Foto Davor Kovačević
Svaki policajac ima profesionalnu deformaciju i izvan službe zapravo promatra što se događa oko njega, priča nam Ivan Trlin
povezane vijesti
Građani najčešće zaboravljaju da smo i mi samo ljudi od krvi i mesa. Građani očekuju od nas savjesno i profesionalno postupanje s punim pravom, no oni ne znaju na kakvoj smo intervenciji možda bili prije. Možda je bilo neko nasilje u obitelji gdje je žrtva dijete i naravno da je uvijek teško to izbaciti iz sebe. Kroz naše usavršavanje i obrazovanje u Policijskoj akademiji učimo da to ostavimo iza sebe, no svi smo posebno ranjivi na djecu i uvijek bar nekim dijelom nosimo takve intervencije sa sobom, kaže Ivan Trlin iz Županje, policajac VIII policijske postaje u Zagrebu te dobrovoljni vatrogasac DVD-a Trnje.
Ivan je oduvijek htio biti policajac. Spletom okolnosti, završio je studij na Hrvatskom vojnom učilištu »Dr. Franjo Tuđman« nakon čega je karijeru započeo u Ministarstvu obrane u Pukovniji Vojne policije na dužnosti zapovjednika voda temeljne i prometne vojne policije. No, kako kaže, u njemu je uvijek rasla ta mladenačka, dječačka želja da bude policijski službenik i na kraju je odlučio prijeći iz Ministarstva obrane u Ministarstvo unutarnjih poslova.
NEVERBALNA KOMUNIKACIJA
Kao policajac radi dvije godine. Ističe da je veliki utjecaj na njegov odabir zanimanja imalo i školovanje u SAD-u na Sveučilištu Wake Forest kroz program Veleposlanstva SAD-a.

Foto Davor Kovačević
– Za vrijeme studija bio sam smješten u obitelj američkog policajca. Kroz program koji policijska postaja nudi, a zove se »Ride-Along« program, civili mogu ići na intervencije s policijskim službenicima, a on me vodio sa sobom na posao i tad mi se definitivno svidjela takva karijera i taj poziv i to je bila definitivna odluka da ću jednog dana postati policijskim službenikom, kazao je Trlin i dodao da se iskustvo koje je stekao iz vojske i Vojne policije itekako prenosi u klasičan policijski posao.
Objasnio nam je da vojska uči ljude kako donositi dobre i kvalitetne odluke pravovremeno kako bi mogli djelovati pod stresom i brzo donositi odluke.
– Kroz vojnu akademiju postoji velika vježba koja nas uči da djelujemo pod stresom, a to je prisutno i svakodnevno u policijskom poslu. Kada dođemo na intervenciju uvijek imamo par sekundi da donesemo odluku i odlučimo kako ćemo dalje postupati i primjenjivati policijske ovlasti, kaže Trlin.
Kako kaže, kroz Policijsku akademiju, polaznike se konstantno izlaže nekom pritisku i stresu kako bi oni psihički ojačali i ostali staloženi i smireni upravo kada dođu među građane i na intervencije kako bi mogli intervenirati pod stresom i donositi dobre odluke. Trlin se kroz školovanje i poslije školovanja na Hrvatskom vojnom učilištu bavio znanstveno-istraživačkim radom. Autor je više znanstvenih radova koji su međunarodno recenzirani i objavljeni u znanstvenim časopisima. Prije par godina je dobio i Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu kao jedini kadet Vojnog učilišta. Kroz završni rad bavio se taktikama i tehnikama ispitivanja osumnjičenika. Kroz to istraživanje je naučio da prava pitanja vode do pravih odgovora, ali postoji još jedan jako bitan segment, a to je pratiti neverbalnu komunikaciju osobe.
– Prema nekim istraživanjima čak 70 do 80 posto komunikacije se temelji na toj neverbalnoj razini. Policijski službenik mora znati postaviti pitanja, ali i slušati odgovor i pratiti osobu i njenu neverbalnu komunikaciju. Iz mog vlastitog policijskog iskustva kroz tu neverbalnu komunikaciju vidimo pravi odgovor na naše pitanje, ističe on.
