ZAGREB Dvorske lude umjesto tv-zabavljača, dame plemenitašice umjesto estradnih zvijezda, vitezovi umjesto političara, postolari i kožari, umjesto uspješnih poduzetnika i menadžera prošlog su tjedna prošetavali centrom Zagreba i istisnuli dosadašnje aktere »zagrebačke špice«.

Na glavnom zagrebačkom trgu priređen je 11. po redu Markov sajam, tradicionalni sajam starih zanata koji se ove godine održao u sklopu 1. Festivala renesansne glazbe i okupio pučane i gospodu koju dugo nismo vidjeli u gradu.

Zagrepčani i brojni turisti koji su se zatekli u središtu grada imali su priliku vidjeti i osjetiti djelić atmosfere iz davnih vremena kada su su se kovači, ulični zabavljači, spretni i manje spretni trgovci, dame i plemići, zagonetni putnici susretali na gradskim trgovima, jeli, pili, smijali se i pjevali. Gotovo kao mala terapija zaborava i razonode na današnju tmurnu stvarnost bio je to mali izlet u neku bolju romantiziranu prošlost.

Oduševljeni turisti

– Ovo je zbilja fantastično! Nismo mogli ni zamisliti da je i ovo dio vaše prošlosti – oduševljeni su bili Joao i Josep Devert iz Valencije dok su promatrali čudnovati »kmetski stolac«. Riječ je o neobičnoj drvenoj spravi koja je nekad zabavljala najviše »plemenite« na račun kmetova.

Moglo bi se raspravljati koliko je takva zabava plemenita.

Dok odabrani kmet sjedi na mokroj i klizavoj dasci na pomičnom trupcu iznad ogromne bačve s vodom dame i gospoda kuglom gađaju zmaja u »sridu«. I zato im je na raspolaganju čak pet kugli. I najslabiji pogodak može zadrmati kmetski stolac i jadni kmet u trenu pada u bačvu, za par novčića. Rijetkoj gospodi kojoj nije do šale na račun kmetova na raspolaganju su bile kovačnice i lončarijske bravure.

  Maskota sajma

Daleko lakši posao imao je jedan drugi majstor. Kotao u kojem se kuha crvena tekućina a iznad njega na kolu vise prilično ljigave rese nekog sirovog mesa, gotovo kao oljuštene zmije. Prevarili smo se. 

Puno jasnija slika majstorije bila je na rubu gospodskog trga. Majstor drvodjelac Dragec na licu je mjesta izrađivao rezbarije u drvu. Od srušenog višestoljetnog hrasta izradio je figure gljiva, sovi, puža i drugih životinja u manjim i većim dimenzijama. Zapravo, riječ je bravuri lepoglavskog izvornog kipara Dragutina Jamnića– Drageca, čestom sudioniku humanitarnih akcija koji godinama zaokuplja pažnju šire likovne kritike i publike.

Naravno, kakav bi to sajam da nema ića i pića.

Od kupinovog vina do rakija i likera raznoraznih, čajeva, pomada i ljekovitih ulja. Iznenadilo nas je ulje od sjemena konoplje.

Doduše, od one odvajkada legalne biljke od koje se rade konopi i ljekovita eterična tekućina. Sa štandova se širio miris »konkretnog« – snopovi kobasica, panceta, naslaganih dimljenih sireva s koprivom i čvarcima. Teško je bilo odoliti i ne kupiti barem nešto za gablec. Prigodna maskota sajma bio je pijetao u društvu kokoši – žive i zdrave živine, a ne rukotvorine. Sajam su organizirali Kraljevi ulice te turističke zajednice grada Zagreba i grada Koprivnice.