Bez obzira na visoke temperature rade punom parom

Radnici »3. maja« u grotlu škvera: Nije ovo lagan posao, ali bolje i to nego ne raditi

Marinko Glavan

Foto S. DRECHSLER

Foto S. DRECHSLER

Naviknu se ljudi i na gore stvari. Puno toga čovjek može izdržati. Najteže je sada ljeti kada variš u zatvorenom prostoru, ali nije nam ni prvi, ni zadnji put da je ovako, kaže Franjo  Fridrih varilac 



RIJEKA Sve što doktori preporučuju po ovim pasjim vrućinama – ne izlagati se izravnom sunčevom zračenju poslije deset sati, držati se hlada, izbjegavati teške fizičke poslove na otvorenom, e pa ovdje kod nas je sve suprotno, ali sve se nekako izdrži, kažu radnici brodogradilišta »3. maj« koje smo nakratko posjetili da vidimo kako preživljavaju tropske temperature koje vladaju ovoga ljeta u Rijeci.


Dok većini ne pada na pamet izlaziti na sunce, osim eventualno na plažu, ili od klimatiziranog automobila do klimatiziranog doma ili radnog mjesta, škverani na plus 38 stupnjeva Celzijevih rade punom parom, iako je pasja vrućina preblag izraz za temperature koje tamo vladaju. Škverska vrućina bila bi prikladnija fraza, u što smo se uvjerili već nakon nekoliko minuta šetnje među užarenim brodskim sekcijama, gdje je teško razaznati s koje strane vrućina dolazi, da li odozgo, od sunca, ili odozdo i sa strane od pregrijanog »lamarina«. Iako smo bili u laganoj ljetnoj odjeći, a od alata nosili tek blok, olovku i fotoaparat, u tili čas bili smo poptuno mokri od znoja. Kako li je tek njima, u radnim odijelima, s kacigama na glavi, variocima koji uz to sve nose još i debele kožne rukavice, pregače i maske ili brusačima pod maskama za disanje koje prekrivaju čitavu glavu i lice.


Kapi znoja


– Vidite i sami kako nam je. Muka. Vruće, kaže nam brusač Rajmond Kalapač, skidajući tešku masku s lica prekrivenog debelim kapima znoja. Radna odjeća također mu je potpuno natopljena. Posao koji radi vrlo je fizički naporan, a zaklona od nemilosrdnog sunca koje je oko podneva doslovce pržilo, nema nigdje. Jedino osvježenje je voda. Puno vode.




– Tko zna koliko je dnevno popijemo. Treba stalno piti, to je jedini način da se malo rashladiš. Ali, što je, tu je. Tako je u brodogradilištu, zimi je hladno, a ljeti vruće, iako zimu puno lakše podnosim, jer se zimi čovjek barem može obući, a i zagrije se dok radi. Od ovakvih vrućina nema spasa, ali još jedno mjesec dana pa će i to proći, barem do idućeg ljeta, kaže ovaj brusač s 15-godišnjim stažem u škveru, prazneći polulitrenu bocu s hladnom vodom. Nakon toga, opet maska na glavu, rukavice na ruke, brusilicu u njih i natrag na lim.


Protočni frižideri


– Teško je reći da smo na ovakve vrućine navikli, iako nam je ljeti uvijek tako, jer se na ovo čovjek ne može naviknuti. Ali podnosi se, kaže brodomonter Slađan Pejić, kojemu je ovo četrnaesto ljeto u »3. maju«.


– Imamo protočne frižidere za vodu, to je najvažnije, samo nas je puno pa se rijetko kad voda stigne dobro rashladiti, kaže Pejić.


Zanima nas je li gore raditi izravno na suncu, kao on, ili unutar sekcija broda.


– Nema neke velike razlike, vruće je i unutra i vani. Iako je vani možda malo podnošljivije, jer barem tu i tamo malo zapuše vjetar, dok u zatvorenom grije lim sa svih strana. Ne znaš zapravo odakle dolazi više topline, od sunca ili odozdo. I tako svaki dan od sedam do tri popodne. Imamo pola sata za marendu pa se tada malo sklonimo sa sunca, a i ostatak dana povremeno se mora napraviti pauza od pet minuta, popiti vode i sakriti se malo u hlad jer inače bi bilo nepodnošljivo. Nije ovo nikad bio lagan posao, ali s druge strane, koliko god je teško, bolje je raditi i primati za svoj rad plaću, nego biti bez posla, kao što su danas, nažalost, mnogi, pa se ne žalimo, zaključuje Pejić.


Opširnije u tiskanom izdanju Novog lista…