RIJEKA Odbojkašice »Rijeke CO« večeras na Trsatu (19.30 sati) protiv »Marine Kaštela« očekuje najvažnija utakmica ove sezone. Doduše, možda je malo pretenciozno drugu utakmicu polufinala doigravanja prozvati utakmicom godine jer djevojke trenera Krešimira Jurića nemaju apsolutno nikakvih rezultatskih imperativa, ali je u isto vrijeme iz više razloga od toga nemoguće pobjeći.

Prvi razlog svakako leži u činjenici da bi za mladu riječku ekipu bilo itekako izazovno polufinalnu seriju učiniti krajnje neizvjesnom i odluku o putniku u finale prolongirati za majstoricu,  čime bi aktualne prvakinje došle u vrlo nezgodnu situaciju i sasvim sigurno pod puno veći pritisak, drugi razlog definitivno predstavlja saznanje da se samo jednom ove sezone, u pet do sada odigranih utakmica, djevojke »Marine Kaštela« nisu pretjerano namučile za pobjedu nad Riječankama.

Dakle, protiv Kaštelanki se može igrati, može ih se i pobijediti. Mogu li Riječanke večeras ponoviti svoja najbolja izdanja ove sezone?

– Spremne jesmo – reći će Ana Mioč, uz Ivanu Šćulac najiskusnija odbojkašica u riječkoj postavi. – Ovo je utakmica ili jesi ili nisi. Ne mogu reći da nema pritiska, ne mogu reći da idemo odigrati pa što bude jer naš cilj nije samo igrati u polufinalu. Imamo veliku šansu, bez problema se možemo boriti s njima i samo moramo odigrati onako kako možemo i kako znamo. Dakle, treba ući maksimalno i na svaku se loptu baciti na glavu. Osim toga, velika je razlika kada igramo doma i kada igramo vani.

Podrška

Riječanke priželjkuju pune tribine, podrška navijača silno im je potrebna večeras.

– Vjerujemo da će biti puno ljudi na tribinama jer je puno  naših navijača najavilo svoj dolazak. Čeka nas velika utakmica i najviše od svega bih voljela da budemo prava ekipa, da bude čvrsto, da bude odbojka za uživanciju, kao što je bila ona naša utakmica protiv »Mladosti« na Trsatu nakon koje su nam ljudi prilazili i rekli da su uživali i da su gledali vrhunsku odbojku u Rijeci. Takvu utakmicu priželjkujem. Podrazumijeva se da idemo pokušati izboriti pobjedu i treću utakmicu – nastavila je Ana i nakratko se osvrnula na prvu polufinalnu utakmicu u kojoj su Riječanke osvojile prvi set i stale.

– Bile smo blizu, pružile su nam priliku da ih pobijedimo i mi to nismo znale iskoristiti. Međutim, imala sam dojam da ta utakmica nije bila dostojna polufinala, da je to bila utakmica u kojoj su se obje ekipe trudile što manje griješiti, a to ne bi trebalo biti tako. Polufinale zaslužuje utakmicu u kojoj ljudi ne bi trebali zijevati na tribinama. I nadam se da večeras na Trsatu neće biti tako.

Kada su Riječanke u pitanju, rijetko je koja utakmica dosadna.

– Ponekad, kao što je to bio slučaj protiv »Olimpika« kada smo preplašeno ušle u utakmicu, damo suparniku priliku da se razigra pa ljudi na tribinama s pravom budu razočarani. I zato mislim da se moramo baciti na glavu. Niti jednoj od nas neće biti žao ako se ne uspijemo plasirati u finale ako budemo zaista dale sve od sebe, ako budemo napravile ono što je dogovoreno, ono što smo trenirale. Zaista će mi biti žao ako iz bilo kojeg razloga ne pružimo maksimum i ako budemo morale pognute glave napuštati parket jer je to ono što me kao sportaša kopka i smeta.  Ako budemo ostavile srce na parketu, neka pobijedi bolji.

Prijem i servis

Reći će Ana da je atmosfera u ekipi odlična, da su svi nabrijani na večerašnju utakmicu i da je Trsat njihov dom. I još nešto.

– Nikada neću zaboraviti kada je ova ekipa prije pet godina ostvarila prvu pobjedu nad »Splitom«... I zato ne želimo stati na ovoj utakmici jer znamo što smo sve prošle da bismo došle do ovoga polufinala. I zato je ovo slatko – dodat će Ana koja se uoči večerašnje utakmice ne želi zamarati nikakvim posebnim statistikama. Stvar je, kazat će pouzdani primač Riječanki, vrlo jednostavna.

– Nismo mi niti do polufinala došle ni zbog kakvih posebnih analiza i statistika. Igrale smo srcem jedna za drugu i tako mora biti i večeras. Naravno, moramo imati dobar prijem i moramo dobro servirati. U ovoj našoj ligi sve se na to svodi. Ekipa koja bolja bude primala i servirala će odnijeti utakmicu. Analiza po pozicijama? Na liberu imaju Nikolinu Božičević, ali i naša Barbara Fabulić je čudo, srednjaci su im odlični, ali mi imamo Astrid Popić i Leu Boban koje mogu sve kao i one, Elena Vukić im je pravi razbijač, ali mi isto tako imamo Ivanu Šćulac. Mi još imamo i Nataliju Tomić, tu sam i ja, a i naša tehničarka Sara Barać. Ona je motor naše ekipe, vrijedna je, srčana, borbena, treba nam u svom pravom izdanju, ona nas pokreće svojom energijom – zaključit će Ana Mioč.