Leonard Žuta obožava lešo meso i pogled s Trsata / Foto Silvano JEŽINA
Nastojao sam obići neka upečatljiva mjesta u Rijeci. Oduševio me stari dvorac na Trsatu i prekrasan pogled na Kvarner. Volim takva mjesta gdje mogu pronaći svoj mir, daleko od gradske gužve. Ono što jako volim, bez obzira na gužvu, jest ljeti otići na more. Obožavam se kupati na plaži u Mošćeničkoj Dragi, ona je uvjerljivo moj najdraži izbor kad je u pitanju ljetna oaza u pauzama od utakmica i treninga – kaže Žuta
Riječki Facebook umjetnik, sada već nadaleko poznati Badbeat, 18. rujna je na svom profilu pod naslovom »50 nijansi Žute« karikirao jedan svijetli događaj u nogometnoj karijeri prvotimca »Rijeke« Leonarda Žute. Uz video klip njegove solo-akcije uoči asistencije Heberu za prvi pogodak »Rijeke« protiv »Hajduka« na Poljudu prigodnim je naslovima, žute boje, odvajao upečatljive sekvence: skenira situaciju, prima loptu u punom trku, zaustavlja loptu petom, pravi se mrtav, moša ulijevo, kreće udesno, klizi kao jegulja, pravi se da je pao, skok estetike radi, perfektan telemark, laserski precizan ubačaj. Uradak je zaključio personificiranom gestom sretnoga strijelca: lako mi ovako zabit’ gol! To je, dakle, Leonard Žuta na terenu, a tko je Leonard Žuta kada ne igra nogomet?
U četvrtak je nakon popodnevnoga treninga među posljednjima napustio svlačionicu rujevičkoga stadiona i osvanuo u svom prepoznatljivom imidžu. Ne, u ovom slučaju nisu prevladavale nijanse žute, već uglavnom crne boje. Crna »polurokerska« jakna, crna t-shirt majica, tamnoplave traperice i crne »najkice«, a na glavi naopako okrenuta šilterica ispod koje se kovrčala tek oprana duga crna kosa… Iza tog frajerskog »outfita« krije se sasvim jednostavan mladić, pomalo samozatajan, staložen i nenametljiv, u nekim situacijama i dječački sramežljiv… Ovo je Leonard Žuta kakvog još niste upoznali.
Sunce i more
– Mogu za sebe reći da sam miran tip, sasvim miran, takav je i moj život u Rijeci. Ja sam jednostavna osoba, takav želim da bude i moj život. Dakle, ništa specijalno. Živim pet minuta od stadiona na Rujevici i da, može se reći da sam neprimjetan u susjedstvu… Općenito gledajući, jako mi se sviđa život ovdje, obožavam Rijeku i Opatiju. U usporedbi s rodnim Göteborgom? Uuu, ovdje je puno ljepše vrijeme. Iako, zna i ovdje biti puno kiše, ali sada je, srećom, nema. Sunce i more, što će ti više? Kada uspoređujem Göteborg i Rijeku, u stvari općenito Švedsku i Hrvatsku, naravno da postoje određene kulturološke razlike, neke se stvari drukčije poimaju i doživljavaju, drukčiji je ritam života i odnos prema nekim stvarima, ali navikao sam se u ove dvije godine.
