Trener "Kvarnera 2010"

Vladimir Anzulović: Presretan sam što vodim ove igrače

Zlatko Horvat

Lani nam je četvrto mjesto izmaklo za nekoliko koševa, sada za jednu pobjedu. Ali ostali smo momčad, pobjeđivali smo zajedništvom i mladošću. To jedinstvo ekipe čini me više sretnim nego sam rezultatski uspjeh – kaže Anzulović



RIJEKA Vladimir Anzulović, trener »Kvarnera 2010«, danas će napustiti Rijeku, otisnuti se do obitelji u Novo mesto. Povratak? Vrlo vjerojatno, iako u trenerskom poslu moraš biti spreman na sve. Iza 36-godišnjeg stručnjaka druga je sezona na klupi riječke momčadi. Poslije petoga mjesta u premijernoj trenerskoj sezoni, Riječani su pod vodstvom zagrebačkog stručnjaka ovu sezonu završili dvije stepenice niže. 


   – Neću ocjenjivati sezonu, ali presretan sam učinjenim. Presretan sam jer sam trener ovakve skupine ljudi i igrača. Napravili smo jako dobar uspjeh, jedna pobjeda nam je nedostajala za četvrto mjesto. Gotovo sam siguran da bismo glavni kandidati za to četvrto mjesto da smo bili zdravi. Tu pogotovo mislim na izostanak našeg kapetana Juru Škifića i šutera Igora Salamuna. 


  Brojne ozljede su nesumnjivo ostavile trag. Međutim, dojam je da je momčad bila »svilenija« na gostovanjima?




   – Nismo napravili »break«, dobili ABA ligaša ili u gostima nekoga od A-1 ligaša u Ligi za prvaka. To nam nije uspjelo zbog sužene rotacije. Nisu nedostajali samo Škifić i Salamun, deset dana bili smo bez Dina Stipčića, koji je izuzetno bitan u našoj rotaciji, Saša Čuić je imao konstantno problema s ozljedama od kada je došao. Taj »break« nam je nedostajao da bismo bili jedan od glavnih kandidata za četvrto mjesto. 



Obrambene rotacije petorke vaše momčadi ponekad su djelovale zaista impresivno. Koliko je rada potrebno da bi se spriječio svaki otvoren šut?    – Puno! Neke ekipe igraju staromodnije obrane, ali ja nisam pristalica puštanja slobodnog šuta. Pobornik sam moderne košarke… Zato sam zahvalan svojim igračima, sretan što radim s njima.   Lako je njima kada dobiju upute o svim akcijama suparnika?    – Puno skautiram suparnika, možda i previše. Pogotovo ritmu od dviju utakmice tjedno. Imam dobre suradnike i moram se zahvaliti svojem »staffu«, najprije velikoj trenerskoj nadi Hrvoju Radanoviću, dokazanom kondicijskom treneru Davoru Lješeviću, velikom pojačanju fizioterapeutu Ivanu Burazinu te tehniku Nenadu Maraviću, tajnici Martini Škerl i Goranu Dolencu.


  


Uprava na potezu 


Što dalje?


   – Na potezu je Uprava kluba, koja se bori u ovim teškim vremenima da nam osiguraju što bolje uvjete. Oni će odrediti budućnost i ambicije »Kvarnera 2010«. 


  Jure Škifić, Bojan Krivec, Antonio Boban i Aleksandar Čuić igrači su kojima je istekao ugovor? 


   – Siguran sam da su Škifić i Krivec spremni za povratak u ABA ligu. Napravili su iskorak u igri u ove dvije sezone. Proveli smo zajedno dvije nezaboravne sezone i na tome bi im se zahvalio. Na svemu. O njima mogu reći sve najbolje kao igračima i ljudima. 


  Krivec ima dostojnu zamjenu u domaćem dečku Mauru Veljačiću, i to je jedna od vaših velikih pobjeda?


   – Jedinstveni smo klub u Hrvatskoj jer imamo najveći broj mladih igrača koji nose igru. U »Alkaru« je recimo sedam igrača preko 30 godina, a naši mladi su ih uvjerljivo porazili u posljednjem kolu. To je naša najveća pobjeda. Ne bih istaknuo Veljačića kao primjer, već bih kao primjer dao Henrika Širka, koji je cijelu sezonu odigrao na visokoj razini. Širko je napravio ogroman iskorak. U ove dvije sezone »Kvarner« je isprofilirao sedam, osam riječkih ili svojih imena koji mogu biti nositelji u Ligi za prvaka. Govorim o Širku, Bobanu, Stipčiću, Veljačiću, Miličeviću… Bio bi tu i Surina da je ostao. 



Bojan Krivec bio je Anzulovićev izbor. Slovenski »playmaker« uzvratio je dobrim partijama, nerijetko se prometnuvši u igrača odluke. Poslije utakmice s »Alkarom« bilo jasno da im se putevi razilaze.    – Mlad sam trener, i ja se učim uz njih. Teško ih je bilo držati na okupu i velika mi je zadovoljština što mi se Bojan Krivec zahvalio na dvije predivne godine. 


  Druga sezona


Momčad je pokazala veličinu, unatoč internim problemima pobijeđen je suparnik kojem je uspjeh nosio doigravanje?


   – Uvijek je u sportu druga sezona najteža. Poslije »Alkara« osjećao sam veći ponos i sreću nego nakon prošle sezone, kada smo bili iznenađenje. Lani nam je četvrto mjesto izmaklo za nekoliko koševa, sada za jednu pobjedu. Ali ostali smo momčad, pobjeđivali smo zajedništvom i mladošću. Bilo je dosta upitnika oko te naše mladosti, ali predani rad se vratio. To jedinstvo ekipe čini me više sretnim nego sam rezultatski uspjeh. I nitko nas razbio, iako smo imali hendikep u ozljedama. Bili smo čak u prigodi pobijediti »Cedevitu« u Rijeci. 


  Generalna ocjena sezone?


   – Mislim da je hrvatska košarka u rastu, počevši od uspjeha reprezentacije na Europskom prvenstvu do uspjeha naših dvaju klubova, »Cibone« i »Cedevite«, u ABA ligi. To je pridonijelo kvaliteti naše košarke, koja je bila dobra. Europska košarka? To je ono što sam govorio svojoj močadi: »Maccabi« je najbolji primjer da se nedostatak kvalitete može nadomjestiti homogenošću i zajedništvom. 


  Momčad je na zasluženom odmoru. Ljeto će opet biti radno?


   – Igrači koji su imali veću minutažu imaju minimalno dvadesetak dana odmora. Ako se dogovorimo, opet će se raditi preko ljeta, to nam je donijelo puno toga dobroga. 


  Ostaje samo dogovor s Upravom i pitanje budžeta?


   – Imam ugovor na još jednu sezonu i spreman sam na svako rješenje Uprave – zaključio je Anzulović na kraju »razgovora s pogledom«.    Na grad s jedne, more i zaljev s druge strane. Na grad koji je odavno otvorio vrata košarci. I zaista je na potezu Uprava. Poslije dviju sezona u Ligi za prvaka, Riječani (i Anzulović) zaslužuju – više.