Fluid States: Rijeka u središtu oceana

Performance Studies International je svjetska asocijacija umjetnika, znanstvenika i kritičara u području izvedbenih umjetnosti (kazališta, plesa, performansa, glazbe) i drugih oblika kulturalne, organizacijske i tehnološke izvedbe, a povezuje više od 3.000 aktivnih članova iz više od 50 zemalja

Festival »Zoom«, u organizaciji »Drugog mora«, sljedeće godine bit će u znaku globalnog projekta »Fluid States«, kojemu je kurator i dramaturg Riječanin Marin Blažević – izvanredni profesor na Odsjeku za dramaturgiju Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu.

Marin Blažević ondje predaje teoriju i povijest kazališta i drame te postdramsku dramaturgiju, a usto predaje i dramaturgiju opere na Muzičkoj akademiji te kolegije iz područja studije izvedbe i teorijske dramaturgije na doktorskom programu Filozofskog fakulteta u Zagrebu. 

Sudjelovao je na brojnim međunarodnim teatrološkim i izvedbeno-studijskim konferencijama, održao predavanja na brojnim sveučilištima (Roehampton, Wisconsin-Madison, Utrecht, Aberystwyth, Buffalo, Columbia, Yale, Northwestern, Copenhagen, De La Salle, University of Philippines, Stanford, Visoka operna škola u Stockholmu), te objavljivao na slovenskom, talijanskom, hrvatskom, francuskom, poljskom i engleskom jeziku. 

Istraživački interesi Marina Blaževića uključuju studije izvedbe, teoriju glume, napose Branka Gavelle, zatim dramaturgiju izvedbe, politički spektakl, avangardno i postdramsko kazalište, te u posljednje vrijeme opernu i sportsku izvedbu. Međunarodni je suradnik projekta »New Media Dramaturgy« pri Sveučilištu Novi Južni Wales u Sydneyju.  

Međunarodna konferencija

Objavio je autorske knjige »Razgovori o novom kazalištu« (2007) i »Izboren poraz« (2012) o teoriji novog ili postdramskog kazališta i njegovoj specifičnoj povijesti u Hrvatskoj te uredio još tri naslova (»Gavella: Teorija glume«, »Trajnost čina: posvećeno Nikoli Batušiću« i »Ne,« o slovenskom izvedbeno-umjeničkom projektu Via Negativa). Od 1998. bio je član uredničkog odbora te kasnije i glavni urednik časopisa »Frakcija«. Kao dramaturg radio je na projektima »Gospođica Julija« i »Bakhe« s Oliverom Frljićem, te »What the Fuck is Marko Mandic?« s Bojanom Jablanovcem. 

Projekt »Fluid States« svjetske organizacije Performance Studies International odvijat će se u Europi, Africi, Americi, Aziji, Australiji i na Pacifiku. Programe će koordinirati »Drugo more« iz Rijeke, Odsjek za kazalište i izvedbene studije (TAPS) na Sveučilištu Stanford te Australasian Association for Theatre, Drama and Performance Studies (ADSA). 

Lokacije: Rijeka, Santiago de Chile, Nairobi, Kampala, New Delhi, Prijedor (Omarska), Santorini, Nuuk (Grenland), Reykjavik, Farski otoci, Marseilles, Apia & Cook Islands, Aomori (Tohoku, Japan), Montreal, Manila, Melbourne, Bahami (Long Island), Beirut. 

Regionalni partneri u projektu su Akademija dramske umjetnosti Zagreb, Aalto University (Helsinki), UNIACC (Santiago), Queensland University of Technology (Brisbane), University of Copenhagen, University of Roehampton (London), Santozeum Museum (Santorini), Jawarlal Nehru University (Delhi), La Salle University (Manila), RMIT (Melbourne), University of Auckland, Keiko University i Amori Museum (Japan) i McGIll University (Montreal).

Fulbrightovu postdoktorsku stipendiju dobio je 2011. te proveo istraživanje »Dramaturgy: Shifting Concept and Practice« na Sveučilištima Columbia i New York. U svojstvu direktora, 2009. godine organizirao je u Zagrebu 15. godišnju konferenciju Performance Studies International koja je okupila više od 500 istraživača i umjetnika iz cijeloga svijeta oko teme »MISperformance: Misfiring, Misfitting, Misreading«. Godinu potom, iznova u suradnji s Ladom Čale Feldman, bio je i ko-direktor PSi#15 follow up regionalnog istraživačkog klastera u Rijeci. 