NEOKRIVLJUJUĆE TAKTIKE
Kaže nam da to ispitivanje ipak nije kao u filmovima, odnosno malo je složenije. Objasnio nam je da je jedan od klasičnih indikatora laganja to kada postavite osobi pitanje, ta vas osoba ne gleda u oči nego skreće pogled prema gore, dolje ili negdje drugdje.
– To je klasičan znak laganja i u 90 posto slučajeva ta osoba laže. Kad govorimo o samom ispitivanju osumnjičenika ono nije isto kao i u SAD-u. Tamo se bave ispitivanjem i mogu koristiti nešto što se zove okrivljujuće taktike, tehnike ispitivanja, odnosno policijski službenici smiju lagati i koristiti obmane, koristiti psihološki pritisak na osumnjičenika kako bi ga natjerali da prizna. U Hrvatskoj to nije tako, izmjenama Zakona o kaznenom postupku dozvoljene su samo neokrivljujuće taktike kao što su taktike predočenja dokaza i redoslijeda pitanja, taktike generičkih pitanja, specifičnih pitanja i slično gdje policijski službenik ne smije lagati i ne smije koristiti obmane i to je pitanje strukturirano. Ako bi policijski službenik koristio taktike koje nisu dozvoljene, takvo ispitivanje nije zakonski valjano i na sudu će se odbaciti kao dokaz, tvrdi Trlin.
Ističe da u policijskom poslu ima jako puno psihologije. Kako nam kaže, čak je 99 posto toga u njegovom poslu psihologija. Kada stigne na intervenciju, mora procijeniti situaciju i odrediti način kako će postupiti.
– Najčešće razgovorom uspijemo smiriti čovjeka i situaciju, ali naravno uvijek postoji onaj jedan posto slučajeva kada su osobe agresivne, to su najčešće osobe pod utjecajem droga ili alkohola i onda moramo dalje primjenjivati policijske ovlasti pa čak uporabiti i sredstva prisile, rekao je.

Foto Davor Kovačević
Trlin govori da nije isto ispitivati osobu koja je prvi put počinila nekakvo kazneno djelo, možda i iz nehaja i kad se ispituje osoba koja je karijerni kriminalac koja se profesionalno bavi kaznenim djelima i od toga živi. Naglašava da je uvijek bitno da policijski službenik prije nego pristupi ispitivanju sagleda psihološki profil osobe i kroz taj profil će znati kako se postaviti i na koji način razgovarati s osobom, je li potrebno zadobiti povjerenje ili je potrebno biti mudar i postavljati mudra pitanja kako bi dobili prave odgovore.
VATROGASNI ALARM
Iako kaže da mu pohvale i odlikovanja nisu na prvom mjestu, uvijek mu je drago kad mu se građani zahvale.
– Kroz svoju skromnu policijsku službu od dvije godine moram se pohvaliti da nisam dobio ni jednu pritužbu, prigovor na svoje postupanje, a dobio sam više pohvala od građana. Predložen sam i za nagradu Ministarstva unutarnjih poslova za angažman i profesionalno obavljanje službe, istovremeno sam kao vatrogasac višestruko odlikovan brončanom vatrogasnom medaljom, brončanom vatrogasnom plamenicom za hrabrost i požrtvovnost te medaljom za pomoć i požrtvovnost za svoj angažman u sanaciji zagrebačkog potresa, u sanaciji nevremena koje je pogodilo Zagreb prije par godina i za svoj volonterski rad i angažman kroz dobrovoljno vatrogasno društvo, pohvalio se Trlin.
Smatra da svaki policajac ima profesionalnu deformaciju da i izvan službe zapravo promatra što se događa oko njega.
– Ja pogotovo jer živim i radim u istom kvartu. Većinu svog vremena zapravo provodim ovdje na Trnju i uvijek sam na oprezu i promatram što se događa oko mene, smije se.
Kad je riječ o vatrogastvu, Trlin nam priča da kod njega u obitelji nitko nikada nije bio vatrogasac. Dobrovoljni vatrogasac je zapravo postao sasvim slučajno.
– Došao sam iz Županje u srednju školu u Zagreb i nekim spletom okolnosti završio sam kao volonter Civilne zaštite Zagreb. Tamo sam upoznao Filipa Klinca, tadašnjeg zamjenika zapovjednika DVD-a Trnje koji me iskreno par mjeseci nagovarao da dođem u DVD. Nisam se uopće vidio u vatrogastvu do tog dana dok nisam ovdje došao, njega upoznao kao i cijeli DVD i tako sam završio kao vatrogasac, sad već dugih osam, devet godina, kaže on.
