Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 1n
Sutra: 14° 14° 1n
23. listopada 2019.
Šatoraše nazvao teroristima

MATIĆ BEZ DLAKE NA JEZIKU 'Hrvatsku već 20 godina maltretira možda 40 branitelja, nema njih više'

Foto Davor Kovačević
Foto Davor Kovačević
Autor:
Objavljeno: 29. siječanj 2018. u 9:46 2018-01-29T09:46:50+01:00

Prosvjednici su bili dok plinskim bocama nisu prekinuli promet, nakon toga su postali teroristi. Bio je to po definiciji terorizam, plinske boce na cesti su terorizam. I predsjednica je tri puta dolazila u šator razgovarati s teroristima, a nije se udostojila napraviti još dva metra kako bi čula i moju stranu

Predrag Matić bio je u vrijeme obnašanja dužnosti ministra branitelja meta udruga iz Domovinskog rata. Neki je dan izjavio da su oni toliko licemjerni da ne želi više s njima biti zajedno niti u tramvaju.

– Poznajem tu problematiku jer se njome dugo bavim, otkad sam izašao iz srpskog logora. Hrvatsku dvadesetak godina maltretira možda 40 ljudi, nema njih više. Sve su mi zgadili. Imam jedno dijete i nisam niti primijetio kako je iz četvrtog razreda prešlo u osmi. Usporedite sliku Franje Tuđmana s predsjednicima braniteljskih udruga s onom na kojoj je s njima Andrej Plenković, jako je tu malo različitih lica. Oni uporno tvrde da su predstavnici svih hrvatskih branitelja, a ja im već godinama govorim da, ako je tako, izađu na izbore. U tom bi slučaju, osim na glasove 500 tisuća branitelja, mogli valjda računati i na podršku njihovih supruga, djece... S toliko bi glasova i na vlast mogli doći.

Da, ali oni imaju svoju stranku – HDZ. Ne treba im druga stranka.

– Otkad su sklopili šator bilo je stotine skandala, INA, Agrokor, Piranski zaljev, što ja zna što sve ne, ali prosvjeda nema.

Naravno da nema, pa neće se buniti protiv svoje vlasti.

– Dobio sam informaciju da su održali neki sastanak i da je netko od njih rekao da ima milijun razloga da se digne frku, ali da mu je jedan od vođa onog prosvjeda odgovorio: »Polako, sad su naši na vlasti«. Logično.

Povod vaše ocjene da je riječ o licemjerima bila je epizoda s pismom ili »pismom« ministra branitelja Tome Medveda HRT-u sa zahtjevom da se ne prikaže film »Ministarstvo ljubavi«.

– Premijer Plenković rekao je u Saboru da, koliko je njemu poznato, Medved nije poslao to pismo. Nije isključeno da to pismo za koji mjesec ipak ispliva u javnost, ali još je gore ako ga zaista nema i ako je Medved predsjednicima udruga branitelja slagao da ga je poslao. Međutim, oni, licemjeri na desetu potenciju, kažu da nema veze i ako ih je prevario. To je nevjerojatno. Medved je zapravo njihov sindikalni povjerenik, a ne ministar što sam ja bio. Te udruge, šatoraši, vode politiku Ministarstva branitelja, vjeruju da će za njihove mirovine uvijek biti novca, a Medved im je samo transmisija u Vladi. Tako su stvari postavljene. Pokrivaju se, doduše, pričama o Hrvatskoj, ali neugodno im je obući majicu s kratkim rukavima jer su tetovažu na ruci JNA pretvorili u ONA. Sretnici su kojima se žena zove Ana. Nekima je i veliki Tito na prsima, pa ne mogu na plažu. Uopće me ne zanima što je tko radio u prošlosti, ali interesantno je kad se ispostavi da je, primjerice, jedan Đuro Glogoški bio član organizacije Saveza komunista u svom selu, da je Stevo Culej bio zaposlen u JNA ili da je Mladen Pavković još 1988. u tvorničkom listu Podravke pisao da »moramo očuvati ugled naše armije«. I sad su oni glavni hrvatski desničari. Ja im nikad nisam lagao...

Foto Davor Kovačević

Nisam htio izdati Milanovića 

... ali su ipak tražili vašu ostavku na dužnost ministra.

– Jesu, premda se nikad nije do kraja iskristaliziralo zašto. Bilo je to u magli. Uostalom, vođe tog prosvjeda rekle su mi da nemaju ništa protiv mene. Udarali su na Zorana Milanovića i Ivu Josipovića, a meni su rekli: »Kud si se baš ti tu našao«. Ovo što se sada zezam da prodajem stan rekao sam tada i Josipu Klemmu, a on me je upitao za cijenu. Htjeli su me se riješiti. Jedan od njih čak mi je kazao da ako podnesem ostavku da ću, kad oni dođu na vlast, biti ministar idućih deset godina. Potrebno je bilo samo da se okrenem protiv Milanovića. Naravno da nisam pristao. Inače, kad sam na posljednjem aktualnom prijepodnevu u Saboru opet rekao da prodajem stan, Medved mi je dobacio: »Pa, prodaj ga već jednom i idi«. Uzvratio sam mu neka on, HDZ i Crkva skupe novac za kupnju mog stana i odlazim. Na to je Medved ustvrdio da ja imam još stanova, ne samo taj jedan. Pokušali su mi to i 2015. napakirati. Na njihovu žalost u godinu i pol dana nisu uspjeli pronaći ništa čime bi me diskreditirali.

