Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 20° 28
Sutra: 20° 20° 28
22. rujna 2018.
Razgovor

Danijel Ljuboja želi na čelo ZKM-a: 'Teatar nije kuća stihije, nego kuća vizije'

Objavljeno: 5. veljača 2018. u 10:09 2018-02-05T10:09:53+01:00

Ideja o mojoj kandidaturi proizašla je  iz zajedničkog dijaloga promišljanja misije i vizije ZKM-a. Tako da slobodno mogu reći da je to jedan od presudnih razloga zašto sam se prijavio na natječaj za ravnatelja i jedna od glavnih smjernica kojima ću se voditi u sljedećem periodu. Kao član vijeća i u suradnji s kolegama uspostavio sam vrlo učinkovit sistem komunikacije, zvučat će možda banalno, ali komunikacijski kanali teku od grupa na viberu i whatsappu preko maila do redovnih sastanaka ansambla na koje smo pozivali i ravnateljicu i pokušali ukazati na probleme i mogućnosti naše institucije

Otkako je otvoren natječaj za ravnateljsko mjesto Zagrebačkog kazališta mladih, javnost je upoznata s činjenicom da njegova dosadašnja ravnateljica, Snježana Abramović Milković, nikako nije favorit vlastite kazališne kuće. Duboko nezadovoljstvo unutar ansambla navedene umjetničke institucije prema upravi Snježane Abramović Milković izrazilo je i potpisalo čak dvadeset i petoro od tridesetoro stalno zaposlenih ZKM-ovih glumaca, a nepovjerenje Snježani Abramović Milković iskazalo je i užestrukovno kazališno Vijeće ZeKaeM-a, kao svog kandidata za mjesto ravnatelja ZKM-a pred gradskom skupštinom istaknuvši Danijela Ljuboju.

Riječ je o skromnom i veoma sposobnom kazališnom i filmskom glumcu, koji se javnosti upravo predstavio veoma artikuliranim i senzibilnim ravnateljskim programom, a koji ima i veliku podršku svojih umjetničkih kolega u ZKM-u. Za razliku od glumca Roberta Kurbaše, kao aktualnog ravnateljskog kandidata za Gavellu, protiv koga se nedavno pobunio ne samo kompletan ansambl Gavelle, nego i šira kazališna javnost koja smatra da kazališnu kuću ne može voditi osoba prvenstveno afirmirana kroz rad u sapunicama i u organizaciji HDZ-ovih skupova, odnosno osoba kojoj nedostaje umjetnički ugled, situacija Danijela Ljuboje u ZKM-u dijametralno je suprotna. Ljubojini razlozi za preuzimanje kormila Zagrebačkog kazališta mladih bliski su potrebi da promijeni paradigmu stranačkog kadriranja u Zagrebu, prema kadriranju ravnatelja koje duboko osluškuje i prati iskustvo umjetničke struke.

Polivalentnost prostora

U svom se programu predstavljate kao mnogo više od glumca i redovitog člana ansambla ZKM-a; predstavljate se kao dugoročni »zaljubljenik u kazalište«, u smislu teatra kao vrste najdubljeg vokacijskog pripadanja. To je nesumnjivo bitna kvalifikacija, rekla bih temeljna, ali za mjesto ravnatelja bitno je i poznavanje vještina upravljanja. Možete li javnosti predstaviti Vaš plan ekonomske i produkcijske održivosti ZKM-a?

– Biti glumac, danas i ovdje, ne znači samo obući kostim, našminkati se, utjeloviti zadani lik; ovaj posao neminovno sa sobom nosi i konstantno preisipitivanje prostora i vremena u kojem bivamo. Izbor je svakog pojedinca želi li biti puki promatrač ili sukreator zbilje. Moj dugogodišnji angažman u ansamblu i u Kazališnom vijeću, dakle iskustvo i kreativca i operativca, donijeli su mi dublji uvid i angažiraniju perspektivu na kazalište. Što se tiče ekonomske i produkcijske održivosti, ZKM je specifično kazalište koje se obraća i mlađoj i odrasloj publici, ta širina je njegov veliki potencijal.

Planiram vratiti 150 sjedala, čime bi se broj gledatelja povećao za trećinu, što naravno znači i više prihoda. Učilište ZKM-a, odnosno dramski, lutkarski i plesni studio osim što su rasadnici nove publike i kazališnih stvaratelja, ujedno su i dodatni izvori prihoda, te je njihov potencijal tek djelomično iskorišten. Također, lokacija ZKM-a u najužem centru grada, te polivalentnost i veličina unutarnjeg i dvorišnog prostora kao i ostale njegove osobitosti, pružaju mogućnost da postanemo centar ne samo kazališnih, već i ostalih kulturnih događanja.