Naš novinar Marko Cvijanović s prvotimcem Rijeke / Foto Silvano JEŽINA
Jedino… Moram priznati da mi nedostaju obitelj i prijatelji. Moji najbliži su već bili u Rijeci, prijatelji još ne. Vrijeme je da i oni dođu, valjda će biti prilike. Ne mislim još iz Rijeke. Naravno da u nogometu nikad ne znaš, danas si ovdje, sutra već sasvim na drugom kraju Europe, ali za sada sam tu i ne žalim se. Super mi je! Omiljena mjesta u Rijeci? Ako želim otići na piće, onda je to obično Opatija, ali ima i jako lijepih mjesta u Rijeci uz more, to sigurno. Iako, nastojao sam obići neka upečatljiva mjesta baš u Rijeci. Recimo, oduševio me stari dvorac na Trsatu i prekrasan pogled na Kvarner. Volim takva mjesta gdje mogu pronaći svoj mir, daleko od gradske gužve. Ono što jako volim, bez obzira na gužvu, jest ljeti otići na more. Obožavam se kupati na plaži u Mošćeničkoj Dragi, ona je uvjerljivo moj najdraži izbor kad je u pitanju ljetna oaza u pauzama od utakmica i treninga.
Gladijator
Ovako izgleda moja dnevna rutina: ustanem i doručkujem, naravno. To je pod obavezno. Baš nikad ne preskačem doručak. Kad sam igrao u Švedskoj treninzi su bili u jutarnjim terminima pa bih odmah poslije brzinskog doručka odlazio u trening kamp. U »Rijeci« su treninzi uglavnom u popodnevnim terminima pa su i moje navike malo drukčije. Ovdje poslije doručka izađem, malo prošetam, odem negdje na piće, najčešće u društvu najdražega suigrača Florentina Mateija. Poslije šetnje se vratim kući, pojedem nešto i obavezno odspavam prije treninga. Da, odgovara mi taj san prije treninga, dobro dođe, ha, ha, ha…
Moje tetovaže… Ovako je krenulo: posjetio sam jednog švedskog tattoo majstora, pokazao mu fotografije tetovaža što su mi se svidjele i objasnio mu da želim nešto u tom stilu. Začudio sam se kad mi je rekao da ne zna ništa o značenju istih i da ih ne želi napraviti, ali mi je natuknuo da će jedan nizozemski tattoo majstor doći u Švedsku na tri tjedna i da mi možda on pokuša ispuniti želju. Tako je i bilo.
Došao sam kod njega i on mi je objasnio da je riječ o polinezijskom stilu tetoviranja, točno mi je objasnio o čemu se radi, ljudi u Polineziji nekad su se tetovirali smatrajući da je to sveta umjetnost… Uglavnom, te tetovaže na mom tijelu trebale bi štititi mene i moju obitelj. Nisam baš zapamtio značenje svake od mojih tetovaža, ali čovjek koji ih je radio jako se potrudio da mi objasni.
To je ono što Španjolci zovu siestom, sada vidim zašto je tako poznata, ha, ha, ha… Poslije treninga opet kratko druženje sa suigračima i onda – kući. A neeee, noćni život me ne zanima, nisam takav tip. I zato nemam pojma kako izgleda noćni život u Rijeci i Opatiji. Nikad i nisam volio izlaziti, više sam dnevni tip, piće s prijateljima kad je lijepo vrijeme, šetnje uz more i tako to. Hrvatice? Uf, moram paziti što pričam, jer imam djevojku, ali generalno mogu reći da su jako zgodne. To je sve što smijem reći, sve više od toga bilo bi ipak preopasno, ha, ha, ha…
U slobodno vrijeme volim pogledati dobar film, svi žanrovi dolaze u obzir, ne radim po tom pitanju nikakvu selekciju. Omiljeni film? »Gladijator«, a omiljeni glumac, naravno, Russel Crowe! Pratim mnoge sportove, ali poslije nogometa najviše volim hokej na ledu. Ne, nisam dobar hokejaš. Znam dobro klizati, naučio sam u školi, u Švedskoj je to svakodnevnica i tradicija, ali s palicom u rukama nisam baš nešto posebno snalažljiv. Obožavam gledati utakmice američkog NFL-a, uglavnom ne propuštam play-off, jer tada je posebno zanimljivo. Ako nešto i propustim, obavezno pogledam najzanimljivije trenutke i sažetke utakmica. Volim i NBA ligu, ali ne toliko kao hokej. Inače, kao mali sam trenirao rukomet, Švedska je nekad bila svjetska rukoemtna velesila, ali vrlo brzo sam zavolio nogomet i on je postao i ostao moja najveća ljubav.