Član Upravnog odbora Performance Studies International postaje 2007, a 2010. izabran je za predsjednika Međunarodnog odbora PSi. Marin Blažević glavni je organizator i dramaturg (u suradnji s Doritom Hannah) međunarodnog projekta PSi 2015, koji će se tijekom dvanaest mjeseci održati na petnaest lokacija diljem svijeta, a započeti upravo u Rijeci, pod naslovom »Fluid States: Performances of unKnowing«, što je i konkretan povod za razgovor.  

Strategija internacionalizacije

Možete li nam nešto reći o koncepciji projekta »Fluid States« i udruženju Performance Studies International? – Performance Studies International je svjetska asocijacija umjetnika, znanstvenika i kritičara u području izvedbenih umjetnosti (kazališta, plesa, performansa, glazbe) i drugih oblika kulturalne, organizacijske i tehnološke izvedbe (od suvremenih medija do ekologije i društveno odgovornog rada; od sportskih priredbi do političkog aktivizma). PSi povezuje više od 3.000 aktivnih članova iz više od 50 zemalja. 

Donedavno su dominantnu ulogu u toj organizaciji imali kolege iz SAD-a i Velike Britanije, slijedom činjenice da je i sama istraživačka paradigma izvedbenih studija inicirana sedamdesetih te se osamdesetih i devedesetih prvenstveno razvijala u anglo-američkom akademskom miljeu. Intenziviranje procesa diverzifikacije započelo je na PSi konferencijama u Kopenhagenu 2008. i naročito 2009. u Zagrebu. 

 Znače li »Fluid States« i vaš povratak u Rijeku?   – S vremenom i intenzitetom djelovanja u međunarodnim »vodama«, shvatio sam da sve što dalje »otplivam«, to mi postaje bitnije gdje sam prvi puta skočio u more. Rijeka je grad u kojemu sam rođen i u kojemu sam živio do odlaska na studij u Zagreb. »Usidravanje« projekta »Fluid States« u Rijeci motivirano je i osobnim razlozima. Moje obitelji, Rubeša i Blažević, duboko su integrirane u povijest Rijeke i mnogi su njihovi predstavnici značajno sudjelovali u kreiranju života našega grada, od sporta i politike do poduzetništva i medicine.   Biti prvi od Rubeša ili moje grane Blaževića koji je odustao od Rijeke i nepovratno otišao značilo bi – shvatio sam – i dokidati pretpostavke vlastita identiteta. Nema u tome pritiska obaveze, nego osjećaja odgovornosti i voljenja Rijeke koji, nakon dvadeset godina izbivanja, sada želim uložiti u perspektive njezine budućnosti.   U Rijeku se za sada ne planiram trajnije vratiti, no namjeravam joj se učestalije nego proteklih godina vraćati.

Ujesen 2010. godine upravo smo u Rijeci održali prvi PSI regionalni istraživački klaster, a sljedeći klasteri organizirani su u Berlinu, Aucklandu, Ateni i drugdje. Već na godišnjoj konfereciji u Torontu 2010. inicirana je ideja opsežnijeg projekta koji bi navodio na preispitivanja čitave geografije izvedbenih studija. Počeli smo razgovarati o modelima suradnje različitih zajednica i kultura istraživanja izvedbe oko srodne teme te u zoni između teorije i prakse, akademskog i umjetničkog, znanstvenog i kreativnog. 

Projekt »Fluid States: Performances of unKnowing« vrhunac je strategije internacionalizacije koju provodim kao predstojnik međunardnog odbora PSi u protekle četiri godine. Ishodišni su izazovi prezentirati, podržati i promovirati povijesti i aktualnosti istraživanja izvedbe – u širokom spektru formi, funkcija i iskustva – u zajednicama i regijama na marginama ili potpuno izvan dosadašnje mape izvedbenih studija. 

Radi se na decentraliziranoj konferenciji, odnosno festivalu koji će tijekom cijele 2015. godine – umjesto okupljanja sudionika u nekoj od svjetskih metropola – povezivati događanja na petnaest lokacija u Europi, Africi, Sjevernoj i Južnoj Americi, Aziji, Australiji i Pacifiku. 