Možda Medved sada ima neke nove informacije

– Ponovio je valjda pet puta: »Imaš, imaš«. Sjećam se da su kad sam bio ministar pričali da imam nekakav stan na Laništu. Javno poručujem svima da, ako je to moj stan, mogu slobodno odmah u njega useliti.

Medved nije bio previše eksponiran u šatoraškom pokretu, ali je bio dio toga.

– Iskreno, on je bio tamo jedan od malo pametnijih, ipak je riječ o umirovljenom generalu, pa se držao nekako po strani. Ma, nemam ja ništa protiv njega, ali kad je preuzeo minastarsku dužnost i govorio da se uvijek zalagao za mir, a ne za nasilje, provjerio sam u mobitel i pronašao njegov broj, što znači da je Medved gotovo sigurno imao moj. Nikad me, međutim, za trajanja tog prosvjeda nije nazvao da mi kaže da je za mir. To je i razlog zašto ne volim predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, koja me duboko povrijedila. U javnosti je pozivala na poštivanje institucija, a tri puta je razgovarala s teroristima.

S teroristima?

– Prosvjednici su bili dok plinskim bocama nisu prekinuli promet, nakon toga su postali teroristi. Bio je to po definiciji terorizam, plinske boce na cesti su terorizam. I predsjednica je tri puta dolazila u šator razgovarati s teroristima, a nije se udostojila napraviti još dva metra kako bi čula i moju stranu. Makar kurtoazno.

I predsjednica i Plenković prošli su kroz taj šator prije nego što su došli na današnje dužnosti. Prvo su tamo morali dobiti legitimitet.

– Tako je. Svi su oni tamo išli na blagoslov, moj dobar prijatelj Damir Krstičević, svi.

Foto Davor Kovačević

Akciju vodio Milijan Brkić 

Što im se do listopada 2014., kad započinje prosvjed, već toliko zamjerio Milanović?

– Inicijalno prosvjed nije bio zbog Milanovića nego je zamišljen kako bi se nekako skrenula pažnja s činjenice da je tih dana pritvoren zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, možda najmoćniji političar u državi. Zato je razapet šator da bi Bandić postao po redoslijedu druga vijest. Onda su u HDZ-u zaključili da bi tu moglo biti i nešto za njih, prepoznali su šansu i kasnije je cijeli tu akciju operativno vodio Milijan Brkić. Nitko mi još nije rekao da je Tomislav Karamarko loš čovjek, upravo suprotno svi govore da je privatno dobar. Ali, Karamarko je upropastio Hrvatsku, vratio je 15 godina unazad. Za sve ovo što se sada događa on je kriv. Karamarko je uveo u Sabor te neke pojave koje danas moramo trpjeti i iznjedrio konzervativne, profašističke pokrete.

Želite li reći da ste vi bili kolateralna žrtva pokušaja da se malo prekrije vijest da je Bandić završio u Remetincu?

– Ako sam dotad s nekom udrugom imao dobre odnose to je bila Klemmova. On je u tu ušao slučajno, pozvali su ga i nije mogao odbiti. Ali, kad su bile one demonstracije na Markovom trgu, kazali su mi dečki, Klemm i Brkić sve su koordinirali iz obližnje Dežmanove ulice. Bila je to klasična vojna akcija, kojoj je svoj doprinos dala i Crkva. Pazite, nas su zvali nenarodnom vlašću, jugoslavenčinama, a pred kraj i četnicima.

Unatoč toga što je u toj Vladi bilo puno sudionika Domovinskog rata.

– Iz HDZ-ove vlade prije naše trećina ljudi je bila u zatvoru ili na putu za zatvor, trećina članova Milanovićeve vlade bili su hrvatski branitelji, a možda su dva Plenkovićeva ministra branitelji. Netko tko je to istraživao rekao mi je da Milanovićeva vlada ima deset puta više dana u Domovinskom ratu nego Karamarkova i Plenkovićeva zajedno. No, mi smo svejedeno četnici, a oni su domoljubi i pravi Hrvati.

SDP se jednostavno ne može približiti toj društvenoj skupini, za njih, kakvi god da bili i što god učinili, nikad nećete biti Hrvati.

– Njih više od 20 godina tako odgajaju i tu nema pomoći. Ne pokušavaju im se usaditi europske, civilizacijske vrijednosti već im se sugerira da je, recimo, na Europskom prvenstvu u rukometu važnije pobijediti Srbiju nego osvojiti titulu. Srbiju smo dobili u Splitu, a sve poslije toga nije bilo toliko bitno. Nama je i 27 godna po završetku rata i dalje ključno pobijediti Srbiju. Ljudi, to je sport.

