Sukob svjetova u završnoj fazi

Hajka na ‘pedere’ i ‘lezbe’ i službeno je počela

Srđan Brajčić

Ako referendum prođe – a prema nekim anketama proći će – brak se uzdiže iznad Zakona, u stratosferu Ustava, što će ga doista učiniti teško promjenjivom svetinjom, a istodobno će se izvanbračne i istospolne zajednice dovesti u nepovoljniji položaj



Hrvatski sabor donio je sa 104 glasa za, 13 protiv i pet suzdržanih odluku o raspisivanju referenduma na zahtjev građanske inicijative U ime obitelji. Sukob svjetova očito tako ulazi u svoju završnu fazu i kako sada stvari stoje vrlo skoro, već 1. prosinca, konačno će biti poznato tko je »pobjednik«, a tko »gubitnik« prvog narodnog ustavotvornog referenduma u Hrvatskoj što ga je ono začela građanska inicijativa »U ime obitelji«.


  Ishod narodnog izjašnjavanja vjerojatno mirnije iščekuju istomišljenici klerikalno-farmaceutske ideologinje Željke Markić i njezine inicijative koja, teško se oteti dojmu, sve više nalikuje građanskom pokretu, da ne kažemo križarskom ratu. Oni su, naime, već prije zavidnom lakoćom, a pomoću prepredene taktike i sveopće promidžbene halabuke, čiji izvori financiranja ostaju velikom tajnom, uspjeli ujediniti, motivirati i pokrenuti narodnjaštvu i konzervatizmu sklone građane, tako ih barem definira predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko.


  Ako je suditi prema broju prikupljenih potpisa za održavanje referenduma (brojka glasi: 683.948), narodnjačko-konzervativno biračko tijelo, jasno sklono katarzičnom Karamarkovom HDZ-u, u velikom će se broju odazvati ovom povijesnom zovu hrvatske neposredne demokracije; da se izjasne o tome »Jeste li za to da se u Ustav unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?«. Shodno svom tradicionalističkom svjetonazoru o braku kao »najmanje restriktivnom društvenom sredstvu osiguravanja dobrobiti djece«, na što polažu apsolutno pravo, na postavljeno pitanje zaokruživat će nedvojbeno – »za«.




  – Ovih dana primamo puno poruka podrške kao i raznih upita u vezi izlaska na referendum i tehničkih pojedinosti oko njega. Javljaju nam se brojni podupiratelji i svima zahvaljujemo na tome. Tako je nastala i stranica na društvenoj mreži Facebook »Ja glasam ZA« koju su osnovali podupiratelji građanske inicijative »U ime obitelji«, osvanulo je jučer na njihovim internetskim stranicama.


  Izvjesno je dakle da ovakve svoje stavove ukorijenjene u desničarsko-populističkim ideologijama, ali i na američkim studijama, pritom pomno vodeći računa da o tome su one napisane u skladu s provjerenim svjetonazorom, neće niti za jedan, jedini pedalj mijenjati do sudbonosnog 1. prosinca. Dapače, bit će nepokolebljiviji u svom tvrdom uvjerenju da je brak svetinja, to jest »temeljna građevna jedinica ljudske civilizacije« kojoj sada, tobože, prijeti svekolika ugroza od povampirenog, dekadentnog i nastranog pedersko-lezbijskog lobija, pa čak i onda kada neke institucije ove države pokušavaju na vrlo prostodušan način objašnjavati neke stvari. Recimo to da sićušna LGBT zajednica ne može ugroziti brak, da će ovakav referendum imati nesagledive posljedice na društvo, da je on samo uvertira za nove diverzije na Ustav, da se njime bezobzirno krše prava jedne manjine… Ovovremeni građanski križari, jasno, s prezirom odmahuju rukom na ovakve apele, pa nedvosmisleno i glasno poručuju da brak nije za svakoga, a najmanje za pedere i lezbijke, pošto istospolna ljubav i pederizam ne mogu dovesti do začeća i da shodno svemu tome ne može niti biti temeljno ljudsko pravo.  

 Znakovita šutnja sudaca


Je li, dakle, brak štićeno pravo svakog čovjeka, a referendumsko pitanje (ne)ustavno, ostat će još neko vrijeme predmet žučnih i dugih polemika u javnom prostoru. Međutim, ne bi tome bilo tako da oni koji su u nas najmjerodavniji odgovoriti na srž ovog prijepora, a to su valjda suci Ustavnoga suda, nisu šutjeli kao zaliveni. Ali što da se sada radi; takvi su od samih početka kontroverznog i kritiziranog pohoda Željke Markić na Ustav, a i kada im se ukazala prilika da nešto o svemu tome kažu, ostali su dosljedni u svojoj šutnji. Tako da u onom svom upozorenju, kojim su se oglasili u povodu prijedloga Odluke o raspisivanju državnog referenduma o dvojbama oko referendumskog pitanja, nisu baš ništa napisali. Niti slova, a mogli su.


