Zbog manjka od 6,6 milijardi kuna, država u srpnju planira na domaćem tržištu izdati obveznicu u iznosu od 7 milijardi kuna, a do kraja godine još 5 milijardi kuna. Guverner Vujčić poručuje da bi aranžman s MMF-om ubrzao nužne strukturne reforme
OPATIJA U prva četiri mjeseca ove godine prihodi državnog proračuna za 3,4 posto su manji no u istom razdoblju lani, dok su rashodi porasli za 3,4 posto. Stvorilo je to manjak od 6,6 milijardi kuna, pa država već u srpnju kreće u izdavanje nove obveznice na domaćem tržištu u iznosu od 7 milijardi kuna, najavio je pomoćnik ministra i glavni državni rizničar Miljenko Fičor na konferenciji Hrvatsko novčano tržište koja je jučer počela u Opatiji.
Fičor je pojasnio da je Vlada za ovu godinu planirala ukupno zaduženje putem obveznica u iznosu od 21 milijardu kuna. Od toga je već izdana obveznica na američkom tržištu od 1,5 milijardi dolara ili oko 9 milijardi kuna, u srpnju slijedi najavljeno zaduživanje od 7 milijardi kuna, a do kraja godine u planu je još jedno domaće obvezničko izdanje u iznosu od pet milijardi kuna.
Guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić poručio je pak da bi se iz današnje perspektive vjerojatno moglo zaključiti da bi bilo bolje da je već 2009. Hrvatska zatražila aranžman s MMF-om budući da bi to vjerojatno ubrzalo strukturne reforme. Nepobitno je, kazao je, da je kontraciklična regulatorna i monetarna politika, koja je i prije krize osigurala visoku adekvatnost kapitala, ostavila mogućnost izbora nositeljima ekonomske politike, da li neophodne strukturne reforme provesti sami ili ući u aranžman s MMF-om.
Zadnje uporište
Isto tako, dodao je Vujčić, »iako toga većina nije svjesna, ekspanzivna monetarna politika HNB-a omogućila je i posredno niže fiskalne deficite i manji javni dug, između ostalog smanjujući i rizike u bankovnom sustavu«.
– Dakle, monetarna politika i bankarski sustav očito nisu ti koji su Hrvatsku učinili jednom od najsporijih zemalja u oporavku od recesije, kao što, bez ikakvog razumijevanja stvarnosti, još i danas neki tvrde. Dapače, monetarna politika i bankovni sustav su onaj dio gospodarstva koji još održava ekonomsku stabilnost i rejting zemlje na razini na kojoj jesu. Oni koji nastoje i to, jedno od zadnjih uporišta stabilnosti Hrvatske, uništiti, moraju svima javno odgovoriti što nakon toga. Moraju odgovoriti što bi se, da uspiju u svojim namjerama, dogodilo s investicijskom perspektivom zemlje, štednjom, kakve bi bile fiskalne posljedice, perspektiva zapošljavanja, i kolike bi realne plaće i mirovine nakon toga bile, zapitao je Vujčić.
Ministar financija Slavko Linić složio se s izjavom guvernera Borisa Vujčića da je Hrvatska trebala zvati MMF 2009. godine, ali ustvrdio je da sadašnjoj Vladi ta vrsta suradnje s MMF-om nije potrebna.
– MMF je trebalo zvati 2009. zbog nesposobne i neodgovorne vlasti koja je potpisivala kolektivne ugovore, trošila šakom i kapom i nametala deficite u državni proračun kojim je financirala nerad u željeznici i ulaganja u cestogradnju bez ikakvog rezona. Sve su to plaćali porezni obveznici, poručio je Linić nakon sjednice Vlade odgovarajući na upit kako komentira zaključak guvernera HNB-a Borisa Vujčića da bi možda bilo bolje da je 2009. godine zatražen aranžman s MMF-om jer bi to ubrzalo strukturne reforme.
Sadašnja Vlada, tvrdi Linić, pokazala je da može biti odgovorna i bez MMF-a, a ta je institucija, dodao je Linić, vrlo jasno naznačila da se dosta učinilo, a da se negdje trebalo i više. Nije Linić mogao pobjeći ni od sindikalista s kojima je Vlada nastojala dogovoriti manju potrošnju cijelu prošlu godinu, pa se zapitao želi li čelnik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić rat, policiju na ulici, svađu i tučnjavu.
Zamjerio je ministar financija i novinarima to što za njih ništa što je Vlada učinila nije vijest, jer bi kao novinari i analitičari, a ne samo prijenosnici vijesti, trebali moći dati odgovor treba li Hrvatskoj MMF.
– Kad postavljate ovakvo pitanje, dajte odgovor je li trebalo više. Je li trebalo bez socijalnih dogovora rezati plaće, a već prošle godine prepoloviti plaće? Godinu dana smo pregovarali s tim istim nerazumnim Ribićem koji je vrijeđao i pljuvao i svaki put pred vas izlazio. On je bio glavna tema, uživali ste njega prenositi jer je znao pljuvati i vrijeđati. Mi smo sedam mjeseci vodili teške razgovore, a on je glavna vijest i on građanima šalje poruke. On diže ulicu i želi rušiti vlast, ražestio se Linić. (J. Ma.)
– Ako se, međutim, narod i njegovi izabrani predstavnici slažu s takvim stavovima, stavovima koji žele poljuljati monetarnu stabilnost, tada ćemo se mi koji stojimo na putu takvoj sreći sigurno maknuti, znakovito je poručio Vujčić.
Nadalje je kazao da je BDP u Hrvatskoj pao za 11,8 postotnih poena u razdoblju od trećeg kvartala 2008. do kraja 2012., stopa rasta kredita privatnom sektoru iznosila je pak 15,2 posto, dok su loši krediti porasli na 14 posto ukupnih.
Banke lobirale
Nenaplativ je tako svaki deseti kredit odobren građanima, te čak svaki četvrti poduzećima. HNB u takvoj situaciji, kako bi se sačuvala stabilnost sustava, mora zahtijevati postupno povećanje bankovnih rezervacija, i to prema 50 posto, rekao je.
– Ono čime smo ostali neugodno iznenađeni jest količina lobiranja banaka protiv povećanja rezervacija, i to na način da se neistinito napuhavao utjecaj povećanja rezervacija na bilance banaka. Faktor pretjerivanja je bio nevjerojatnih tri do četiri puta. Bankarski sektor jest faktor stabilnosti, no moram reći da takvo ponašanje potkopava kredibilnost institucija koje bi jako morale voditi računa upravo o kredibilnosti. Greške njihovih procjena pokazale su se naime znatno veće nego greške Vladinih kvantitativnih procjena s kojima smo se u zadnje vrijeme susretali, poručio je Vujčić, povukavši zanimljivu paralelu.
I viceguverner HNB-a Damir Odak drži da rezervacije loših plasmana trebaju rasti prema 50 posto, što je oko 6 posto jamstvenog kapitala banka ili 4 milijarde kuna. Razlog je i u vrijednosti kolaterala, odnosno nekretnina, pri čemu se trguje samo prvoklasnim i velikim nekretninama, dok je prodaja malih stanova i masovna prodaja gotovo potpuno nestala.
Izostao je možda značajan pad cijena nekretnina, cijene su naime pale za desetak posto, no pad likvidnosti, odnosno prometa na tržištu je konstanta. Sadašnjom dinamikom, jednoj nekretnini treba 200 godina da promjeni vlasnika što nije održivo. Tržište nekretnina zasad uopće ne pokazuje znakove da bi u određenom razdoblju živnulo, zaključio je Odak.