Produkcijska održivost ZKM-a leži na nekoliko temelja; aktivnoj, promišljenoj i profiliranoj programskoj politici, potom na dokazanim i provjerenim suradnicima i, konačno, na konstantnoj potrazi za novim i mladim kreativnim snagama, redateljima, dramaturzima, piscima i glumcima. Povratak ZKM-a na međunarodnu koprodukcijsku scenu, gdje je već imao svoje mjesto, kao i edukaciju djelatnika o povlačenjima sredstava iz EU također smatram svojim budućim zadacima.

Dugo ste član ansambla ZKM-a i dobro poznajete kuću iznutra, imate i veliko povjerenje kolega. Što su dugogodišnji problemi ZKM-a, kad govorimo o iskustvu iznutra, i kako ih mislite rješavati?

– U svom programu bavim se analizom slabosti i prijetnji kazalištu, ali ću se zbog formata fokusirati samo na par stvari. ZKM-u je potrebna puno jača programska vizija duboko ukorijenjena u naš trenutak. Takva vizija nemonovno postaje i glavna motivacija svih zaposlenika. Nužna je bolja povezanost između sektora kazališta, kao rezultat jasnije podjele odgovornosti i zasluga. Bitno je uspostaviti visoku kreativnu i učinkovitu razinu komunikacije te steći povjerenje zaposlenika.

Serviser stroja

Što mislite o jedinstvenom ljudskom kapitalu ili glumačkom ansamblu ZKM-a?

– Taj, kako ste ga nazvali, jedinstveni ljudski kapital, kapital je u koji najviše vjerujem. Glumački ansambl je kroz godine postao institucija sama po sebi, ali ne smijemo zaboraviti da ansambl nije amorfna masa, nego ga čini 30 jakih kreativaca i individua koji u konstantnom preispitivanju sebe, ZKM-a i društva pronalaze nove načine unaprijeđivanja vlastitog djelovanja.

Glumački ansambl ZKM-a je umjetnička mašina visokih performansi s kojom je moguće stvarati vrhunsko kazalište, usprkos i u inat svim mogućim problemima. Svoj posao ravnatelja vidim prije svega kao zanat servisera tog stroja. Osim glumaca u ZKM-u postoji mnogo radnika koji svojim angažmanom nadilaze opis radnog mjesta i nude više od potrebnog.

Koliko će Vam kao ravnatelju biti važan otvoreni dijalog s kolegama kazališnim umjetnicima, ne mislim samo deklarativno, nego sistemski i protokolarno, u smislu njegovanja kulture uvažavanja i sustavne platforme slušanja njihovog znanja i iskustva? Koje konkretne prakse uvažavanja umjetničkih glasova, potreba i iskustava kanite implementirati?

– Ideja o mojoj kandidaturi proizašla je upravo iz zajedničkog dijaloga promišljanja misije i vizije ZKM-a. Tako da slobodno mogu reći da je to jedan od presudnih razloga zašto sam se prijavio na natječaj za ravnatelja i jedna od glavnih smjernica kojima ću se voditi u sljedećem periodu. Kao član vijeća i u suradnji s kolegama uspostavio sam vrlo učinkovit sistem komunikacije, zvučat će možda banalno, ali komunikacijski kanali teku od grupa na viberu i whatsappu preko maila do redovnih sastanaka ansambla na koje smo pozivali i ravnateljicu i pokušali ukazati na probleme i mogućnosti naše institucije. Slojevita je to platforma od individualne do grupne komunikacije. Kultura slušanja je imanentna ansamblu i učinit ću sve da tako i ostane.

Otvorenost

Znate da se uprave kolokvijalno-satirički i pomalo grubo, svakako politički nekorektno, ali s pravom mjerom alergije na autokratske sustave, dijele na »gluhe« i »gluhonijeme«, pa me zanima kako mislite ojačati svoju sposobnost tolerancije prema vrlo različitim prioritetima kolega umjetnika – i sami ste rekli da je to puno mikrokozmosa individualnih istraživača umjetnosti?

– Jedan od razloga moje kandidature je i nezadovoljstvo činjenicom da nove uprave u pravilu vrlo brzo steknu imunitet na potrebe, sugestije i prijedloge zaposlenika. Ne mislim da moram ojačavati takvu sposobnost tolerancije – moj primarni, glumački posao se u velikoj mjeri sastoji od razumijevanja i prihvaćanja drugačijih stajališta umjetnika s kojima surađujem, i razvoja osjetljivosti prema tuđem mišljenju.

