U Kekovu vlaku nema više mjesta. Popunjeni su i posljednji vagoni kompozicije – trčimo u pomoć pobjednicima! Talijanska parola… Kekovi krvnici pognute glave mrmljaju sebi u bradu da je Rijeka najbolje što se dogodilo hrvatskom nogometu ove sezone.

Neporaženi, sa šest bodova ispred Dinama, Riječani čekaju posljednji susret kalendarske godine (20. kolo), s Istrom na Rujevici u subotu. Zasluženi odmor, blagdani, prije »portugalske torture«, priprema za proljetni nastavak. Rijeka će prvi put otkako se igra HNL-a, biti – lovina!

Matjaž Kek stvorio je igru kojoj se i sam divio, na tragu Miškovićeve najave na početku sezone da će ovo biti najjača Rijeka njegova mandata. Od 2012. godine… A nakon prvog kruga, kada je na Rujevici zdrobljen Dinamo (5:2), rekao da ovu Rijeku s ovakvom igrom i takvom atmosferom nitko ne može skinuti s vrha ljestvice.

Nikada predsjednik Rijeke neće kazati – Bit ćemo prvaci, bilo bi neozbiljno, ali poruka je bila jasna. Raspoloženje uoči posljednjih devedeset minuta je takvo da nema Riječanina (ako nije navijač Hajduka ili Dinama…), koji nije uvjeren da će 27. svibnja u Maksimiru (posljednje kolo HNL-a) zagrliti svoje snove, a Rijeka osvojiti naslov prvaka.

Bio bi to prvi put, nakon Zagreba 2002. s trenerom Kranjčarom, da je titulu u HNL-u osvojio klub kojemu nije ime Dinamo (jedanaest uzastopnih naslova zaredom) ili Hajduk.

Rijeka je istaknula kandidaturu svojom igrom i rezultatima. Kek je složio orkestar violinista i bubnjara, umjetnika loptanja i kovača. Više ne može bježati, u nastavku prvenstva nosit će težak psihološki teret odgovornosti.

Ako je stvorio momčad u hodu, igrači su odlazili i dolazili prvih nekoliko kola, sada će sigurno momčad biti uigranija. Onih nekoliko igrača koji napadaju loptu i suparnika, sjajno koordinirani, crtaju brze akcije, misle glavom, sigurno će se broj povećati na pola momčadi, a to znači da se Rijeka nikoga ne mora plašiti.

Ni Dinamova bijesa… Nije ni do sada. Ostali Riječanima nisu do koljena. Bez obzira na to što je lopta okrugla, da ljudi nisu strojevi, već ljudi sa svojim emocijama i slabostima… Nitko nije nepobjediv. Rekao bi Kek »idemo iz utakmice u utakmicu« , ali i »ova momčad svakoga može pobijediti«. To je onaj dio priče o – šampionskim ambicijama.

Ako Riječani budu igrali, a nema razloga da to tako ne bude, kao jesenas, ne treba trošiti energiju na »vanjskog neprijatelja«. Urote i zavjere, sudaca i svih ostalih… Sjećam se »filozofskog razmišljanja«, da vratari protiv Rijeke brane fenomenalno, a protiv Dinama imaju slab dan… Bolesni umovi.

Damir Mišković je rekao što misli o sudačkoj organizaciji. Sastanak Izvršnog odbora HNS-a (Šukera i Vrbanovića), ponudio je smiješno priopćenje o tome »kako je trava zelena, možda je požutjela, a nebo je plavo, ako nema oblaka sudačkih grešaka«.

Analizirat će se… Sva je sreća da nije osnovana nekakva komisija, pa da se, kako bi rekao Churchill, nikada ne riješi problem. Odgovorni šute, Šuker i društvo, šef i povjerenik za suce, Kukić, izgubljen je u svemiru, ali zato jaše »Oko sokolovo« Mateo Beusan. Slušajući ga, čovjek bi pomislio da je Papa Bergoglio, da za njim ne trči njegova prošlost…

Otkrio nam je »svećenik« Mateo da ga zovu predsjednici i direktori klubova…(?) Beusanovo »masturbiranje« izaziva orgijanje licemjera. Orgazam odobravanja kada im »stručna analiza« ide u prilog, gnušanje i zgražanje kada im nije po volji. Dajte mi zakone i za 24 sata objesit ću najpoštenijeg čovjeka…

Beusan nam prodaje najnovija »tumačenja pravila nogometne igre«, koje izgleda ne zna ni Dušan Kukić. Šef sudaca. Beusan je popio svu pamet, jer ostali šute… Nitko ništa i nikada ne objašnjava zbog čega se nešto dogodilo. Jedino je sudac Vučemilović nakon derbija u Maksimiru dao intervju za jedne novine. Oni koji bi morali govori – šute. I o njegovom slučaju bez presedana.

Beusana ne shvaćam ozbiljno, više vjerujem svojim očima, bez obzira na dioptriju… Sve je predstava. Za očajnike. Problem je u sustavu. Inače ne bi bilo divljanja sportskih djelatnika.