ZAGREB Odabrala sam kratku formu jer su teme bolne i nisam željela da se čitatelji muče na velikom broju stranica. Izbola sam ih nožem i pobjegla – slikovito se izrazila prva gošća četvrtog izdanja književnog festivala Naklade Ljevak »Europea U dvorištu«, jedna od najistaknutijih suvremenih turskih autorica Çiler llhan govoreći o svojoj zbirci kratkih priča »Izgon« čija tematika, kao i stil pisanja, čitatelja pogađa direktno u pleksus.

Riječ je o zbirci kratkih priča za koju je 2011. dobila Nagradu Europske unije za književnost, sastavljenoj od monologa brojnih stvarnih i izmišljenih likova, od obespravljenih žena i djece preko ratobornih i poraženih muškaraca do pasa lutalica. Pričama kojim dominira melankolija likova kojima je zajedničko da su »izgnani iz onoga što jesu ili žele biti«.

Moderatorica razgovora o pitanjima otuđenosti, melankolije i izgonu kao trajnom mjestu prebivališta, književnica i urednica Ivana Bodrožić istaknula je da Ilhan majstorski na malom prostoru »sažima kompleksne međuljudske odnose, prenoseći vrlo autentično svijet u kojemu žive njezini likovi«.

Autorica zapažene zbirke kratkih priča »Nema se što učiniti« Korana Serdarević također je razgovarala s turskom književnicom te naglasila da Çiler llhan piše o temama o kojima svakodnevno čitamo u crnim kronikama.

– Čitatelj je prisiljen na razmišljanje, a to je ono što dobra književnost radi – komentirala je Serdarević kratke priče, inspirirane tekstovima iz novina koji su proganjali autoricu.

Govoreći o turskoj gošći čija je knjiga prevedena na desetak jezika, Bodrožić je naglasila autoričinu pomalo neobičnu biografiju. Çiler lhan (1972) studirala je međunarodne odnose i političke znanosti u Turskoj, a potom hotelski menadžment u Švicarskoj. Radila je kao hotelijerka, slobodna spisateljica i kao urednica u različitim razdobljima života. Godine 1993. primila je važnu nagradu za mlade »Yasar Nab« za kratku priču.

Njezine pripovijetke, eseji, recenzije knjiga i članci o putovanjima objavljivani su u raznim časopisima i novinama. Trenutačno piše zbirku priča i roman o odrastanju i poziciji djeteta u Turskoj. Smatra da pisac mora pisati o društvu u kojem živi, a njeno je ozbiljno zasićeno autokracijom, pa bi zbog ove knjige imala puno više problema da je objavljena u Erdoganovoj eri, a ne 2010. godine.

– Na književnoj je sceni situacija još relativno dobra, no teror vlada na medijskoj sceni. Dakle, fikciju pišem relativno slobodno, ali jako pazim što govorim u intervjuima za turske medije jer ne želim da moja šestogodišnja djevojčica odrasta uz majku u zatvoru, opisala je indirektno današnju politčku situaciju u Turskoj, koju treba mijenjati. Prema mišljenju Çiler Ilhan, najbolji put za to je odgoj unutar obitelji i kroz obrazovanje koje stvara ekonomsku neovisnost, a time i emancipaciju žena od patrijarhata koji još uvijek snažno vlada Turskom gdje ženska prava postoje samo na papiru.