Nogomet mi je pri srcu, doručak, ručak, večera, spavanje, to mi je – sve. Povukao sam se, no u vezi sam sa sudačkom organizacijom – kaže Glažar, sedamdesetih godina jedan od najboljih sudaca ondašnje Prve lige
RIJEKA » Josip Pino Glažar spada među najpoznatije i najpopularnije nogometne osobe kvarnerskog kraja. U uskom je krugu najboljih nogometnih riječkih sudaca u proteklih pola stoljeća, sedamdesetih je bio jedan od najboljih krojitelja pravde na prvoligaškim travnjacima. Proslavio je pola stoljeća istaknute role u ovdašnjem nesnimljenom nogometnom filmu u kojem je najprije sudio 25 godina, a potom isto toliko vremena bio kontrolor.
– Lijep osjećaj. Nisam očekivao da ću dočekati ovaj jubilej – kaže Pino, rođen 1943. godine, dobitnik Zlatne plakete HNS-a, sudac UEFE-e od 1980. do 1982. godine, nakon pola stoljeća u nogometu. Iza njega kao glavnog suca je 1.435 utakmica. Uz ostalo, sudio je i jedno finale tadašnjeg Balkanskog kupa. – U posljednje vrijeme me zdravlje slabije služi. Ostao sam bez jednog bubrega i bez »pola« jetre, ali prebrodio sam sve. Sada je dobro, dao Bog sreće da tako ostane.
Sudio sam derbi »Rijeke« i »Orijenta« u Drugoj ligi 1971. godine. Prije toga su bila prekinuta njihova dva derbija, na Kantridi i na Krimeji. Bilo je 0:0, bez incidenata. Tom utakmicom sam ušao na prvoligašku listu – kaže Glažar.
Nogomet mu »teče venama«, niz desetljeća je na terenu i uz teren, toliko dugo da drugačiji način življenja teško može zamisliti.
– Nogomet i suđenje, to je moj život. Nogomet mi je pri srcu, doručak, ručak, večera, spavanje, ukratko to mi je – sve. Povukao sam se, no u vezi sam sa sudačkom organizacijom. Šetam Trsatom, posjetim koju »oštarijicu«, šalim se s prijateljima kojih imam jako puno.
Draga epizoda
Slavljenik se pritom sjetio i drage mu epizode vezane uz naš list.
– Drago mi je da sam u tadašnjem ocjenjivanju »Novog lista« osvojio tri »Zlatne zviždaljke«, 1969., 1970. i 1971. godine – kaže o nagradi koju je naš list dodjeljivao ovdašnjim sucima. – Godine 1972. već već sam bio u Drugoj i Prvoj ligi. Sudio sam do 1985. godine.
– Imao sam dobrog mentora, slavnog Concetta Lo Bella iz Siracuse, jednog od najboljih svjetskih sudaca. Bili smo znanci. Dolazio sam ga gledati kako sudi u Trst i u Udine, učio sam od njega. Davao mi je stručna mišljenja. Ja sam pak bio mentor »malome« Ivanu Bebeku za regionalnog, republičkog i saveznog suca. To vrijedi i za drugog Riječanina – Domagoja Vučkova.
Bogata karijera u mislima Pina Glažara je kao listanje spomenara u kojem ima raznoraznih epizoda na terenima cijele bivše Jugoslavije.
– Najuzbudljivinje utakmice koje sam sudio bili su derbiji »Dinama« i »Hajduka«, bilo da se igralo u Zagrebu ili u Splitu – kaže uz spomen kvalitetnih sudaca svoje generacije poput Matovinovića, Rauša, Šoštarića, Petrovića, Glavine, braće Horvat. – Sudio sam jedan susret između njih 1979. godine u Zagrebu i kod 2:2 u 90. minuti Vabec je krenuo s centra prema golu, a ja sam svirao kraj da završi podjelom bodova, mirom u kući. Sudio sam i derbije »Zvezde« i »Partizana«. U Nišu sam vodio utakmicu »Radničkog« i »Veleža« 1977. godine kada je vratar Pantelić dao gol degažiranjem Mostarcu Mariću.
Posljednja utakmica
»Lapsuz« mu se dogodio 1985. u Splitu.
– Na utakmici »Hajduka« i »Zvezde« isključio sam gosta Milka Đurovskog, a trebao sam isključiti i domaćina Čopa jer sam mu bio pokazao drugio žuti karton. Nisam ga isključio, pogriješio sam. To mi je bila posljednja utakmica u karijeri.
– Bili smo tri suca Glažara, a nismo u rodu. Brane iz Kostrene, Marijan, koji je svirao u Trsatskoj glazbi, inače dugogodišnji republički sudac i ja. Godine 1965. sudili smo na »Omladinskom« utakmicu »Lokomotiva« – »Naprijed«. Branko, nekadašnji prvoligaški sudac, bio je glavni, Marijan i ja pomoćnici.
Vodio je i namješten susret, a on o tome nije pojma imao.
Glažar je bio »lak na zviždaljci«, znao je često pokazivatio na »bijelu točku«.
– Jednom sam u Zagrebu, u Kranjčevićevoj, dosudio četiri jedanaesterca. Igrali su »Zagreb« i »Vojvodina«, dosudio sam tri jedanaestrca za domaće i jedan za goste. Direktor Vojvođana Hugo Ruševljanin se nakon svega čudio i pitao me da kako mogu dosuditi toliko jedanaesteraca. Odgovorio sam da je svaki prekršaj u šesnaestercu kazneni udarac.
– Karizmu sam stvarao sam, svojim znanjem. Nisam dozvoljavao neposlušnost. U Delnicama sam isključio igrača »Goranina«, koji nije htio izaći iz igre. Ponudio sam mu zviždaljku i rekao mu neka onda on sudi. Tada je izašao iz igre