Zašto ste zapravo kao temu uzeli otoke i posegnuli za metaforom oceana?– Inicijalno je tema projekta trebala biti izvedba znanja i neznanja – Performances of unKnowing, odnosno kako izvodimo ono što znamo i kako se suočavamo s onime što ne znamo? Tu je temu nametnuo ujedno kulturalni, etički i politički izazov pristupa zajednicama i pojedincima u rubnim, sporednim ili problematičnim regijama i lokalitetima diljem svijeta – dakako, takvima samo iz prevladavajuće anglo-američke perspektive izvedbenih studija.  Što, dakle, znači znati, a što nepoznavati neko znanje izvedbe, odnosno u izvedbi? Možemo ga ignorirati, ali i pokušati nekako s njime komunicirati, a da ga nužno ne prisvojimo ili osvojimo, odnosno koloniziramo. Proučavanje izvedbe mora računati s postojanjem kulturno specifičnog znanja do kojeg ne možemo doprijeti i obuhvatiti ga kapacitetom vlastitih kompetencija.  

»Otoci« i »plovila«

Suradnja s Doritom Hannah, novozelandskom teoretičarkom izvedbenog dizajna i arhitekture, dovela je do tematskog proširenja projekta. Zaključili smo, naime, da izazovu izvedbe (ne)znanja nedostaje umjetnička dimenzija, svojevrsni konceptualni pogon i okvir, te smo primarnu intenciju prezentacije lokalnih interesa, tema i izvedbi u globalnom kontekstu počeli razvijati prema ideji revidiranja, upravo inverzije pretpostavki geografskog percipiranja i aranžiranja svijeta, koje u središte postavlja kontinente, a od svih njih, naravno, Europu. 

Mapu svijeta uglavnom percipiramo kao sklop kontinenata, raspored u kojem dominiraju kopno i definirani tertoriji, dakle čvrsto tlo i granice. No, što ako izvedemo perceptivni i konceptalni obrat, pa kontinente zamijenimo morima, a u središu umjesto Europe ugledamo oceane, primjerice Pacifik? Što ako tlo zamijenimo vodom, solidna stanja – fluidnima? Kako takav pomak, odnosno preokret može utjecati na naše shvaćanje i izvođenje znanja, umjetnosti, identiteta? 

Projekt će se odvijati uživo i on-line. Kako je to zamišljeno?– Projekt »Fluid States«, koji možemo prevesti kao »fluidna stanja« ali i »fluidne države«, preispituje kategorije stabilnog, stalnog i neupitnog na različitim razinama iskustva i djelovanja – od umjetnosti i znanosti do društva i politike. Na tragu globalne »oceanske« metafore sadržane u temi i nazivu, razvili smo i druge temeljne pojmove u dramaturgiji projekta. Tako su decentralizirani klasteri na petnaest lokacija diljem svijeta – festivali, simpoziji, različiti događaji hibridnih formata i programa – postali »otoci«. Ondje se konstruira, odnosno osmišljava »plovilo« – artefakt, performans, instalacija, multimedijalna prezentacija, seminar ili radionica – koje prenosi informacije, ideje, znanja, dokumente, predstave prema sljedećim »otocima« u nizu. Lokalna znanja, izvedbe i kulture tako su povezani i izloženi globalnom dijalogu, proučavanju, razmjeni, sve do točke nemogućeg transfera, odnosno neizbježnog neznanja kao pretpostavke uvažavanja i prihvaćanja razlike. 

Rijeka je bila i ostala liberalan grad koji – unatoč neizbježnim unutarnjim problemima pa i konfliktima – pripada nekoj drugoj kulturnoj paradigmi, i uvijek nekom, nadam se, budućem vremenu u odnosu na državu koja ga prečesto marginalizira. Samo u Rijeci postoje ideja, hrabrost i ludost, koje Slavena Tolja prepoznaju kao jedini mogući izbor za mjesto ravnatelja Muzeja moderne i suvremene umjetnosti. I samo u Rijeci postoji razina svijesti o slobodi i temeljnom ljudskom pravu na različitost koja mjesto zastavi LGBT zajednice i pokreta pronalazi na zgradi Grada. Mnogim građanima Rijeke takvo je liberalno i progresivno lice (kulturne) politike postalo posve normalno, ništa posebno, no već iz perspektive Zagreba, a posebno nakon rezultata referenduma, Rijeka jest grad koji brodi nekim sasvim »drugim morem«

Primjerice, projekt umjetnika i znanstvenika sa Sveučilišta u Kopenhagenu nazvan je »Con Tain – Fluid States North« i odvijat će se na tri otoka u sjevernom Atlantiku: Farskim otocima, Islandu i Grenlandu. »Plovilo« koje će ih povezati bit će kontejner transformiran u multimedijalnu instalaciju i transportiran od otoka do otoka na palubi stvarnog broda, kao realizacije naše dramaturške metafore »plovila«. 

