Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
16. prosinca 2019.
Hrvatska brodogradilišta na pragu teške godine

Za opstanak škverova potrebni novi poslovi, a ne novi vlasnici

Foto Silvano JEŽINA
Foto Silvano JEŽINA
Autor:
Objavljeno: 6. siječanj 2012. u 12:59 2012-01-06T12:59:11+01:00

Ishodište svih pitanja nije u privatizaciji o kojoj se toliko »tambura« već prvenstveno – u novim poslovima. Svoju financijsku održivost domaći škverovi pred Bruxellesom ne dokazuju novim vlasnicima već novim ugovorima 

Dvadeset tisuća radnih mjesta plete se oko domaćih navoza, a nitko, ali baš nitko u ovom trenutku ne može biti siguran kako će završiti priča s brodogradilištima. Četiri domaća brodogradilišta – »3. maj«, »Kraljevica«, Brodosplit i Brodotrogir bačena su u igralište čije su granice nacrtane na stolu gotovo 1.400 kilometara daleko, u Bruxellesu. Semafor s rezultatima čas poludi, čas ne radi, gledalište je poluprazno s potpuno nezainteresiranim facama dok noge igrača upadaju do koljena u blato. Nema tu utakmice, samo agonija neizvjesnosti koja traje već više od dvije godine otkad se prvi put krenulo u neuspješno traženje kupaca. 

Matijašević: Europa više nema pravo trenirati strogoću

Bez obzira na prilično krute reakcije iz diplomatskih krugova EU-a na nagovještaj promjena u započetom procesu privatizacije hrvatskih brodogradilišta, pri čemu su novu vladajuću garnituru podsjetili kako se nešto ispregovaralo i potpisalo u Bruxellesu, između ostalog i to da privatizacija mora biti odrađena najkasnije do 1. srpnja 2013. godine, predsjednik Hrvatske udruge sindikata Ozren Matijašević vjeruje kako hrvatska strana ima argumente i pravo tražiti odgodu prodaje svojih škverova do povoljnijih okolnosti na tržištu. Dotad, dodaje, brodogradilišta treba restrukturirati prema usvojenim planovima.

– Svjedoci smo u posljednje vrijeme državnog intervencionizma u zemljama Europske unije, spomenut ću samo slučaj Austrije i njezine Hypo banke, kao i ekonomskog nacionalizma što se pokazao na slučaju Agrokora u Sloveniji. Smatram da EU nema nikakvog moralnog opravdanja inzistirati na krutom poštivanju pravila i treniranju strogoće, smatra Matijašević. Predsjednik HUS-a naime zaključuje da su »velike šanse da ovaj krug privatizacije ne uspije«.

    Više nitko od brodograditelja nema iluzija da se privatizaciju može izbjeći, sada je donja granica očekivanja svedena na golo »biti ili ne biti«. Godina u koju smo ušli neće biti samo teška, kao što to najavljuje čelni čovjek »3. maja« Edi Kučan, bit će to godina u kojoj će se definitivno znati rasplet za svako brodogradilište, je li im se prst sudbine okrenuo prema gore ili prema dole. Predsjednik Uprave Brodosplita Srđan Kovač dijeli mišljenje sa svojim riječkim kolegom. 

   Raslojavanje kaosa

– U idućoj godini morat će se raslojiti puno toga što se gomilalo čitav niz godina. No, najprije treba zaključiti još uvijek aktualni krug privatizacije jer se bez toga ne možemo maknuti ni milimetar dalje. Od raspisivanja prvog natječaja u ljeto 2009. godine prošlo je više od dvije godine, od otvaranja ponuda u drugom krugu godinu i pol. I otad stojimo. Ako sada ne odradimo ono što moramo, za nas više neće postojati 2013., ni godine nakon toga, smatra čelni čovjek najvećeg hrvatskog brodogradilišta u kojem su ovih dana, nakon pet mjeseci pokušavanja i upiranja, konačno uspjeli osnažiti ugovore za gradnju dva »heavy liftera« za nizozemski Jumbo Shipping. Brodosplit, podsjetimo, nije nikad bio ugroženiji kao u posljednjih pola godine. Pogon koji upošljava tri i pol tisuće ljudi bio je spao na jedan jedini brod. Ljuti se Kovač na stvorenu sliku u javnosti o brodogradilištima kao nezajažljivim gutačima proračunskog novca. Ističe kako Brodosplit nije primio ni kunu subvencija od jeseni 2009. godine, a ipak su sposobni izgraditi brod bez gubitka. Na nedavno isporučenom ro-paxu, kaže Kovač, splitski je škver ostvario dobit od par milijuna eura. 