Kao dosadašnji kolega drugih glumaca i glumica u ansamblu, ne mogu ni zamisliti da se prema njima postavljam kao »gluh« ili »gluhonijem«, to bi, osim što je ružno, bilo i pomalo smiješno. Mislim da je najbitnije svakom članu ansambla pristupiti individualno i odgovornim odnosom prema poslu opravdati stečeno povjerenje. U tom slučaju glumački ansambl može biti proaktivno tijelo, savjetnik i korektiv, a ne samo grupa ljudi koja sudjeluje u radu na predstavama.

Posebno me zanima na koji način mislite njegovati otvorenost kuće prema mladim autorima, svejedno jesu li u pitanju pisci, glumci, redatelji, dramaturzi…?

– Otvorenost prema mladim umjetnicima najkraći je i najisplativiji put do umjetničke izvrsnosti; mjera uspjeha nekog kazališta mjeri se uvelike stupnjem prepoznavanja novog i drugačijeg. Ne mislim se zatvarati u interesne skupine, niti u zagušljive grupe uvijek istih kazališnih stvaratelja. ZKM je u svojoj prošlosti često bio prvo mjesto u kojem su se kalili kasniji predvodnici novog i svježeg kazališta, i mislim da je jedini ispravni put da se nastavi s takvom praksom. Suradnjom s ADU-om i ostalim umjetničkim akademijama, stipendijama i honorarnim angažmanima treba neprestano tražiti nove mlade sugovornike, ali s puno većom odgovornošću prema njima, uz izbjegavanje zamki poput prekarijata koje struci nameće današnji sistem.

Najavljujete zapošljavanje dramaturga, s obzirom da je ZKM jedna od rijetkih zagrebačkih kazališnih kuća koja nema kućnog dramaturga. Kako vidite ulogu kućnog dramaturga u procesu stvaranja predstave, a kako na razini osmišljavanja repertoara i njegovanja javnih dijaloga?

– Kućni dramaturg je prijeko potreban svakom kazalištu i zapravo je nevjerojatno da ga nemamo. Nedostatak takvog čovjeka u ZKM-u bolno osjećamo od planiranja repertoara, koji je dosad uglavnom osmišljavan stihijski i pod utjecajem prijedloga pojedinih gostujućih redatelja, do svakodnevne komunikacije s autorskim timovima koji tog trenutka rade u kazalištu. Kućni dramaturg ključan je čovjek u povezivanju predstava unutar programskih tematskih cjelina, koje ne smiju biti samo zbirka privlačnih naslova bez zajedničkog nazivnika.

Tim savjetnika

Svaka sezona u društveno odgovornom kazalištu ima svoju priču, etički i estetski okvir, svaka predstava unutar takvih sezona ima svoju nadopunu u tiskanim materijalima, vizualnom identitetu, popratnim sadržajima kao što su tribine, razgovori i radionice. Osmišljavanje svih tih stvari stoji u srži posla kućnog dramaturga, koji će, dakako, biti od velike koristi i u praktičnom radu na predstavama, čak i kada autorski timovi imaju svoje dramaturge, kao prijeko potrebno vanjsko oko, savjetnik i »prijatelj« predstave. Osim dramaturga, u život ZKM-a kanim uvesti i poseban tim savjetnika sačinjen od dramaturga, teatrologa i redatelja, koji bi zajedno s ravnateljem sudjelovali u osmišljavanju programa. Mislim da je nužno raditi na takvom otvaranju vodstva kuće, kako bi u programu ZKM-a zbilja sudjelovali najkvalitetniji mogući suradnici.

Što mislite o dosadašnjem mandatu Snježane Abramović Milković?

– Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je ideja moje kandidature usmjerena s pozitivnim predznakom za boljitak ZKM-a, a ne protiv bilo koga. Naravno cijela ideja jest nastala djelomično na nezadovoljstvu stanjem ZKM-a danas, a uzroke nezadovoljstva, evo, dotičemo od početka razgovora. Također smatram da se uspjesi javne i umjetničke institucije ne mogu predstavljati samo brojevima i pukom statistikom, jer izvučene iz konteksta govore jako malo i mogu se iščitavati kako kome odgovara. Moj je stav, a to potencijalno uključuje i mene samoga, da je ravnatelj kazališta puno više odgovoran za pogreške, nego što je zaslužan za uspjehe.

Sposobni ansambl

Čini mi se da ste u svom programu izvrsno formulirali tri smjera reprtoarnog mišljenja ZKM: jedan ste nazvali »zkmrwd ili reinterpretacija klasika, novo čitanje kanonskih tekstova«; drugi ste nazvali »zkmplay ili novi dramski glasovi, praizvedbe, dramatizacije suvremene proze«, a treći »zkmffwd ili inovativna scenska praksa, postdramska strujanja«. Kako i po kojim kriterijima mislite birati redateljske i dramaturške suradnike?