Od početka nam je, međutim, bilo jasno da će za većinu sudionika i publike biti neizvedivo uživo posjetiti niz povezanih lokacija, odnosno »otoka«. Stoga smo osmislili svojevrsnu on-line, to jest virtualnu izvedbu projekta koja će omogućiti navigaciju, komunikaciju i suradnju lokalnih, regionalnih i globalnih publika te otvoren pristup svemu što će se tijekom cijele 2015. događati u različitim regijama svijeta.  

Riječke prednosti

Uz ovaj virtualni dio vezan je i »Brodski dnevnik«. O čemu je riječ? – Događanja na petnaest lokacija u »fluidnome« svijetu u svakodnevnom će ritmu tijekom 2015. godine pratiti »Fluid States news portal«, svojevrsni on-line »Brodski dnevnik« putem kojeg će umjetnici, znanstvenici i kreativni producenti razmjenjivati informacije, komentare, audio-vizualne reportaže, snimke ili prijenose predstava i drugih događanja, prezentacije umjetničkih i znanstvenih istraživačkih projekata. Website ovog globalnog projekta, mjesto virtualnog povezivanja ali i dokumentiranja programa na petnaest lokacija diljem svijeta, vođenja i uređivanja on-line magazina odnosno »Brodskog dnevnika«, bit će – Rijeka, kao svojevrsni »Fluid States WebHub«.  Kako je Rijeka postala dio ovog međunarodnog projekta?– Svi su klasteri lokacijski ili tematski vezani uz mora, rijeke, kanale, otoke i otočja, luke. Već ime i geografski položaj čine Rijeku prirodnim mjestom ne samo koordiniranja, od produkcije do on-line interakcije, nego i izviranja projekta nazvanog »Fluid States«. U Rijeci su Davor Mišković i njegova organizacija također sasvim prikladnog naziva – »Drugo more«, kao glavni partneri asocijacije Performance Studies International u realizaciji projekta. 

Moram naglasiti da nigdje – a konzultirao sam moguće partnere posvuda u svijetu – nisam naišao na organizaciju takvih međunarodnih referenci i kapaciteta, bilo u području produkcije ili u pogledu konceptualizacije, kao što je »Drugo more«. 

U Rijeci su i »Novi list« i Branko Mijić koji su prepoznali mogućnost suradnje na sadržajima i novinarskoj provedbi »Brodskog dnevnika«, odnosno »Fluid States News Portala«, a pridružit će nam se i studenti Sveučilišta u Rijeci. S prorektoricom Snježanom Prijić Samardžijom razmatramo mogućnosti pokretanja međunarodne »Fluid States ljetne škole«. 

U Rijeci su Vojko Obersnel i Ivan Šarar, koji su prepoznali interes Grada u »fluidnim stanjima/državama«. Gradonačelnik je prihvatio naš poziv biti pokroviteljem globalnog projekta usidrenog u Rijeci, a »Fluid States« sigurno će, kao svojevrsni pilot projekt, moći i znati pridonijeti kandidaturi Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture. 

Zbog svega toga Rijeka će biti grad, i luka, u kojoj ćemo ne samo voditi »Brodski dnevnik«, nego i započeti cijeli projekt »Fluid States« u sklopu »Zoom« festivala »Drugog mora«, u rujnu 2014. godine, kao svojevrsnog ishodišnog odnosno nultog klastera. U Rijeci ćemo okupiti predstavnike klastera odnosno »otoka« sa svih strana svijeta te ih pozvati da različitim umjetničkim intervencijama, performansima, instalacijama, ali i predavanjima i izložbama, prezentiraju svoje programe i kulture duž riječkog lukobrana. Snimljeni prizori iz Rijeke potom će biti biti odaslani diljem svijeta, a prvo »Fluid States plovilo« krenut će iz Rijeke putem Paname i Čilea. 

U sklopu »Fluid States« projekta na svim će lokacijama u svijetu sudjelovati oko 5.000 ljudi, a tijekom 2014. i 2015. očekujemo najmanje 50.000 posjetitelja »Fluid States news portala«, odnosno »Brodskog dnevnika«. Rijeku ćemo tako smjestiti u središte oceana, u ishodište puta oko svijeta.