Europska komisija zatražila je od Hrvatske dodatna objašnjenja o prijedlogu novog Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, posebno u vezi s mogućom diskriminacijom iznajmljivača prema prebivalištu i obveznom rekategorizacijom smještaja svakih deset godina. Udruga Spasimo male obiteljske iznajmljivače (SMOi) sada od nadležnih institucija traži objavu odgovora dostavljenog Komisiji, kao i dokumentacije i analiza na temelju kojih je država obrazložila predložene mjere.

Kako navodi udruga, Europska komisija preispituje usklađenost pojedinih odredbi nacrta zakona s europskim pravom. Hrvatska je na prvi zahtjev Komisije odgovorila 12. kolovoza, nakon čega su zatražena dodatna objašnjenja. Rok za dostavu novog odgovora bio je 10. rujna 2026. godine.

Dvije sporne odredbe zakona

Prema navodima SMOi-ja, Komisija posebno razmatra dvije odredbe prijedloga zakona.

Prva se odnosi na članak 30., kojim se uređuje status domaćina, odnosno moguće različito postupanje prema iznajmljivačima ovisno o tome imaju li prijavljeno prebivalište ili boravište u županiji ili na otoku Pagu na kojem se nalazi smještajni objekt. Komisiju zanima procjena mogućih diskriminirajućih učinaka takvog razlikovanja.

Druga sporna odredba nalazi se u članku 38., a odnosi se na obveznu rekategorizaciju svakih deset godina. Komisija traži obrazloženje usklađenosti te obveze s člankom 11. europske Direktive o uslugama, koji uređuje trajanje odobrenja za obavljanje uslužnih djelatnosti.

Za sada nema konačnog zaključka Europske komisije da su te odredbe protivne pravu Europske unije. Zatražena dodatna pojašnjenja dio su postupka provjere usklađenosti predloženog zakonskog rješenja s europskim propisima.

Ograničenja moraju biti opravdana i razmjerna

U središtu europske provjere nalazi se pitanje jesu li predložena ograničenja opravdana ciljevima u javnom interesu, primjenjuju li se bez diskriminacije i jesu li razmjerna problemu koji bi trebala riješiti.

SMOi se u svojem priopćenju poziva i na presudu Suda Europske unije u predmetu Cali Apartments, koji se odnosio na regulaciju kratkoročnog najma. U tom su slučaju razmatrani konkretni dokazi o utjecaju takvog najma na dugoročne najamnine, a mjere su se odnosile na određena područja s izraženim stambenim problemima i nekretnine koje nisu bile glavno boravište iznajmljivača.

Udruga smatra da je za opravdavanje novih ograničenja potrebno pokazati na kojim se podacima temelje, na koja se područja i objekte odnose te zbog čega su nužna upravo u predloženom obliku.

Iznajmljivači traže analize troškova i blaža rješenja

SMOi je Ministarstvu turizma i sporta, Ministarstvu gospodarstva i Vladi uputio zahtjev za pristup informacijama. Od institucija traži uvid u odgovor dostavljen Europskoj komisiji, procjenu učinka propisa i druge podloge korištene pri njegovoj izradi, analizu troškova i koristi te procjenu proporcionalnosti predloženih mjera.

Zatražena je i dokumentacija o mogućim alternativnim rješenjima koja bi manje ograničavala iznajmljivače, kao i zapisi o konzultacijama s pogođenim dionicima.

Udrugu posebno zanimaju konkretni izračuni troškova koje bi rekategorizacija svakih deset godina prouzročila iznajmljivačima te obrazloženje zbog čega bi različiti uvjeti prema prebivalištu bili opravdani.

„Ne tražimo općenito obrazloženje ciljeva mjera, već stvarne dokumente, podatke i analize na kojima se temelje ove restrikcije i nove odredbe Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti”, navodi se u zahtjevu koji potpisuje predsjednik udruge Vedran Tomić.

Ako traženi odgovori i analize nisu izrađeni ili nisu dostavljeni Komisiji, udruga traži da se i ta činjenica jasno navede.

Udruga traži javnu objavu odgovora Komisiji

SMOi navodi da je prethodno podnio službeni prigovor kroz europski sustav TRIS, a tvrdi i da se više od tisuću iznajmljivača obratilo Europskoj komisiji upozoravajući na moguće posljedice predloženih odredbi. Njihovi prigovori, prema navodima udruge, nisu uvaženi tijekom hrvatskog postupka eSavjetovanja.

Udruga sada traži transparentnost u daljnjem postupku i javnu objavu odgovora koji je Hrvatska dostavila Komisiji, zajedno s dokazima i analizama kojima se opravdavaju predložena ograničenja.

Daljnji postupak Europske komisije trebao bi razjasniti jesu li obrazloženja hrvatskih vlasti dovoljna za potvrdu usklađenosti spornih odredbi s pravom Europske unije. Dok konačan zaključak nije poznat, pitanje mogućeg različitog tretmana iznajmljivača i troškova obvezne rekategorizacije ostaje otvoreno.