Novi film glasovitog redatelja

Le Havre, Aki Kaurismaki: Pohvala iščezavajućem svijetu ljudskosti

Aldo Paquola

Le Havre je mali film, melankoličan, često posut glazbom harmonike, i radostan, pun tople emocionalnosti kakvu ćemo u kino dvorani zateći tek s vremena na vrijeme



Veliku francusku luku Le Havre nećemo odmah vidjeti u impozantnim panoramskim snimkama. Tek kasnije ogromna nepreglednost luke doći će nam pred oči, i to uvijek iz iste pozicije i kuta kamere. Grad upoznajemo i kroz urbani otrcani djelić kolodvora gdje dvojica čistača cipela obavljaju svoj posao.


Gospodin netom očišćenih cipela plaća i odlazi. Izvan kadra odjeknu zvukovi zaustavljanja automobila i nekoliko hitaca. »Barem nam je platio« – kaže jedan čistač. »Idemo odavde, mogli bi mene optužiti« – nadoveže drugi. On je stariji čovjek, zove se Marcel Marx i vodeći je akter filma.


Zaplet će uslijediti brzo. Marcel će slučajno sresti afričkog dječaka Idrissu Saleha, pripadnika skupine ilegalnih useljenika. Za njim traga policija. Marcel će mu pružiti gostoprimstvo i zaštitu. Njegova supruga Arletty odlazi u bolnicu gdje ostaje s beznadnom dijagnozom.   


Kaurismakijevi motivi




»Le Havre« je novi film glasovitog finskog redatelja i scenarista Akija Kaurismakija. U njemu su autorove tematske i estetske odlike u potpunosti razvidne i na broju. Minimalizam, melodramatska priča, likovi s margine življenja, bizarni humor – Arletty leži u bolesničkoj postelji, a prijateljiica joj naglas čita Kafku; policijski inspektor s ananasom u ruci obilazi kafe barove… – i neprivlačna, gotovo ružna vizualnost. Tu je i onaj Kaurismakijev ritam pokretnih slika, ni prebrzo i presporo, a sve što je u kadru vrijedno je pozornosti.


»Le Havre« je pohvala jednom iščezavajućem svijetu ljudskosti. Takav je svijet kreirao nekada francuski populistički film o ljudima s vedrinom, unatoč siromaštvu. Krasi ih nesebičnost i solidarnost te poletna energija, pa ih uvijek ista kolotečina svakodnevice nije otupila i umrtvila.


U filmu nećemo vidjeti mladih žena. Arletty i njezine prijateljice Yvonne i Claire imaju iscrpljena, izborana i ostarjela lica puna dobrote i sućuti. I zato ih Kaurismaki neskriveno voli. »Le Havre« je bajka o sreći. Arletty će doživjeti čudesno ozdravljenje, a policijski inspektor će posve nepredvidivo pomoći Marcelu i omogućiti Idrissi odlazak u London.   


Posveta francuskom filmu


»Le Havre« je posveta francuskom filmu, zato je Kaurismaki angažirao dvojicu umjetnika – Pierrea Etaixa i Jean Pierrea Leauda. Etaix – glumi doktra Beckera – je bio cirkuski klaun, potpom glumac i redatelj, obnovio je francusku komediju izuzetnim filmom »Čeznutljivi ljubavnik« (1962). Leaud – glumi susjeda, odvratnog potkazivača – je bio glumačka ikona ranih Truffautovih filmova. Već je glumio kod Kaurismakija u filmu »Unajmio sam plaćenog ubojicu«.


»Le Havre« je mali film, melankoličan, često posut glazbom harmonike, i radostan, pun tople emocionalnosti kakvu ćemo u kino dvorani zateći tek s vremena na vrijeme.