– Nadam se da je iz tog detalja izvađenog iz programa vidljivo da na djelovanje ZKM-a gledam iz totala, bez privilegiranih estetika ili omiljenog kazališnog stila.

Osobno uživam i kao glumac sudjelujem u raznim vidovima teatra, od kvalitetnog mainstreama do alternativnih scenskih praksi, od performansa do suvremenog plesa, i mislim da je ZKM prostor u kojem mnogi od tih teatarskih izraza mogu naći svoje mjesto. ZKM se na europskoj kazališnoj karti ne izdvaja specifičnom poetikom, ni jedinstvenim redateljskim stilom, nego izuzetno sposobnim glumačkim ansamblom i otvorenošću za umjetničke izazove. U skladu s time redateljske i dramaturške suradnike birat ću prije svega po tome koliko su odgovorni prema društvu u kojem stvaraju, te koliko su inovativni i maštoviti u estetskom smislu.

Ipak sigurno ste svjesni da svaki ravnatelj ima i svoju deklariranu ili svoju nedeklariranu estetiku, ali u svakom slučaju javno prepoznatljiv umjetnički ukus. U tom smislu, molim Vas navedite nekoliko predstava koje ste gledali, a koje smatrate vrhunskim umjetničkim dosezima?

– Teško ćemo i vi i ja moju estetiku definirati u nekoliko naslova, ali mogu izdvojiti par predstava, u lokalpatriotskom duhu one samog ZKM-a, koje su najbolje rezonirale s mojim kreativnim bićem: »Hamper«, »Sada je zapravo sve dobro«, »Tri sestre«, »Tri mušketira«, »Kamov – smrtopis«, »S druge strane«, »Pismo Heineru Mulleru«, »Skakavci«, »Pentagram«, »Idiot«, »Kristofor Kolumbo«...

Autonomija ZPC-a

Kakav je Vaš stav prema politički »oktroiranom« Zagrebačkom plesnom centru, koji je silom gradončelnikove volje i sadašnje ravnateljice Abramović Milković pripisan ZKM-u? Smatrate li da plesači imaju pravo na autonomni plesni centar?

– Suvremenoj plesnoj sceni je nadomak ruke prilika kapitalizirati desetljeća tradicije i iskustva u vlastitoj instituciji. ZKM-u s druge strane ne treba još jedna scena, jer ZKM kao dramsko kazalište nema potrebu postati mali gradski HNK. Kao član Vijeća sam aktivno zastupao ideju autonomije ZPC-a unutar ZKM-a, te su pripremljeni svi preduvjeti da se ZPC osamostali čim se pojavi volja odlučujućih struktura. U međuvremenu želim s plesnom zajednicom pronaći najbolji mogući način upravljanja i korištenja resursa ZPC-a kao jedine institucije suvremenog plesa u Hrvatskoj.

U slučaju da postanete novi ravnatelj ZKM-a, koje prakse demokratskog odlučivanja o resursima kuće kanite uvesti i na koji način kanite tretirati širu zajednicu kao partnera u umjetničkom stvaranju kanite uvesti?

– Kao javna institucija kazalište ima odgovornost i dužnost obraćati se sugrađanima, anticipirati zajedničke probleme, a ne samo komentirati ih. Kroz tribine, evaluacije, istraživanja i aktivno uključivanje zainteresirane javnosti iskristalizirale bi se teme od interesa. Širu zajednicu shvaćam kao partnera i glavnog sugovornika. Praksa demokratskog odlučivanja na širem planu je u povojima i tek je treba odnjegovati, a sama definicija termina, participiranje svih sudionika u procesu odlučivanja, definira daljnja djelovanja.

Molim vas komentirajte ovaj citat slavnog brazilskog edukatora Paola Freirea: »Nasilnici nikad ne uvažavaju i ne traže mišljenje zajednice, uvijek biraju elitne lidere koji provode elitističku volju. Svaka situacija u kojoj su ljudskim bićima onemogućeno uključivanje u proces istraživanja i odlučivanja je situacija nasilja. Otuđiti ljude od procesa odlučivanja i istraživanja znači pretvoriti ih u objekte, umrtviti.« Vaš stav?

– Slažem se s navedenim i mislim da je to vidljivo u mom programu. Ne mislim da je ravnatelj kazališta elitni l

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila
Zima s pet zvjezdica uz BMW i MINI vozila

Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila