Biolog Goran Šafarek, autor knjige „Ušće Mure-Hrvatska Amazona“, koji godinama istražuje biljni i životinjski svijet ušća Mure u Dravu, upozorava da megafarma pilića u blizini rezervata Veliki Pažut, koja je u probnom radu, predstavlja ozbiljan ekološki rizik za to područje.

Šafarek je autor naziva za to područje „Hrvatska Amazona“, koji se danas koristi u stručnoj literaturi i turističkoj promociji prirodne baštine Drave, Mure i njihova porječja. Naziv je nastao nakon njegova posjeta Amazoni u Južnoj Americi, kada je prepoznao neke sličnosti između tamošnjih riječnih krajolika i prirodnih vrijednosti područja ušća Mure u Dravu.

Smatra da je smještanje postrojenja megafarme pilića u neposrednu blizinu zaštićenog područja neprihvatljivo zbog mogućeg onečišćenja podzemnih voda, ugrožavanja staništa ptica i narušavanja osjetljivog riječnog ekosustava.

Udruge za zaštitu okoliša i građanske inicijative iz tog dijela Hrvatske dulje vrijeme prosvjeduju protiv farme pilića koja se nalazi na samom ušću Mure u Dravu. Pogon je trenutačno u probnom radu i čeka izdavanje uporabne dozvole, a stanovnici okolnih naselja već se žale na neugodne mirise koji se šire iz postrojenja.

Foto HINA/ Ozren ŠPIRANEC

Šafarek upozorava na moguće dugoročne posljedice rada farme na jedno od najvrjednijih prirodnih područja Hrvatske, a naročito na Posebni rezervat Veliki Pažut kao važno ornitološko područje.

Iako zemljište na kojem je izgrađena farma formalno nije unutar granica rezervata, administrativne granice ne mogu spriječiti širenje mogućeg onečišćenja kroz međusobno povezane riječne i podzemne ekosustave.

Moguće istjecanje otpadnih voda, emisije amonijaka ili širenje patogena mogli bi ugroziti osjetljiva staništa i populacije ptica koje obitavaju na području ušća, kaže Šafarek koji je sudjelovao u izradi stručnih studija inventarizacije biljnih vrsta, ptica i staništa te istraživanjima vodozemaca i gmazova.

Dodaje kako je realna opasnost od onečišćenja podzemnih voda budući da se ušće Mure u Dravu nalazi na vodonosniku sastavljenom od propusnih slojeva šljunka i pijeska, koji omogućuju relativno brzo prodiranje vode i otopljenih tvari u podzemlje.

Neodgovarajuće zbrinjavanje otpadnih voda, stajnjaka ili kemikalija koje se koriste za dezinfekciju moglo dovesti do onečišćenja podzemnih voda, čija je zaštita posebno važna zbog opskrbe stanovništva pitkom vodom. Zbog propusnosti tla onečišćenje bi se moglo proširiti izvan lokacije farme, a sanacija takvih posljedica bila bi iznimno zahtjevna.

Foto HINA/ Ozren ŠPIRANEC

Ugrožen turistički potencijal Hrvatske Amazone

Tu je i negativni utjecaj industrijske proizvodnje na kvalitetu zraka, životinjski svijet i prirodne procese u riječnom području. Rad ventilacijskih sustava, intenzivan promet teretnih vozila i noćna rasvjeta mogli bi povećati razinu buke i svjetlosnog onečišćenja te uznemiravati ptice i druge životinje, osobito tijekom gniježđenja.

Šafarek upozorava i na emisije amonijaka koje nastaju u intenzivnom peradarstvu. Taloženje dušikovih spojeva iz zraka može pridonijeti povećanom unosu hranjivih tvari u okolna staništa i vodene ekosustave, čime se mijenjaju njihova prirodna svojstva.

Okolno stanovništvo izlaže se neugodnim mirisima te česticama koje se mogu oslobađati iz ventilacijskih sustava peradarnika, kao i potencijalnom nedostatku vode tijekom sušnih razdoblja, kada su vodni resursi već izloženi povećanom pritisku.

Šafarek ističe i turistički potencijal područja između Donje Dubrave i Legrada, koje opisuje kao jedan od najočuvanijih i najatraktivnijih riječnih krajobraza duž Drave. Smatra da bi industrijski objekt takvih razmjera, zbog svojeg izgleda, mirisa i prateće infrastrukture, mogao narušiti prirodni identitet Hrvatske Amazone te otežati razvoj ekološkog turizma, promatranja ptica i drugih oblika održivog korištenja prirodne baštine.

Foto HINA/ Ozren ŠPIRANEC

Posebno je kritičan prema postupcima procjene utjecaja na okoliš. Iako navodi da je projekt dobio pozitivnu ocjenu, upozorava da formalna odobrenja sama po sebi nisu jamstvo da u praksi neće doći do negativnih posljedica. Pritom se poziva na ranije slučajeve okolišnog onečišćenja u Hrvatskoj i sudske postupke koje su pokretale organizacije za zaštitu prirode, smatrajući da oni pokazuju potrebu za strožim nadzorom i preispitivanjem mogućih rizika.

Zaključuje da se industrijsko peradarstvo ne bi smjelo razvijati na lokacijama koje mogu ugroziti posebno vrijedne prirodne resurse. „Ovakvom pogonu nikako i ni pod kojim uvjetima nije mjesto na ovom lokalitetu“, poručuje Šafarek, ujedno autor i niza dokumentarnih filmova za domaće i inozemne produkcijske kuće, u čijem su središtu zaštita prirode te raznolikost biljnog i životinjskog svijeta.