RIJEKA Brojne riječke odbojkašice koje igraju u inozemstvu vratile su se u Rijeku prije nego što su to planirale. Među njima i Astrid Popić, 21-godišnja srednja blokerica, koja je prošloga ljeta napustila redove finalistica Kupa Hrvatske HAOK Rijeka i skrasila se u redovima francuskog prvoligaša Beziers Volleya.

Beziers je stanku uzrokovanu epidemijom koronavirusa dočekao na petom mjestu prvenstvene ljestvice i u polufinalu Challenge Cupa gdje Astrid i suigračice očekuje ogled s grčkim Olympiakosom. Za razliku od Hrvatskog odbojkaškog saveza, u Francuskoj još nisu zaključili prvenstvo makar su svi klubovi raspustili ekipe i strankinje poslali kućama.

– Francuzi su kao i Talijani odgodili, ali ne i definitivno prekinuli prvenstvo – govori Astrid iz svojeg riječkog doma. – Čekamo na nove informacije. Francuzi se nadaju da ćemo se početkom svibnja vratiti i da će se ipak nešto odigrati. U Challenge Cupu bi se valjda trebao odigrati završni turnir, a što se prvenstva tiče, tu još nema nekih naznaka kako se taj dio natjecanja misli odraditi do kraja. Ostala su nam još dva kola pa kompletan play-off… Dobili smo od našeg kondicijskog trenera program invidualnih treninga. Treniramo u našim domovima, dnevnim boravcima, održavamo formu koliko je to moguće.

Odbojkašice Beziers Volleya trenirale su do petka, 13. ožujka…

– I onda je stigla informacija o prekidu treninga, sve strankinje, Amerikanke, Estonke… poslane su svojim kućama. Igračice iz Francuske su se morale vratiti u svoje gradove. U Beziersu su ostale jedino četiri djevojke koje tamo žive. U srijedu, 18. ožujka, uhvatila sam praktički posljednji let iz Toulousea preko Pariza za Zagreb. Nisam, hvala Bogu, imala nikakvih problema putem. Došla sam u Zagreb, tata me dočekao i doveo u Rijeku. Sada samo ja i tata u samoizolaciji, mamu i sestru smo za svaki slučaj privremeno odselili…

Europski izazov

Francuska je na »crnoj listi« zemalja po povratku iz kojih je samoizolacija obaveza bez obzira na to što putnik-povratnik nema nikakve simptome bolesti.

– Moramo proći razdoblje obvezne samoizolacije od 14 dana. Odradili smo šest dana…

Astrid je dovoljno dugo u Hrvatskoj da može usporediti kako su u ovoj krizi reagirali Francuzi, a kako – Hrvati.

– Francuzi su po meni malo zakasnili s uvođenjem mjera opreza. Praktički sve su uveli u jedan dan. Sve se dogodilo – odjednom. Čujem se sa suigračicama koje su ostale u Francuskoj, sada ne smiju mrdnuti. Koliko sam vidjela, u Francuskoj je umrlo 700 ljudi od posljedice pandemije. Stanje je stvarno loše, rekla bih lošije nego kod nas. Mislim da su Francuzi u prvi trenutak malo podcijenili situaciju, a onda su uveli jako stroge mjere. Tamo je stanje potpune karantene.

Epidemija koronavirusa privremeno je prekinula prvu inozemnu sezonu ove darovite riječke odbojkašice.

– Kako sam zadovoljna? Prezadovoljna sam! I to baš sa svime! Ovo mi je bila najbolja godina što se tiče svega, od uvjeta, suigračica pa do treninga i trenera. Baš je sve onako kako sam zamišljala dok sam bila u Rijeci i odlučila da bih voljela probati igrati negdje u inozemstvu. Trenirali smo dvaput na dan, igrali kvalitetnu ligu i Europu. Žao mi je najviše zbog ove stanke jer smo se plasirale u polufinale Challenge Cupa i možemo se nadati plasmanu u finale. Polufinale protiv Olympiakosa je velika utakmica za klub i za nas igračice. Osim toga nalazimo se i na poziciji koja vodi u play off domaćeg prvenstva, a razlika između klubova je po dva, tri boda. Bila bi baš prava borba za svima…

Teretana pa lopte

Astrid na početku svoje francuske avanture nije previše igrala, no kroz utakmice i treninge počela je popravljati svoj status u ekipi nakrcanoj vrhunskim internacionalkama.

– Nisam na početku bila standardna igračica, povremeno sam ulazila, a nakon Nove godine sam počela više igrati. Naravno da je bilo teško na početku, ipak sam u Rijeci stalno igrala. Trebalo se dokazati i pokazati u jakoj konkurenciji. Imamo baš dobre srednjake, svaki trening moraš dati sve od sebe da se izboriš za svoju poziciju i minutažu.

Vjerojatno je trebalo neko vrijeme i za privikavanje na rad u potpuno profesionalnom okruženju.

– Navikla sam od ranije dosta trenirati, uostalom cijelo ljeto sam bila s reprezentacijom, pa mi to nije bio tako veliki šok. Teško mi je bilo uskladiti neke druge stvari. Primjerice, imali smo teretanu sat i pol vremena. Radili smo dosta jako i onda odmah nakon toga slijedi rad s loptama. To mi je izazivalo veliki umor na početku. Međutim, nakon nekog vremena uhvatiš ritam. Osim toga bitna je razlika što si tamo praktički cijeli dan posvećen odbojci. Nema između treninga faksa, prijatelja… Između treninga si nešto skuhaš za ručak i odmaraš do drugog treninga. Sve je stvar navike.

Olakotna okolnost što je Astrid dobar dio karijere provela pod stručnim nadzorom Igora Lovrinova. A tko je spreman odgovoriti zahtjevima dugogodišnjeg učitelja brojnih riječkih odbojkašica, taj se bez straha može upustiti u profi-vode…

– To sam i ja rekla! Lovre nas je stvarno pripremio na sve i svašta!

Kriza na početku

Ne i na život bez mamine kuhinje, odnosno prvi dugotrajniji odlazak iz roditeljskog doma.

– Pomogli su na početku roditelji i dečko koji su me često posjećivali. Istina, na početku je bilo teško, ali bila sam sa svima na mobitelu na dnevnoj bazi. Bilo je krizica, ali sve to se prebrodi. Najteže je bilo na početku, osim toga pripreme su bile užasno duge. Kada je počelo prvenstvo, onda je sve to došlo na svoje. Osim toga, bila sam doma tjedan dana oko Nove godine. Nakon toga su mi tri mjeseca proletjela…

Koliko god lijepo u obiteljskom domu dijeliti svakodnevicu s ocem, vjerojatno priželjkuje skorašnji povratak odbojci.

– Iskreno, nije mi tako jako dosadno u samoizolaciji jer sam se zaželjela obitelji. Pitaju me svađaš li se s tatom? Ne! Baš se super slažemo! Nedostajali smo si svo ovo vrijeme. Čekam odluke iz Francuske, kada će se i hoće li se uopće nastaviti prvenstvo. Puno je nepoznanica i uoči nadolazećeg prijelaznog roka. Nadam se da će se situacija što prije smiriti i da će se to vratiti u normalu. Puno je otvorenih pitanja, ali nažalost nitko još nema konkretne odgovore – rekla je Astrid.