične studije na drugim javnim, ali i privatnim visokim učilištima. Primjerice, prema podacima Ekonomskog fakulteta, naši studenti čine manjinu među nezaposlenima ekonomistima u odnosu na završene studente s drugih visokih učilišta. Poduzeli smo i niz drugim mjera vezanih uz povećanje zapošljivosti naših studenta, navodi prorektorica.   

Upisne politike i politike kvota, međutim, složen su sustav koji se ne može mijenjati brzo, a posebno ne od jedne do druge akademske godine već moraju biti usklađeni na nacionalnoj razini unutar dugoročnog strateškog planiranja ne samo u domeni Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, nego jednako tako na razini ministarstava koje pokrivaju domenu gospodarstva, socijale, rada i regionalnog razvoja.

  Prioritetni kadrovi

– Iako svi to očekuju, iz pozicije institucija najmanje bi bilo dobro da se kvote naprosto odmah mehanički režu. To je nalik na postupak kada se u krizi zahtijeva štednja i rezanje svih troškova. Primjerice,  sastavnice se financiraju od strane Ministarstva dijelom i temeljem broja upisanih studenata pa smanjenje kvote znači i smanjivanje financiranja institucije. To, dakako, može biti kratkoročno rješenje, ali povlači posljedice vezane uz kvalitetu rada i nastavne kadrove. Već sada podfinancirana visoka učilišta trebala bi se odreći prihoda, zapošljavanja i napredovanja svojih nastavnika, a da ne znaju hoće li to isto učiniti druga visoka učilišta. Upravo zato je to pitanje koje se treba riješiti na razini države i svih institucija koje obrazuju deficitarne ili suficitarne kadrove. Drugo, smanjivanje kvota na studiju prava ne znači da se automatski može povećati kvota na studiju računarstva. Manje studenata na jednom fakultetu povlači i smanjene potrebe za nastavnim kadrom, a povećanje kvote  treba opravdati i povećanjem broja nastavnika. Naime, postojeći nastavni kapaciteti određeni su prema broju studenata i njihovo smanjivanje ili povećavanje znači viškove na jednoj i manjkove na drugoj strani, koje nije moguće naprosto prebacivati jer se radi o različitim strukama. Radi se o vrlo ozbiljnom pitanju zapošljavanja nastavnika, koje je ovog trenutka na razini države zamrznuto na postojećoj razini. I zato je potrebno rješenja promišljati na nacionalnoj razini, a ne samo na razini sastavnica. Stalno naglašavamo da se ovdje mora raditi o vrlo pomnoj analizi i dugoročnom planiranju potreba za određenim profilima, jer je moguće da će već za nekoliko godina sada deficitarna zanimanja postati suficitarna, ali i obrnuto. Upravo zato je na nacionalnoj razini i formirano Nacionalno vijeće za razvoj ljudskih resursa koje pokušava ponuditi sustavna rješenja upozoravajući kako je ovo strateško nacionalno pitanje koje traži makroekonomske i druge modele budućih potreba tržišta rada i uključivanje više vladinih resora. Očekujemo da će nadležna tijela vidjeti u ovom pitanju prioritet i intervenirati, a ne samo proslijeđivati preporuke, upozorava prof.dr. Prijić Samaržija.