Minule subote navršilo se točno dvadeset godina od utakmice između Rijeke i Osijeka na Kantridi koja je izravno odlučivala o nogometnom prvaku Hrvatske u sezoni 1998./99. Na žalost njezinih navijača, Rijeka 26. svibnja 1999. godine nije postala prvak, iako je u 88. minuti, kod rezultata 1:1, postigla pogodak koji je poništen zbog nepostojećeg zaleđa.

Svima je odavno poznato što se dogodilo u toj kobnoj 88. minuti, Barnabas Sztipanovics uputio je centaršut s desne strane, Boško Balaban glavom skrenuo loptu koju je na drugoj vratnici dočekao Admir Hasančić i zatresao osječku mrežu.

“Bijeli” se ipak nisu dugo radovali, glavni sudac Alojzije Šupraha poništio je gol, prihvativši odluku pomoćnika Zorana Krečaka koji je prethodno označio zaleđe. Susret je završen remijem pa je titulu osvojila Croatia zahvaljujući pobjedi nad Varteksom (2:0) i u konačnici bodu prednosti u odnosu na Riječane.

Deset godina poslije naj(ne)spornije sudačke odluke u povijesti HNL-a, ugledni hrvatski sudac i analitičar Mateo Beusan je, zahvaljujući snimci HTV-a i 3D tehnologiji, uspio razriješiti misterij. Zoran Krečak je nedvojbeno pogriješio: kod prve situacije radilo se o 27, kod druge o 12 centimetara!

U korist igrača Rijeke, naravno. Puno prije Beusanove konačne presude, Krečaku i Šuprahi »presudili« su navijači Rijeke, u očima kojih su šibenski i splitski sudac zauvijek ostali omraženi kao ljudi koji su im uništili snove o povijesnoj tituli. (Ne)namjerne sudačke pogreške, međutim, izazivaju najmanje kontroverzi u priči o “ukradenoj tituli” Riječanima.

Trezven pristup lošem suđenju tog dana na Kantridi ukazat će, naime, da je Šupraha uoči izjednačujućeg pogotka Muse (54’-11m) svirao nepostojeći kazneni udarac za Riječane, a da je Krečak uoči poništenog pogotka Hasančića zastavicu podigao u trenutku Sztipanovicseva prvog kontakta s loptom prilikom ubačaja, dakle puno prije negoli je lopta uopće stigla do Balabana, kamoli do Hasančića.

Krečakova i Šuprahina odgovornost pritom nisu i ne mogu biti iste. U Krečakovu slučaju zastavica je u zraku vjerojatno osvanula od straha da se u šesnaestercu Osijeka ne dogodi nešto neregularno na štetu Croatije, a što se Šuprahe tiče, s pravom valja postaviti pitanje bi li smiješan Musin pad pored Ergovića okarakterizirao najstrožom kaznom da je doista imao namjeru oštetiti Riječane? Bez obzira na to što je uzlet sudaca na hrvatskoj nogometnoj sceni tih godina, ali i onih što su uslijedile, itekako ovisio o dodvoravanju klubu iz Maksimirske 128.

To je, doduše, samo jedno od pitanja koja već dvadeset godina lebde nad jednom utakmicom i koja se, ili nitko ne usudi postaviti, ili nitko na njih ne želi odgovoriti. Neka bi bila dostojna najviše razine “Milijunaša”, neki odgovori vrijedili su, vrijede i vrijedili bi više od milijun kuna, a mnogi odgovori nisu imali, nemaju i nikad neće imati cijenu. Naravno da pritom svi sve znaju i nitko ništa ne zna.

Kako tko... A možda jednog dana netko ipak poželi postati »milijunaš« i pokuša odgovoriti na vječna pitanja ili u nekome jednostavno proradi savjest pa se pokaje i konačno demistificira okolnosti u kojima je odigrana »utakmica svih utakmica«… Nikad se ne zna.

Dakle, pitanja: Jesu li igrači Rijeke baš morali danima slaviti pobjedu nad Hajdukom? Zašto su im se noge odsjekle u najvažnijoj utakmici sezone? Jesu li pojedinci u svlačionici Rijeke prodali dušu vragu iz maksimirske šume? Zašto je trener Rijeke Nenad Gračan plakao prije utakmice? Jesu li igrači Osijeka bili stimulirani od Croatije? Je li netko iz Rijeke pokušao potkupiti igrače Osijeka? Jesu li potkupljeni bili neki igrači Rijeke?

Jesu li visoko pozicionirani HDZ-ovci među čelnicima Rijeke zbog “viših Tuđmanovih ciljeva” bili “primorani” prepustiti titulu Croatiji?Jesu li o naslovu prvaka te 1999. godine odlučivale i tajne službe? Je li Rijeci presudio državni aparat i tko je u tom slučaju najodgovorniji?

Onda? Tko želi biti milijunaš… A tko pokajnik?