Pobjeda na US Openu bila je kruna karijere Flavije Pennetta
Sudbina? Dogodio se skup stvari, sve se posložilo. Profitirala sam, iskoristila sam sreću. Ostvarila sam svoj san, iako sam 20 dana prije US Opena rekla da je nemoguća stvar da ja osvojim Grand Slam turnir – prisjeća se Pennetta
Dvadeset i sedmo izdanje umaškog ATP-a Konzum Croatia Open donosi dvije velike ekshibicije, 16. srpnja u dvoboju teniskih legendi Andre Agassi i Goran Ivanišević uprizorit će reprizu Wimbledona 1992. godine, dok će 20. srpnja biti teniska večer dama. Na umaškoj zemlji zaigrat će mlada Osječanka Donna Vekić i Talijanka FlaviaPennetta, prošlogodišnja pobjednica US Opena. Naravno, Donni će se priključiti Goran Ivanišević, a Flaviji njezin vjerenik i od 11. lipnja suprug – Fabio Fognini.
– Drago mi je što dolazim u Umag. Još jednom. Bila sam jednom davno, više se ne sjećam koje godine. Bit će to lijepa ekshibicija, puno sam razgovarala s Donnom o tome. Dugo se znamo i drago mi je što ćemo odigrati ovu ekshibiciju – kaže 34-godišnja FlaviaPennetta, koja se javila iz Pariza. No, nije se dugo zadržala, Fognini je nastup završio u prvom kolu…
Donna i vi imat ćete zahtjevnu zadaću budući da je 16. srpnja ekshibicija s Agassijem i Ivaniševićem?
– Bit će to spektakl. Imati takva dva igrača, legende poput njih, na otvaranju turnira… Sjajna stvar. Ali zbog toga neće biti problema za mene i Donnu. Nikad nismo igrale međusobno, upoznale smo se kasnije. Velika je igračica, prava je osoba. Vrlo je draga.
Prvi put Flavia je došla u Umag zbog – Carlosa Moye. Tri godine bili su u vezi, a iz »žutog tiska« saznala je da ju Španjolac vara s glumicom i sadašnjom suprugom Carolinom Cerezuela.
– Napravila sam pogrešku, previše sebe sam dala u tu vezu. Nisam tu izgubila Carlosa, već sebe – kaže Pennetta, koja je tada izgubila deset kilograma. Svoju potragu za izgubljenim identitetom opisala je u knjizi »Ravno u srce«.
– Na kraju svega, moram zahvaliti Carlosu, jer da se sve to nije dogodilo, možda nikad ne bih bila Grand Slam pobjednica. Sve se događa s razlogom. Ostala sam bez ičega i posvetila se tenisu…
Više puta ste željeli odustati?
– Uh. S 18 sam se razboljela. Dala sam si godinu dana fore i rekla da moram ući u sto ili odustati. Završila sam na 95. mjestu… Godine 2003. dugo sam imala problema s koljenom nakon ozljede i opet pomislila na odustajanje, ali nekako sam se motivirala i godinu dana kasnije osvojila prvi WTA turnir u Sopotu. U tjednu Olimpijskih igara u Ateni, koje sam izgubila za jedan bod. Plakala sam dok sam gledala otvaranje…
Godina 2007. bila je najgora po pitanju ozljeda, vraćala sam se poslije operacije zapešća, a bili su tu i ljubavni jadi, koje svi imamo. Mislila sam da je sve gotovo. Zbog ozljeda sam mislila stati i 2012. godine, devet mjeseci nisam igrala. Bilo je teško vraćati se, ali isplatilo se. Možda sam zato osvojila Grand Slam tako kasno. Jer sam ga svojim radom zaslužila.
Imat ćete pomoć u Fabiju i Ivaniševiću?
– Goran je bio sjajan igrač, a ono što je napravio u Wimbledonu 2001. godine govori samo za sebe.
Sudbina
Fabio je vrlo temperamentan. Malo ste ga ipak primirili?
– Mislim da se smirio. Korak po korak. Čini mi se da je pronašao jednu ravnotežu, ali nije moja zadaća promijeniti Fabija. Kao tenisač nevjerojatno je talentiran, ali s njim nikad ne znate što će se dogoditi. Ekstravagantan je na terenu, ali potpuno je drugačiji izvan terena. Miran, relaksiran. Voli spavati…
Može li Fabio u devetom pokušaju osvojiti Umag?
– Zašto ne? Jednom je izgubio finale, bio je blizu. No, mora u tom tjednu pronaći svoj najbolji tenis.
Vi ste svoj najbolji tenis pronašli lani na US Openu. Koliko se promijenio vaš svijet poslije tog velikog trijumfa na turniru koji je ionako trebao biti vaš posljednji Grand Slam?
– Nije se puno promijenio, više se promijenilo to kako me drugi gledaju. Sudbina? Dogodio se skup stvari, sve se posložilo. Profitirala sam, iskoristila sam sreću. Moja velika prijateljica Roberta Vinci, koju znam od osme godine, u polufinalu je pobijedila Serenu Williams. Ali ja sam ostvarila svoj san, iako sam 20 dana prije US Opena rekla da je nemoguća stvar da ja osvojim Grand Slam turnir.
Život s tenisačem
S WTA Finalom zaključili ste karijeru. Nedostaje li vam natjecanje?
– To je jedino što mi ne nedostaje. Život s tenisačem i putovanja znače da sam ostala u sportu, ali dosta je bilo nadmetanja. Recimo, sada više trčim, a to sam ranije izbjegavala, gotovo mrzila, dijelom i zbog problema s tabanima. Sada stavim tenisice i trčim osam do deset kilometara i vratim se kući. I tako dva, tri puta tjedno. Zadovoljna sam. Radim sve u jednom miru, radim ono za što nisam prije imala vremena, biti s obitelji, prijateljima. Naravno, tu je i Fabio.
Pogled na karijeru s 25 finala i 11 naslova?
– Napravila sam velike stvari. Grand Slam trofej u singlu, Australian Open u parovima, četiri Fed Cupa… Dugo sam u tenisu, pobjeda na US Openu bila je kruna.
Što dalje?
– Mislim da bih mogla raditi na televiziji. Razgovarala sam s ljudima iz SKY Italije, možda se nađe neki posao za mene.
Pogled na Roland Garros i turnir tenisačica?
– Serena Williams je favoritkinja. Broj jedan na svijetu i to će još dugo ostati.