Oni koji Milanoviću nisu smjeli pisnuti, gaze Bernardića

Ne zabrinjava vas što je Bernardić obilježen u javnosti, što se glupošću proglašava sve što izjavi?

Slažem se da je to problem. U lice sam mu rekao da se ne snalazi u mnogim situacijama. Ali, kolege su mu u startu počeli podmetati noge i zaista mu nije bila pružena prilika, Možda sam i ja bio grub prema njemu, i žena mi zna reći da često nastupam sirovo. Što mogu, nisam vrhunski intelektualac kao Ivo Josipović. Ponavljam, Beri se nije pružila šansa i neće se ništa dogoditi u državi ako ga se pusti da vodi stranku na parlamentarne izbore. Kad smo nedavno bili u Ogulinu, jedna je ekipa odmah popljuvala prijedloge kako ubuduće organizirati stranku da budemo operativni, ali nisu iznijeli nikakav protuprijedlog. Ti isti koji Milanoviću nisu smjeli ni pisnuti stalno gaze Bernardića. To je to licemjerje. Neka se poklope ušima i budu malo skromniji. Nema razloga da se Bernardić povuče, ali što da i to napravi? Tko se to u SDP-u iskristalizirao kao alternativa?

Hrvatske rukometaše je s tribina bodrila i predsjednica Republike. Za nju ste nedavno izjavili da karta s osuđenim ratnim zločincem Darijom Kordićem, otkud vam to?

– Bila je to metafora koju sam upotrijebio kako bih kazao da su njih dvoje bliski. Volim se slikovito izražavati, a ljudi to onda nekad doslovno shvaćaju.

Predsjednica je bliska s Kordićem?

– Nekoliko sam već puta govorio kako ona ili Brkić odu u Izrael i tamo ih se ne može odvojiti od Zida plača, a kad se vrate u Hrvatsku koketiraju s fašizmom i ustašama. Na tragu toga sam figurativno rekao to za Kordića. Zna se tko je bio u prvim redovima na inauguraciji predsjednice Republike i tko joj organizira rođendanske proslave. A sad poznaje li ona uopće Kordića, ne znam. Baš me briga i za njega i za nju.

Jeste li možda Kolindu Grabar-Kitarović, koja stalno priča o našim braniteljima, pitali zašto pravi razliku među braniteljima, zašto su joj Glogoški ili Klemm draži nego vi i Ante Kotromanović?

– Ona se, premda bi trebala biti predsjednica svih hrvatskih građana, od početka postavila navijački. Volio bih da se usporede ratni putevi mene, Glogoškog, Klemma, Culeja i tih ostalih. Neka mi kažu gdje su to oni bili u Domovinskom ratu. Ja sam »okinuo« osam tenkova i oklopni transporter, što malo tko u Hrvatskoj može reći za sebe, a da ne slaže. Na položaju gdje sam bio bilo nas je 30 i ne mogu imati 10 tisuća svjedoka, ali svega ću se odreći, stana, mirovine, ako netko od tih 30 kaže da lažem. Nitko se još nije javio.

Pravi test – parlamentarni izbori 

Do kad će Davor Bernardić biti predsjednik SDP-a?

– Prvi će mu test u njegovom predsjedničkom mandatu biti parlamentarni izbori. Bilo je osam kandidata za predsjednika SDP-a i ne mogu reći da mi je bilo koji od njih nešto posebno mirisao, ali nisam imao niti nešto protiv njih. Uglavnom, nisam imao favorita. Kad su u drugi krug ušli Bernardić i Ranko Ostojić pitao sam tko od njih dvojice ima manje šansi i rekli su mi Ostojić. Kako sam i u nogometu uvijek na strani slabije momčadi, takav sam po prirodi, glasovao sam za Ostojića. Međutim, Bernardić je pobijedio i odmah sam mu rekao da je on i moj predsjednik.

Da, ali prilično ste grubo javno govorili o Bernardiću, kao možda niti jedan drugi član SDP-a.

– Jesam. Politika nije meni životni poziv, čeka me vojna mirovina, nadam se da neću biti gladan kruha i to mi omogućuje da budem nezavisan. Znam dosta kolega iz stranke koji nisu u toj situaciji, pa moraju ispunjavati nečije želje. Teško je Bernardiću biti predsjednik nakon Milanovića, koji je imao jaku političku osobnost. Za dio ljudi u SDP-u on je još uvijek – mali Bero. Vode se logikom da ne može on biti šef bivšim ministrima, potpredsjednicima Vlade i stranke i tako dalje. To je balkanski mentalitet, za njih će Bernardić uvijek biti mali Bero. Kad sam prije više od 20 godina došao u Zagreb naučio sam da je družba družba, a služba služba. To je nešto najbolje što sam naučio u životu i ja ove dvije stvari mogu razlikovati. Sa svojim sam prijateljima, ako je u pitanju služba, na vi dok je prisutna treća osoba.

Nije baš sigurno da će se Bernardić održati do tog testa, izbori za Sabor tek su krajem 2020.

– Mislim da će parlamentarni izbori biti ranije, da ova nategnuta shopping Vlada ne može opstati do kraja mandata. Imamo Agrokor, INA-u, Piranski zaljev.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.