  Što je tome razlog – razmimoilaženje mišljenja samih ustavnih sudaca, nedostatak hrabrosti da se izjasne ili samo nisu željeli reagirati bez da ih netko (Sabor) na to potakne – ostaje za širu javnost i pravnu struku misteriozno.



  A u kojem smjeru ide ova, sve očitija sprega Karamarkovog HDZ-a, Bozanićeve Crkve i Markićkine inicijative U ime obitelji, dočarava nimalo benigan ispad zaluđenih učenika jedne srednje škole u Zadru koji su natpisom »Trubni ako si protiv pedera« testiraju raspoloženje vozača. U Zadru se trubi, ali ne na uzbunu, već kao poziv na hajku i progon jedne manjinu. Ovaj današnji pogrom, nedvojbeno je začet onomad kad su se prikupljali potpisi za referendum, kad se sramotno nazdravljalo šampanjcem, a rođena je pak u ovom ozračju sveopće predreferendumske groznice i histerije, to jest na licima ove djece koja likuju nad pederskim sudbinama.



 


S druge strane, njihova šutnja ipak može biti vrlo znakovita; može govoriti recimo o tome da u samom pitanju po njima nema ništa spornoga i da U ime obitelji posve legitimno traži da brak u Ustavu postane ekskluzivna kategorija heteroseksualaca. Ako je tome tako, a treba se ipak nadati da nije, Ustavni sud ove zemlje postaje suučesnik u špekulativnom planu da se referendumom mijenja Ustav kako bi se obezvrijedilo, šikaniralo, ponizilo i ograničavalo prije svega čovjeka, pa tek onda svakog pedera i svaku lezbijku u Hrvatskoj. Ako, naime, referendum prođe – prema nekim anketama proći će – brak se uzdiže iznad Zakona, u stratosferu Ustava, što će ga doista učiniti neprikosnovenom i teško promjenjivom svetinjom, koja se može sklopiti isključivo između žene i muškarca.


  Ovakva isključivost temeljnog društvenog akta, potaknula je pravu lavinu negodovanja, od kojih neka idu daleko, čak govore o tome da sada brak slobodno može biti i incestuoznog karaktera. To je, doduše, ipak nepotrebna podvala protivnika građanske inicijative U ime obitelji. Međutim, realna bojazan je da će ustavno uređenje braka kao zajednice žene i muškarca, posve sigurno otežati donošenje svih onih zakona koji bi u budućnosti bolje mogli regulirati istospolne zajednice. Naime, neki novi zakon naprosto neće više biti usklađen s promijenjenim Ustavom, prema tome i teško usvojiv. Posljedica ovakvog ishoda doista prijeti tome da će većina iz društva izopćiti svoju manjinu. Pravo je onda pitanje: Je li to doista bio pravi cilj građanske inicijative U ime obitelji!?


Protuustavno pitanje


Sve su to propustili vidjeti zastupnici hrvatskih građana, dakle oni koji zarađuju plaću sjedeći u Saboru i spajajući praznike i blagdane u nepregledni niz neradnih dana. Da su željeli vidjeti ovakve društvene implikacije, možda bi pokušali potaknuti nijeme čuvare Ustava – bez obzira na drukčija tumačenja ovakvog postupka – da iznesu svoje mišljenje o referendumskom pitanju. Uvaženi zastupnici u Saboru tek jučer nevoljko i nezainteresirano reagiraju, ali tako da većinom glasova obijaju prijedlog Jadranke Kosor da Ustavni sud ocjenjuje ustavnost referendumskog pitanja. Tako je nepovratno otišlo u vjetar prozivanje Sabora da ignorira problem usmjeriti na jedinu relevantnu adresu. Naši pederi i lezbijke samo su željeli poručiti onima koji ih zastupaju da smatraju kako je pitanje zaštite obiteljskog života jedno od temeljnih ljudskih prava o kojem se ne bi smio raspisivati narodni ustavotvorni referendum. – Referendum se ne bi smio raspisivati o ljudskim pravima i većina nikada ne bi smjela odlučivati o pravima manjine, poručuje Saboru koordinatorica lezbijske udruge Kontra Sanja Juras.


  S obzirom na to da Sabor ostaje bezosjećajan, a ustavni suci lišeni nove mogućnosti da ponude željeni odgovor, možemo se samo prepustiti tumačenjima nekih drugih relevantnih institucija ove zemlje koje zadnjih dana samoinicijativno i glasno ocjenjuju ustavnost referendumskog pitanja – jer im očito ljudska i profesionalna savjest ne da mira. Lora Vidović, pučka pravobraniteljica i Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u svom otvorenom pismu na dvoje i naglašavaju da je pitanje – protuustavno.


