Snimio Damir ŠKOMRLJ
Riječane je na stadionu Fatih Terim bodrila skupina od tridesetak pripadnika Armade koji su sa zakašnjenjem stigli na stadion.
Iako su krenuli tri sata ranije prema stadionu stigli su zbog velikih gužvi tek nakon pola sata utakmice.
U 60. minuti Armada je zapalila nekoliko baklji koje su redari i policija uredno uzeli i odnijeli iza tribine. Bez suvišnih tenzija.
Čelnici »Istanbul Basaksehira« pokušali su zasurfati na valovima domoljubnog zanosa i uspjeli privući nešto veći broj navijača nego inače. Svi gledatelji, među njima i puno djece, uglavnom školaraca, dobili su tursku nacionalnu zastavu koje su dominirale tribinama koje primaju nešto više od 17.000 navijača.
Jedna od nekoliko stotina kvadratnih metara krasila je dio tribine iza gola, a kraj nje je bio veliki crni transparent s imenima ljudi koji su izgubili svoje živote u pokušaju spašavanja vojnog udara 15. srpnja. Jedna država, jedna nacija, jedna zastava…, krilatica je pod kojom se igrala utakmica u istanbulskoj rubnoj četvrti, a sve je počelo minutom šutnje za one koji su izgubili živote 15. srpnja na turskim ulicama.
Što se same atmosfere tiče ona je bila u skladu sa skromnim očekivanjima. Skupina od nekoliko stotina mladih navijača pokušavala je podignuti temperaturu na tribinama, no one su ipak najžešće reagirale kada bi s razglasa tijekom poluvremena počele dopirati turske budnice.
