Banke u vlasništvu imaju tisuće stanova koje su preuzele od građevinskih tvrtki koje su kreditirale i građana koji nisu na vrijeme uspijevali platiti svoje obveze. Porez bi ih trebao natjerati da ne gomilaju imovinu čekujući više cijene
Uz uredbu koja bi od 1. svibnja trebala onemogućiti isplatu plaća bez doprinosa i izmjene poreznog zakona nakon kojih će biti moguća objava imena poreznih dužnika, ali i lakše oduzimanje privatne imovine poduzetnicima koji namjerno izbjegavaju plaćanje obveza, Vlada će promjene u poreznoj politici kompletirati uvođenjem fiskalnih blagajni i poreza na imovinu. Te bi novine prema Vladinom planu trebale spriječiti izbjegavanje plaćanja poreza, povećati bazu za naplatu poreza, što bi trebalo omogućiti smanjenje doprinosa na plaće.
Nadzor plaćanja
Tako je i ministar financija Slavko Linić najavio da bi do 1. srpnja ove godine trebao biti usvojen zakon o fiskalnoj blagajni, koji bi Poreznoj upravi trebao osigurati izravan nadzor nad onima koji imaju gotovinsko plaćanje, prvenstveno kafićima, restoranima, kioscima, frizerskim salonima… Fiskalne blagajne ti će poduzetnici morati imati od 1. siječnja sljedeće godine, ali iz Ministarstva financija stižu poruke da se oni koji posluju s gotovinom već od ljeta trebaju nadati puno jačim kontrolama, kao uvodu u fiskalne blagajne.
Uz pomoć fiskalnih blagajni, koje bi morao imati, primjerice svaki kafić, porezna uprava pratila bi naplatu svakog računa i više ne bi bile moguće intervencije u blagajnu kojima se uspijevalo prikriti dnevni promet. Blagajne bi mogli otvarati samo ovlašteni poreznici, a podaci bi se dnevno slijevali u jedinstvenu bazu podataka u Poreznu upravu. Takav sustav već imaju Italija, Švedska, ali i susjedne BiH i Srbija. Porezne blagajne u tim zemljama uvedene su u tvrtke s godišnjim prihodom do 35 milijuna eura, odnosno s prihodima do 260 milijuna kuna, jer je kod onih s većim prihodom i bez takvih mjera nadzor puno efikasniji. U Italiji su porezne vlasti, zahvaljujući tim blagajnama, otkrivale i do pet puta veći promet od prijavljenog, pa je u 2011. godini otkrivena porezna utaja veća od 11 milijardi eura.
Dobar dio ove godine Ministarstvo financija potrošit će i na raspravu o prijedlogu zakona o porezu na imovinu, koji je i prije bilo kakvog nacrta izazvao velika protivljenja i građana i poduzetnika. Iako poručuju kako je više koncepcija tog zakona u igri, u Ministarstvu financija odlučni su da se porez plaća na imovinu koja nije stavljena u funkciju, bilo da je riječ o stanovima, kućama, tvorničkim objektima, poljoprivrednom ili građevinskom zemljištu. Ako se to doista dogodi građani Hrvatske koji imaju drugi stan u kojem ne žive, građevinsko zemljište ili poljoprivredno zemljište koje nije stavljeno u funkciju plaćat će porez na imovinu. No, najveći obveznici tog poreza u Hrvatskoj mogle bi postati banke i to će porezno opterećenje biti puno jače od poreza na financijske transakcije čije se uvođenje najavljivalo u Europskoj uniji, a s tom idejom jedno se vrijeme kalkuliralo i u Hrvatskoj.
Više modela zakona
Banke u svome vlasništvu imaju tisuće stanova, što su ih preuzele od građevinskih tvrtki koje su kreditirale, ali i građana koji nisu na vrijeme uspijevali platiti svoje obveze. Uz to banke su preuzele brojno poljoprivredno i građevinsko zemljište, naročito kroz stečajeve, te nekretnine propalih tvrtki. Porez na imovinu koji bi im godišnje mogao uzeti desetke ili stotine milijuna kuna trebao bi natjerati banke da prestanu gomilati imovinu, u očekivanju da joj poraste cijena, dok gospodarstvo od banaka nema koristi.
– Raspravljat ćemo više modela zakona o porez na imovinu, ali naš je stav da se porez plati na svaku imovinu koja nije u funkciji. Dakle, ako je banka vlasnik stana, a tu isključujemo hipoteke za kredite koje građani otplaćuju, a taj stan ne iznajmi onda će na njega plaćati porez na imovinu. Ako je vlasnik poljoprivrednog zemljišta, a ono se ne obrađuje onda će na njega platiti porez, poručuju naši sugovornici iz Ministarstva financija. Priznaju i to da takav koncept zakona neće obradovati banke, ali i to da banke imaju alternativu – ne čekati da netko ponudi visoku cijenu za stan, ili da se poljoprivredno zemljište prostornim planovima pretvori u građevinsko nego ga prodati ili staviti u funkciju tako da se ono obrađuje.
To će se očekivati i od onih koji su posljednjih godina svoje bogatstvo ulagali u kupnju poljoprivrednog zemljišta iz špekulativnih razloga jer su očekivali da će ga skupo prodati kad postane građevinsko, a to se zbog krize ne događa.
