Foto: Damir Škomrlj
Konkurencija će biti žestoka i zato trebamo još dosta podignuti našu igru mislimo li nešto napraviti na Olimpijskim igrama jer svi su otišli naprijed. Nadam se da ćemo i tako i mi – kaže Burić
RIJEKA Hrvatski vaterpolski reprezentativci u četvrtak su se iz Zagreba otisnuli prema Južnoj Americi. Riječ je o hrvatskoj sportskoj družini koja brani olimpijsko zlato iz Londona, a koja je već tradicionalno navikla domaću sportsku javnost na uspjehe. Koliko vaterpolo ima važno mjesto u hrvatskom sportu potvrđuje i činjenica da je vratar Josip Pavić dobio čast da nosi hrvatsku zastavu na otvorenju Igara 5. kolovoza.
Za još jednog igrača Rio će biti poseban. Puljanin s riječkom adresom Damir Burić sudjelovat će već na četvrtim Olimpijskim igrama.
Izbornik Ivica Tucak je odredio 13 putnika na Olimpijske igre. To su vratari Josip Pavić, Marko Bijač, centri Luka Lončar, Ivan Krapić, bekovi Damir Burić, Andro Bušlje, Marko Macan, napadači Maro Joković, Javier Garcia, Antonio Petković, Anđelo Šetka, Sandro Sukno i Luka Bukić.
– Izgubili smo od Talijana, tada je bilo dosta lošije nego na ovom turniru. S Mađarima je bilo OK, svladali su nas 12:11. Ne mogu reći da sam potpuno nezadovoljan, iako svaki poraz nije zadovoljavajući. Čini mi se da ćemo na olimpijskom turniru sa svim jakim suparnicima biti blizu, na gol »minus ili plus«. Trebat će nam i malo sreće. Trebamo još dosta podignuti našu igru mislimo li nešto napraviti na Olimpijskim igrama jer su svi otišli naprijed. Nadam se da ćemo i tako i mi – dodaje Burić.
Nešto posebno
U kuloarima se dosta raspravljalo o trojici igrača koji će otpasti s liste putnika za Olimpijske igre. Ispalo je da tamo neće ići »primorjaši« Ivan Buljubašić i Ante Vukičević te donedavni »primorjaš« Petar Muslim.
– Normalno da je bilo napetosti i isčekivanja uoči objave liste putnika za Olimpijske igre. Bez neke lažne skromnosti, svatko tko je došao na pripreme mislio je i želio ići na Olimpijske igre, smatrao da treba biti u ekipi i igrati. Jasno je onda da uoči objavljivanja popisa postoji nervoza, to je apsolutno razumljivo.
Pula u Damiru Buriću ima dostojnog nasljednika nezaboravnog Mate Parlova, čovjeka koji je u svom sportu osvojio sve što se u vaterpolu može osvojiti na klupskom i reprezentativnom planu. Popularnom »Buri« će ove Olimpijske igre biti već četvrte u iznimno bogatoj karijeri, na prošlom najvećem skupu sportašica i sportaša svijeta je osvojio zlato.
– Kroz nekoliko dana bih trebao odlučiti o svom novom klubu – kaže Damir Burić koji je otišao iz »Primorja EB«. – Imam dvije, čak i tri mogućnosti, što mi djeluje nevjerojatno. Riječ je o inozemnim klubovima.
– To je nešto posebno, nisam uopće mislio i sanjao da ću dosegnuti tolike nastupe na Olimpijskim igrama. U početku nisam mislio da ću ići i na jedne Igre, onda su došle one prve pa druge… Nakon toga su uslijedile one zlatne, treće. Mislio sam da je to to, međutim otvorila se šansa i za četvrte Igre. Jako sam zadovoljan, malo čak i ponosan. Sretan sam što sam izdržao toliki niz godina na jednoj zadovoljavajućoj razini da mogu igrati u reprezentaciji i ići na Olimpijske igre. To je velika stvar, riječ je o jednom zaista dugom nizu godina. Prve su mi Igre bile 2004. godine, izgleda mi kao da je to bilo prije stotinu godina. No ne znači da sam ispunio neke svoje ciljeve samim odlaskom u Rio. Moji suigrači i ja želimo ostvariti čim bolji rezultat, osvojiti medalju.
Imamo šanse
Uspon do podija na Igrama je jako strm, konkurencija je vrlo izjednačena.
– Teško je govoriti o formuli za uspjeh, najlakše je reći kako treba pobijediti svih. Kao i na prošlim Olimpijskim igrama, kada smo stvarno dominirali, tako je i sada konkurencija vrlo žestoka. Bez uvrede ikome, nismo dominantni kao prije četiri godine. Međutim, imamo svoje šanse.
Osim Francuske koja je u našoj grupi te Japana, koji nemaju što tražiti, svi ostali su za nas opasni. Svi oni mogu pretendirati na medalju. Praktički ima deset reprezentacija koje se mogu nadati odličju. Bit će jako teško osvojiti medalju, ali to je normalno. Ipak su to Olimpijske igre, najveće natjecanje koje postoji – kaže Bura koji smatra da bi idealno bilo osvojiti čim bolje mjesto u skupini, prvo ili drugo, kako bi u četvrtfinalu izbjegli nekog jačeg suparnika.
– Četvrfinale je ta jedna nokaut utakmica, koja je jako nezgodna, škakljiva… Tu treba biti najbolji i psihološki najstabilniji. Treniralo se cijelo ljeto, može se osvojiti prvo mjesto u skupini, a onda se u jednoj utakmici četvrtfinala briše sve što se događalo prije. To je najteža i ujedno najvažnija utakmica na turniru. Pobijedi li se, ulazi se u polufinale i onda su dvije šanse za osvajanje medalje, a s porazom sve pada u vodu. To bismo onda smatrali neuspjehom jer ne idemo tamo da bi bili peti ili deseti – znakovito zaključuje Burić.
