1992. Mladost

1993. Mladost

1994. Jug

1995. PRIMORJE

1996. Jug

1997. Mladost

1998. Mladost

1999. POŠK

2000. Jug

2001. Mladost

2002. Jug

2003. Jug

2004. Jug

2005. Mladost

2006. Jug

2007. Jug

2008. Jug

2009. Jug

2010. Mladost

2011. Mladost

2012. PRIMORJE

2013. PRIMORJE

2014. PRIMORJE

Vaterpolisti »Primorja Erste banke« su ostvarili svoj zagrebački naum i zadovoljni su sjeli u autobus za Rijeku budući da su obranili naslov pobjednika Kupa i treći puta zaredom trijumfirali u ovom natjecanju. Pritom su itekako napunili mrežu reprezentativca Josipa Pavića, te su uz čvrstu obranu stvorili sve preduvjete za slavlje.  Sastav s Kantride je nadigrao »Mladost« u svim elementima igre te praktički u niti jednom trenutku nije dolazilo u pitanje tko će uzdignutih ruku izaći iz vode i popeti se na pobjedničko postolje.

Sjajno otvaranje

»Primorjaši« su svoj prvi pogodak ostvarili s igračem više. Damir Burić je prvo u  obrani izborio loptu, a onda je u napadu  matirao Josipa Pavića, jednog od najboljih golmana svijeta. Otvaranje utakmice bilo je u znaku rumunjskog »svrdla« Cosmina Radua koji je najprije izborio dva isključenja suparnika, a onda je »šraubom« matirao  bivšeg klupskog kolegu Pavića. Treći dio riječke trilogije golova u prvoj četvrtini je djelo Sandra Sukna čime su nastavljene muke po Paviću pa je zbog ovog »blitzkriega« s Kantride domaći strateg Vjeko Kobešćak morao pozvati »time out« još sredinom prve četvrtine. Ni to nije pomoglo domaćinima. Nešto više od dvije minute do prvog odmora »haubica« Petar Muslim je silovito pogodio mrežu iz daljine čime je vrlo rano počela najava da će Kup ostati  vlasništvu riječkog kluba. U drugoj četvrtini je popustila brana pred Franom Vićanom, ali kada su  Milaković i Buha  iskoristili dvije brojčane prednosti na drugoj strani je stigao, za goste »apaurinski« gol Muslima. U toj drugoj četvrtini su  popustile  kočnice  u obranama, nakon vatrometa golova gosti su išli na »veliki odmor« s tri zaveslaja prednosti – 6:3.

Riječko slavlje

Početkom trećeg dijela razbudile su se nade domaćih igrača, vatru je raspirio Bašić, koji je rezultatski razmak sveo na dva zaveslaja. Gosti iz Rijeke, koji su se načekali pogotka su priliku dočekali iz kontranapada.  Na desnoj strani se oslobodio Antonio Petrović, koji je iskosa gađao točno. Ubrzo mu se pridružio  Ivan Buljubašić koji je »vratio vodostaj« na četiri  gola razlike uoči posljednjeg dijela igre. Gosti su u ovoj četvrtini opet zaigrali agresivnije u obrani, točno toliko koliko je dostajalo da suparnika  odmaknu na itekako teško dostižnu razliku. Ona je odmah uvećana početkom posljednje četvrtine kada je Radu ostvario svoj drugi gol. Ante Vukičević je potom poentirao dva puta pri čemu je dojam da u drugom navratu lopta nije prešla zamišljenu crtu vratiju. Bilo je više nešto više od pet minuta do kraja finala kada su navijači s Kantride poslije gola Garcije za 10:6 počeli skandirati »Važ je naš«. Iskusni favoriti su mirno trošili vrijeme do kraja održavajući razliku da bi Damir Burić stavio »točku na i« golom za 12:7 nakon čega je slijedilo riječko slavlje u vodi i na tribinama.