Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 4° 1
Sutra: 4° 4° 1
19. studenoga 2018.
Umjetnik - in, njegov spomenik - out

foto Spomenik Vojina Bakića na Petrovoj gori oronuli kostur pred raspadom

Foto Nenad REBERŠAK
Foto Nenad REBERŠAK
Autor:
Objavljeno: 29. prosinac 2013. u 14:14 2013-12-29T14:14:20+01:00

Ljudski dometi s Petrove gore su devastirani i opljačkani spomenik, i to ne za vrijeme Domovinskog rata nego nakon njega, najviše početkom 21. stoljeća

Tijelo gotovo u potpunosti svedeno na oronuli kostur za kojega je pitanje vremena kada će se početi raspadati. To je današnje stanje spomenika Vojina Bakića na Petrovoj gori. Vojin Bakić ponovo je u modi. Zaslužna je za to velika retrospektivna izložba njegova djela »Svjetlonosne forme« otvorena početkom prosinca u Muzeju suvremene umjetnosti. Vojin Bakić jedan je od najvažnijih hrvatskih kipara, srpskih korijena, druge polovice 20. stoljeća čiji je apstraktni avangardizam pretočen u velike spomeničke plastike obilježio jedno razdoblje u povijesti likovne umjetnosti u Hrvatskoj. Radio je velike spomenike posvećene narodnooslobodilačkoj borbi i antifašističkom pokretu u Hrvatskoj.

   Ponovo u modi

Od onoga što je tada radio gotovo ništa nije sačuvano. Uništen je 1991. godine »Bjelovarac« (obnovljen prije tri godine) i iako je riječ o spomeniku iz Bakićeve faze zasnovane na figuralnom prikazu njega je uništenje tog spomenika osobno vjerojatno i najviše pogodilo. Bakić je iz Bjelovara, a taj je spomenik posvećen prije svega njegovoj braći. Njegova četiri brata ustaše su ubile u Jadovnom u ljeto 1941. godine. Uništen je i nikad nije obnovljen njegov možda i najbolji rad »Spomenik ustanku naroda Slavonije« u Kamenskoj, u vrijeme kada je napravljen bio je to najveći apstraktni spomenik u svijetu.

  Da je Bakić ponovo u modi znamo i po tome što je pokrovitelj njegove retrospektive predsjednik Republike Ivo Josipović. Na otvaranju izložbe zborila je ministrica kulture Andrea Zlatar Violić i govoreći o Petrovoj gori kazala da je taj spomenik »veličanstveni spoj arhitekture i skulpture, kao i prošlosti i budućnosti, da bi sadašnjost, i ondašnja i današnja, bila svjesna ljudskih dometa«. Da bi se vidjelo ljudske domete treba otići na Petrovu goru. Bakićev spomenik na Petrovoj gori je uništen, devastiran i opljačkan i to ne za vrijeme Domovinskog rata nego nakon njega, ponajviše početkom 21. stoljeća. Spomenik je temeljito opljačkan. Izvanjske metalne ploče u velikoj su mjeri pokradene, sa stepeništa na prilazu spomeniku otučene su kamene ploče koje su vjerojatno završile kao opločenje nečijih privatnih vrtova. Unutrašnjost spomenika nalik je na neuređeno smetlište.
 
 

»Volim te punico«

U unutrašnjosti 37 metara visokog spomenika bila je kongresna dvorana za oko 250 ljudi, knjižnica, čitaonica, muzej, liftovi. Sve je to uništeno, a unutrašnjošću dominira nekadašnji građevinski materijal, prije svega izolacija koja pokazuje da građevinski materijal vremenom postaje smeće. Tone tog materijala razasute su po spomeniku. Sve je išarano grafitima, zastupljene su tri četvrtine nekadašnje jugoslavenske nogometne »velike četvorke« (nedostaje »Dinamo«), ima grafitnih spomena na srpsku krajinu iz prve polovice devedesetih, a nije teško pronaći ni rogato »u«. Neki je posjetitelj grafitom poručio »volim te punico«. Pri vrhu spomenika, blizu izlaska na vidikovac, oveća je količina šprica i igala i kako reče kolega »sigurno tu nisu bili dijabetičari«. Osim što je spomenik pljačkan zbog vrijednog građevinskog materijala očito je i da je namjerno uništavan i razbijan.