   Olovne noge

– U brodogradilištima treba pothitno početi s restrukturiranjem jer ovo više ne vodi ničemu. Neće Bruxelles biti taj koji će nas zatvoriti, učinit ćemo mi to sami, smatra Kovač. Drugim riječima, ako ovaj krug privatizacije završi neuspješno, to nikako ne bi smjelo iznova odgoditi provođenje mjera restrukturiranja za vrijeme dok se priprema i odradi novi natječaj.    
 

  Neriješeni vlasnički status brodogradilišta i neizvjesna budućnost, tvrde to svi čelni ljudi brodogradilišta s kojima smo razgovarali, dodatni su uteg na nogama u pokušaju domaćih brodograditelja da u ionako lošim uvjetima na svjetskom tržištu dođu do novog posla. Jer, ishodište svih pitanja za domaću brodogradnju nije u privatizaciji o kojoj se toliko »tambura« već prvenstveno – u novim poslovima. Svoju financijsku održivost domaći škverovi pred Bruxellesom ne dokazuju novim vlasnicima već novim ugovorima. 

    Direktor »3. maja« Edi Kučan kaže kako tržište novogradnji u Europi i svijetu ne pokazuje bitnije pomake na bolje. Slaba potražnja drastično je srezala cijene novogradnji. Primjerice, jedan tanker za prijevoz nafte sedamdesetak tisuća tona nosivosti u »zlatnim« se vremenima, prije četiri, pet godina plaćao pedesetak milijuna dolara, danas je njegova cijena tridesetak. Kučan predviđa da bi recesija na brodograđevnom tržištu mogla potrajati i još naredne dvije godine. Ovaj prvi trećemajac vidi rješenje u gradnji brodova za domaće brodare, kojim bi se premostilo ovo kritično vrijeme i »zavrtio« novac unutar države, no u sveopćoj besparici teško da će ova ideja pasti na plodno tlo. 

    Da je u ovakvom statusu quo skoro pa nemoguće ugovoriti novi i kvalitetan posao kaže i prvi čovjek Brodotrogira, Mateo Tramontana. Od nove Vlade i resornog ministra Radimira Čačića očekuje da se čim prije detaljno upoznaju s postojećim stanjem i nastave započeti proces privatizacije s kojim se, realno gledajući, stalo puno, puno prije prosinačkih parlamentarnih izbora. O ishodu ovog kruga privatizacije koji je u prijelomnoj fazi pregovora oko kupoprodajnih ugovora, ni Tramontana, baš kao i njegove kolege ne želi prejudicirati. Ovaj glavni čovjek trogirskog škvera kaže jedino kako treći natječaj baš i neće imati puno smisla ako se prethodno ne »ispipa« neki siguran i ozbiljan ponuđač.   

»Malo smo se šalili«

Čelnik Sindikata metalaca Hrvatske Vedran Dragičević pak smatra kako argumenti o dodatno otežanim ugovaranjima novih poslova zbog neriješene vlasničke strukture baš i ne drže vodu. 

    – Svima su puna usta privatizacije, a mi sve dublje i dublje tonemo, kaže Dragičević. No, dijeli mišljenje da nova Vlada i novi ministar čim prije trebaju početi poduzimati konkretne poteze. Dragičević je iznio i konkretni rok. Po njemu, 15. veljače iduće godine zadnji je »deadline« za donošenje odluka oko aktualnog privatizacijskog natječaja. Dotad bi se u razgovorima i pregovorima s ponuđačima, samoborskim DIV-om i Končarevim »Jadranskim ulaganjima«, trebalo iskristalizirati koliko je riječ o ozbiljnim kupcima ili onima po principu »malo smo se šalili«. Potencijalni novi, treći krug privatizacije, dodaje Dragičević, svakako bi se morao odraditi najkasnije do polovice 2012. 

    – Optimist sam i vjerujem da sva naša brodogradilišta imaju šansu preživjeti, zaključio je Dragičević na upit vjeruje li, nakon svega, u uspješan ishod prilagođavanja naših brodogradilišta uvjetima EU-a.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.