Objašnjavaju da se izvanbračne i istospolne zajednice ovako dovode u nepovoljniji položaj. Vidović i Ljubičić preciziraju da se referendumsko pitanje protivi članku 14. Ustava kojim se zabranjuje diskriminacija. Također, smatraju da je pitanje protivno članku 3. Ustava kojim je propisano da je jednakost (zajedno s nacionalnom ravnopravnošću i ravnopravnosti spolova te poštovanjem prava čovjeka) jedna od najviših vrijednosti ustavnog poretka i temelj za tumačenje Ustava.


  Osim toga, ove dvije pravobraniteljice apeliraju i na to da je zbog otklanjanja mogućnosti da se i ubuduće voljom većine građana putem neposrednog izjašnjavanja dovedu u pitanje prava bilo koje manjine, od izuzetne je važnosti da se prilikom predstojećih ustavnih izmjena predvidi kako se odredbe Ustava – prvenstveno one koje se odnose na ljudska i manjinska prava – ne mogu više mijenjati referendumom. Doduše, ovakva upozorenja nisu baš neka novost na domaćoj pravnoj sceni, a njihov inicijator je sama pravna struka koja godinama bezuspješno i ustrajno ukazuje na to da se postojećim zakonskim okvirom o referendumu daju građanima prevelike, gotovo neograničene ovlasti.  

 Karamarko pobire vrhnje


Kronologija slučaja U ime obitelji tako se nameće kao nadasve bolno obistinjenje davne slutnje hrvatskih ustavnopravnih krugova koji su često govorili o tome da dobro organizirane, vođene i financirane skupine građana mogu prikupiti dovoljan broj potpisa za najrazličitije referendumske inicijative koje mogu biti kobne i za same temelje Ustava. K tome, ovakva neposredna demokracija govori u prilog svim onim teoretičarima i paranoidnim katastrofičarima da se ne bježi od mogućnosti pojave razno-raznih pomahnitalih ideologa koji će sa svojom grupom istomišljenika kroz Ustav pokušati nametnuti nove društvene poretke, čak i onakve u kojem će većina nesmetano tiranizirati manjinu. Ponavljani vapaj naših pravnika da je ovakav Zakon o referendumu prijetnja Ustavu, ali i svježa zbivanja u Sloveniji čiji su vladajući ipak na kraju onemogućili zloupotrebu zakonodavnog referenduma, parlamentarna većina uporno ne želi ni čuti, ni vidjeti. Osim toga, donosioci zakona i odluka u nas ništa nisu željeli naučiti niti iz švicarskog referenduma iz 2009. godine na kojem su se građani, nekim čudom, izborili za zabranu gradnji minareta, što je u svijetu protumačeno kao grubo kršenje Europske povelje o ljudskim pravima, šikaniranje vjerske manjine i izraz netolerancije. Govorilo se, štoviše, o prijetećem rasizmu koji je posve neočekivano buknuo u jednoj uređenoj i razvijenoj demokraciji.   Prema tome, SDP-ova koalicija isključivo se svojom zaslugom našla u ustavnopravnim govnima do grla, koja sada ne zna i ne može riješiti. Objašnjenja Ustava i procedure koja se u zadnje vrijeme mogla čuti od Peđe Grbina i pukom ustavnopravnom laiku su bjelodana potvrda sveopće nemoći i meteža ponajprije među esdepeovcima, pa se shodno tome nameće zaključak da je građanska inicijativa »U ime obitelji« – bez obzira na (ne)održavanje i ishod referenduma – već sada nanijela dosad najteži politički udarac Kukuriku koaliciji.   Politička pragma naprosto sada nalaže oporbi da pobere vrhnje. Zbrku i kaos među vladajućima, šutnju ustavnih sudaca i raspoloženje dijela biračkog tijela, naravno da je znao prepoznati Tomislav Karamarko i sada slavodobitno najavljuje da će i on na referendumu zaokružiti »za«.   – Apsolutno ću izaći i zaokružit ću ‘da’. Ovo sve što sam rekao, možda ne bih trebao govoriti, ali vidim da predsjednik Republike i Vesna Pusić govore da će zaokružiti »ne«. Zašto ja onda ne bih rekao da ćemo mi, odnosno da ću ja zaokružiti »da«. Vjerujem da će i naše biračko tijelo, koje je narodnjačko, koje je konzervativnog karaktera, također zaokružiti »da«, predreferendumska je poruka Tomislava Karamarka.   Na žalost, malo je još ostalo vremena da se ukaže na pogubnost ovakve ustavotvorne narodne revolucije, kao što nema više vremena da se motivira onu drugu, uspavanu i šutljivu glasačku polutku na masovni izlazak na predstojeći referendum. Pristupajući ovom pitanju svih pitanja suprotno onome što zagovaraju Tomislav Karamarko i Željka Markić, mogu se spriječiti tragične posljedice nametnutog referenduma – da svi mi ne postanemo veliki gubitnici, i to bez onih navodnika s početka teksta.