Da, neki će možda reći da nisam tipičan nogometaš, ali ja doista živim za nogomet svim svojim bićem, veliki sam profesionalac, živim uredan sportski život. Eh, sad, možda se malo razlikujem imidžom od ovih današnjih, ajmo reći, modernih nogometaša. Ponajviše zbog moje duge kose. Zašto duga kosa? Ne znam, nemam neki posebni razlog. Kažete da ste vidjeli moje fotografije s kratkom kosom i da mi dobro stoji takav tip frizure? Niste jedini, ali sad sam u fazi da mi se sviđa nositi dužu kosu. Priznajem, svako toliko mi dođe da se ošišam, ali bilo bi mi vjerojatno žao. Ipak treba određeno vrijeme da kosa naraste. Tko zna, možda se uskoro ipak ošišam, iako… Možda je moja snaga baš u toj dugoj kosi. Kao kod Samsona u onom čuvenom filmu… Ako je tako, onda nema šišanja do daljnjega, ha, ha, ha…
Foto: S. JEŽINA
R’n’b i hip hop
Hrvatski gurmanski specijaliteti… Ako ćemo iskreno, najviše mi odgovara talijanska kuhinja. Uglavnom je to tjestenina na razne načine. Međutim, u Rijeci sam otkrio nešto što me oduševilo: kuhano meso. Kako vi to kažete? E, da, lešo meso. Obažavam kada je to na meniju u klupskom restoranu, lešo meso bih mogao jesti svaki dan. Onako u juhi pogotovo, jako je ukusno. Ne, ne volim baš kuhati, ali znam skuhati, nije da sam potpuna neznalica što se tiče kuhanja. Uostalom, ne trebaš biti masterchef da spremiš tjesteninu jel’ tako, ha, ha, ha…
A hrvatski jezik… Ponešto sam naučio, dvije i pol godine je dovoljno dugo razdoblje da nešto naučiš, pogotovo ono što je vezano uz moj posao, dakle igru. Na treninzima bez problema pratim i usvajam sve što trener govori. U svakodnevnom ophođenju s ljudima je ipak puno teže, hrvatski je jako težak jezik za učenje, kao što bi vjerojatno vama bilo teško naučiti švedski. Oba jezika su jako zahtjevna za učenje. Kad se baš koncentriram, onda dosta toga razumijem, ali govoriti hrvatski mi je baš jako teško.
Hobiji? Jako volim igrati PlayStation. Nogomet, naravno, igram najčešće, ali volim i neke druge igrice. Recimo, omiljena mi je Assassin’s creed. Riječ je o akcijskoj pustolovini, većina radnje odvija se u vremenu križarskih ratova, igra je baš zarazna. Kad je počneš igrati ne možeš stati, nekad potraje i cijelu noć, ha, ha, ha… Od glazbe najviše volim RnB i američki hip hop, ali u zadnje vrijeme sam opet počeo slušati i švedsku muziku, valjda zbog nostalgije za rodnim domom. Doduše, često slušam i balkansku glazbu, jer je to jednostavno nemoguće izbjeći budući da u našoj svlačionici svaki dan trešte takvi hitovi…
Ne, nemam nekog omiljenog izvođača, doista volim različite glazbene stilove i baš sve mogu poslušati. Nemam problem s tim. Eh sad, taj Badbeat, to me svi pitaju… Čovjek me učinio popularnijim nego što jesam, to sigurno. Suigrači mi redovito prevode te njegove postove. Tip je zabavan, ima dobre ideje, a ja sam mu postao omiljen lik. Ne znam zašto, ali činjenica je da sam skoro svakodnevno na njegovoj Facebook stranici. Očito sam mu inspiracija…