Kada zazvoni vatrogasni alarm, prvo što mu prođe kroz glavu je pomisao jesu li svi dobro, odnosno nada da nema unesrećenih osoba. Intervencija koju nikada neće zaboraviti je naravno prva intervencija koja je bila ispumpavanje podruma jedne obiteljske kuće na Trnju.

Foto Davor Kovačević
– Par godina kasnije ponovo smo tamo završili na intervenciji i bila je ista situacija, ispumpavanje podruma. Građani su se sjetili da sam bio prije par godina i da je to bila moja prva intervencija. To je bila jedna jako simpatična intervencija i bilo mi je jako drago jer nas se građani dobro sjećaju čak i kad prođe puno godina, kaže Trlin. Dodaje da ga je vatrogastvo jako promijenilo kao čovjeka i naučilo ga timskom duhu te razvilo osjećaj suosjećanja prema građanima koji su u nevolji i potrebi.
HLADNA GLAVA
Kada izlaze na intervencije, Trlin kaže da je hladna glava jako važna i da je bitno ostati smiren.
– Uvijek postoji zapovjednik, voditelj intervencije koji sagleda situaciju i zadaje konkretne zadaće. Kad bi svi srljali, uvijek bi se mogla dogoditi neka pogreška i netko bi mogao stradati. Hrabrost je isto tako bitna, ali je bitan i strah jer onaj koji se boji on pazi što radi. Nismo mi nikakvi heroji, mi smo ljudi od krvi i mesa koji imamo svoje živote i poslove. Vatrogastvo je samo mali dio nas, ponukani željom da pomognemo drugima i da kvalitetno iskoristimo svoje slobodno vrijeme, objasnio je. Naglasio je da postoji razlika između dobrovoljnih i profesionalnih vatrogasaca, što mnogi ljudi ne razumiju. Profesionalci su zaposleni u javnim vatrogasnim postrojbama i rade za plaću, a dobrovoljci svoje slobodno vrijeme koriste volontirajući u DVD-u i vatrogastvo nisu samo intervencije, jer se u DVD-u Trnje mnogi volonteri svaki tjedan nalaze i imaju razne aktivnosti, vježbe i obuke, osposobljavanja i usavršavanja, razna vatrogasna osiguranja raznih događaja i koncerata i slično.

Foto Davor Kovačević
– Kad sakupite dosta iskustva kao vatrogasac, onda vidite kako se ljudi ponašaju u nekim kriznim situacijama. Vatrogasci u dobrovoljnom vatrogasnom društvu su ljudi s različitim pozadinama koji najčešće nemaju neko iskustvo djelovanja u kriznim situacijama. Kroz vatrogastvo sam naučio ostati smiren, slušati zapovijedi svojih nadređenih i to je danas jako bitno u vatrogasnom poslu i to je ono čemu mi učimo nove vatrogasce. Nebitno je imaju li oni 20 godina ili 35, kada postanu vatrogasci moraju se naučiti ponašati na intervencijama jer građani u nama i našim odorama prvo vide autoritet i ako vide da mi paničarimo, onda će i oni paničariti. Ako mi ostanemo smireni i staloženi i građani će ostati smireni i staloženi i imat će puno veće povjerenje u nas, kaže nam.
INTERVENCIJE U SLOBODNO VRIJEME
Da je Trlin iznimno cijenjen u svojoj zajednici potvrđuje i vatrogasac i dopredsjednik DVD-a Trnje Filip Klinac (33) iz Zagreba koji za Trlina ima samo riječi hvale.
– Ivana znam već sedam, osam godina, od kad je došao u DVD. Upoznali smo se u civilnoj zaštiti. On je jedan mlad, perspektivan dečko, budućnost je pred njim i drago mi je da uz svoju profesionalnu karijeru i posao koji radi da je i u vatrogastvu kao dobrovoljni vatrogasac pa tako nakon svog posla i u pauzama kad ne radi, dolazi na intervencije i aktivnosti. Nadam se da će tak i dalje nastaviti, zaključio je.