Spomenik Vojina Bakića na Petrovoj Gori Foto Nenad REBERŠAK.jpg (12)
Spomenik Vojina Bakića na Petrovoj Gori / Foto N. Reberšak

  Bakićev spomenik na Petrovoj gori danas odlično utjelovljuje hrvatski stav prema vlastitoj antifašističkoj tradiciji – ona je uvelike oglodana, ali još nije do kraja uništena. O antifašističkoj vrijednosti spomenika govorio nam je Petar Fleković, predsjednik Izvršnog vijeća Sabora (danas bismo rekli vlade) od 1978. do 1982. godine, dakle u vrijeme kada je spomenik, koji je svečano otvoren 1981. godine, izgrađen. Predsjednik Odbora za izgradnju spomenika bio je Vladimir Bakarić, a Fleković je bio jedan od potpredsjednika koji je vodio izgradnju i financiranje spomenika. Za njega to je spomenik višeznačne simbolike. Spomenik je to ogromnim žrtvama naroda na Kordunu, prije svega Srbima, koji su na tom području već od proljeća 1941. godine bili izvrgnuti velikom ustaškom teroru i masovnim pokoljima.

  – Nema tada partizana, nema ustanka na Kordunu kada se događaju ti pokolji. Ustaše vode Srbe na pokrst i ubijaju ih, kazao je Fleković.  

  Nadalje, to je spomenik otporu i borbi koju na tom prostoru zajedno vode hrvatski i srpski narod. Na tom je prostoru osnovan i Glavni štab Hrvatske. Naravno da je to spomenik i partizanskoj bolnici na Petrovoj gori, kazao je Fleković i dodao da ne treba zaboraviti da je u od spomenika nedalekom Topuskom održano zasjedanje ZAVNOH-a 1944. godine. Svemu tome podignut je Bakićev spomenik.

  Bakićev je spomenik uništen nakon rata. Za vrijeme rata pretrpio je određena oštećenja, ali uništavanje spomenika većim dijelom odvijalo se početkom 21.stoljeća. Obnova spomenika neće biti jednostavna, ne samo zbog novca kojega u proračunu za njegovu obnovu sigurno nema, nego zbog cijelog niza razloga. Spomenik pravno ne postoji. On nije ucrtan, on ne postoji ni katastarski ni gruntovno. Vrh Veliki Petrovac na kojemu je spomenik podignut dijele tri općine (Vojnić, Gvozd i Topusko), pa je tako i sam spomenik podijeljen između tri općine. O spomeniku najviše brine općina Vojnić iako je na njenom teritoriju najmanji dio kompleksa (parkiralište i dio prilaza spomeniku), ali ceste i sva infrastruktura vode iz Vojnića prema spomeniku. Da bi se spomenik mogao legalizirati i ucrtati potrebno je izmijeniti granice općina kako bi spomenik bio na teritoriju samo jedne općine. No, to nije dovoljno, nije riječ samo o granicama općina nego i o granicama županija (Karlovačke i Sisačko-moslavačke) pa je potrebno promijeniti i granice županija. Dok se to ne napravi ozbiljnu konzervaciju ili sanaciju spomenika praktično je nemoguće provesti. Čak i da se pronađu novci za sanaciju spomenika pravno gledano ne može se postaviti građevinska skela jer se ne zna tko bi trebao podnijeti zahtjev za izdavanje građevinske dozvole. Tako spomenik, kojem je danas čini se jedina funkcija da bude antenski stup za odašiljač Odašiljača i veza i niza antena drugih vlasnika, i dalje propada.
 
 

Krupan zahvat

– Država skrbi o spomeniku tako što o njemu uopće ne skrbi, kazao nam je načelnik općine Vojnić Nebojša Andrić. On je prije sedam godina, kada je bio načelnik prvi put tražio da se spomenik dade općini Vojnić na brigu i korištenje. Spomenik je najviše devastiran u posljednje tri godine, procjenjuje Andrić. Stanje se nešto popravilo otkako je zalaganjem SNV-a u posljednjih godinu i pol zaposlen čovjek, čiju plaću osigurava Ministarstvo kulture, a koji brine o spomeniku, pa sad barem spomenik netko obilazi. SNV spada među malobrojne organizacije koje su stanjem spomenika doista zabrinute. Ono je više puta organiziralo i čišćenje okolice spomenika. U SNV-u su svjesni da je obnova spomenika krupan zahvat, ali se zalažu za njegovu obnovu.

  – Potrebna je integralna obnova spomenika, ne isključivo obnova stanja iz 1981. godine. Obnova mora biti povezana s održivim razvojem kraja, rekla je Aneta Lalić voditeljica Odjela kulture u SNV-u. Za obnovu se zalaže i Fleković. Međutim, tu obnovu ne mogu voditi udruge, rekao nam je bivši čelnik izvršne vlasti u Hrvatskoj, očito aludirajući na SNV. Aktivnost udruga je dobrodošla, smatra on, ali obnova mora biti briga države i »današnja Republika Hrvatska ima odgovornost da to sredi na primjeren način«.

  Stanje je koliko-toliko poboljšanjo postavljenjem nadzornih kamera i to je ono što se svojedobno učinilo na zaštiti spomenika od krađe i daljnjeg uništavanja. Andrić ima ideju kako zaustaviti devastaciju.

  – Kad su već antene na spomeniku, a sve su postavljene ilegalno, onda bi bilo u redu da oni koji su postavili antene plaćaju najam. Iz te najamnine organizirala bi se motriteljska vatrogasna služba koja bi u odnosu na sam spomenik imala i sigurnosnu, čuvarsku funkciju, rekao je Andrić. Kad je, pak, o dugoročnoj budućnosti spomenika riječ jedini izlaz Andrić vidi u fondovima EU i osmišljavanju projekta koji bi povezao turizam i ekonomiju. Mimo toga »ne vidim neko rješenje za spomenik«, kazao je Andrić i rezignirano konstatirao da je čelična konstrukcija spomenika ogoljena, »a sad će zima i to će i dalje propadati«.  

  Bivši načelnik općine (od 2008. do 2013.) Branko Eremić kazao je da je devastiranje spomenika i pljačkanje u zadnje dvije godine zaustavljeno. Eremić i Andrić se slažu da je pljačkanje spomenika posljedica organiziranog kriminala. »To je bio organizirani kriminal s otkupljivačima otpada.
 
 

Organizirani kriminal

To su metalne ploče od šest do osam metara i one su prepoznatljive«, kazao je Andrić. Eremić je kazao da su prve ploče skinute i ukradene u ratu, a spomenik je u najvećoj mjeri devastiran prije nekoliko godina. Prije četiri godine Eremić je sa zagrebačkim Geodetskim fakultetom započeo projekt kako bi se spomenik ucrtao za što je potrebno promijeniti granice općina i županija. Sredstva za ucrtavanje su osigurana, ustvrdio je Eremić, a sljedeći koji je na potezu je Konzervatorski odjel u Karlovačkoj županiji.

  – Dok se to ne riješi i dok se ne odredi titular vlasništva ničega od obnove neće biti, kazao je Eremić.

  O obnovi i sanaciji spomenika razmišljalo se u Ministarstvu kulture još prije nekoliko godina, u vrijeme kada je premijer bio Ivo Sanader. U to je doba u Ministarstvu napravljena procjena prema kojoj bi za obnovu spomenika trebalo između 140 milijuna i 160 milijuna kuna što je oko tri puta više nego što Ministarstvo godišnje ima na raspolaganju za zaštitu spomenika kulture. Osim što se ne zna tko je vlasnik, problem je i što nije, barem ne tada, pronađena originalna dokumentacija nastala prilikom gradnje spomenika. Nije potrebno obnoviti samo spomenik nego cijeli spomenički kompleks, a to znači i električne i vodovodne instalacije, kanalizaciju i to sve treba raditi po novim, strožim propisima od onih koji su bili na snazi kada je spomenik građen.

__________________________

Prošao na drugom natječaju  

  Povijest spomenika burna je od samog početka. Prvi natječaj raspisan je 1970. godine i na njemu je prvu nagradu dobio Igor Toš, a Bakić (čije je tadašnje rješenje bilo potpuno drugačije od onoga izvedenog 1981.) podijelio je drugu i treću nagradu s radom kojega su poslali Stevan Luketić i Ivo Vitić. Kako navodi Darko Bekić u knjizi »Vojin Bakić ili kratka povijest kiposlavije« nakon toga su izbili sukobi s Tošem i od njegova se rada odustalo. Godine 1974. raspisan je dodatni natječaj i na njemu 1975. godine pobjeđuje Bakić. U Bekićevoj knjizi Toš je optužio Bakića da se poslužio njegovim radom kojega je preradio i njime pobijedio.
 

  Bekić u svojoj knjizi sam spomenik naziva »faraonskim«. Navodi da je za izgradnju spomenika iskopano više od 65.000 kubika zemlje, utrošeno je 7.700 kubika betona, tisuću tona građevinskog željeza i 4.200 kvadrata nehrđajućeg čelika. Bekić je preračunao da je na izgradnju spomenika utrošeno oko 5,5 milijuna eura.
 

__________________________

  Političke bure oko izgradnje 

 
  Financiranje projekta bilo je problematično od početka, a prije izgradnje trebalo je riješiti i političke probleme. Zbog spomenika sukobili su se general Rade Bulat, Kordunaš i čovjek koji je bio na čelu Izvršnog odbora za izgradnju spomenika i Vladimir Bakarić. Bulat je htio da to bude spomenik »srpskom ustanku«, a Bakarić je tu ideju odbijao. Fleković je kazao da je 1979. »postalo jasno da to nije spomenik srpskim ustanicima nego partizanskoj borbi u Hrvatskoj«. U Hrvatskoj je izgrađeno niz spomenika partizanskoj borbi, a ovaj je trebao biti svojevrsni, kaže Fleković, »spomenik spomenika«. Bulat je imao problema s prikupljanjem novca za izgradnju. Nakon političke odluke kakav će to biti spomenik na čelo Izvršnog odbora za izgradnju umjesto Bulata dolazi Rade Pavlović koji je bio republički ministar poljoprivrede od 1971. do 1978., zatim generalni direktor Elektroprivrede Hrvatske, a od 1982. četiri godine član savezne vlade Milke Planinc. Pavlović nam je kazao da je njegov dojam da je Bulatu bilo i drago što više nije na čelu Izvršnog odbora. Nakon političke odluke da se spomenik mora izgraditi više nije bilo problema s financiranjem. Pavlović, koji je operativno vodio izgradnju i koji je zbog toga govorio na otvaranju spomenika 4. srpnja 1981. godine, kazao je da je sve izgrađeno za godinu i pol.
 

__________________________

  Minimalna briga o antifašističkom nasljeđu 

 
  Važnu ulogu u obnovi interesa za Bakićevo djelo, posebno za spomenik na Petrovoj gori ima kustoski kolektiv WHW u kojem interes za spomenik datira od 2004. kada je David Maljković snimio svoj video »Scena za novo nasljeđe«. U 2007. i 2008. WHW je organizirao dvije izložbe kojima je ukazao na Bakićevu ostavštinu, jednu u Zagrebu, drugu u Grazu.

  – Na izložbi u Zagrebu smo pokazale obiteljsku zbirku. Sve je bilo stavljeno na jedan stol Galerije Nove i to neobrađeno. Zbirku se moglo gledati samo kroz staklo i to je bio simbol prepreke: ne može se pristupiti Bakiću, rekla nam je Sabina Sabolović iz WHW-a.

  Prošle godine WHW je u suradnji s SNV-om i kustosicom Vesnom Vuković pokrenuo akciju »Petrova gora: jučer, sutra, kako misliti Petrovu goru« i na njihov se natječaj javilo tridesetak ljudi. Nakon izložbi i akcija u kojima je sudjelovao i WHW u javnosti je obnovljen interes za Bakića, a kao središnje mjesto tog interesa nametnula se Petrova gora.
  – Petrova gora sintetizira minimalnost za brigu o antifašističkom nasljeđu u Hrvatskoj koja se svodi na »da, naravno«, zaključila je Sabolović.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka