RIJEKA » Izložba »Struggling Cities: japanski urbanistički projekti iz šezdesetih« otvorena je do 2. kolovoza u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Riječ je o izložbi koju zajedno predstavljaju Veleposlanstvo Japana u Republici Hrvatskoj, MMSU i Odjel za kulturu Grada Rijeke, a omogućila ju je Japanska fondacija. Ovim povodom ravnatelj MMSU-a Slaven Tolj zahvalio je japanskom Veleposlanstvu na izložbi koja se bavi temom grada, njegovim nastankom i onime što čini život u gradu.

   Prilikom otvaranja izložbe riječki gradonačelnik Vojko Obersnel podsjetio je na temu idealnog grada, a u tom promišljanju uvijek su vrijedna iskustva drugih gradova. Izložbu je otvorio Keiji Ide, veleposlanik Japana u RH, koji je kao razlog postavljanja ove izložbe u Rijeci naveo to što se i ovaj grad suočava s pitanjem kako razvijati grad, u čemu od koristi mogu biti japanska iskustva.

Japanski »Metabolizam«

Koristeći modele i različite medije poput animacije, fotografije i video snimaka, izložba prikazuje eksperimentalne prijedloge arhitekata 1960-ih kao ishodište, situacije i okolnosti koje okružju gradove do sada, kao i specifičnosti današnjeg Tokija. Izložba je posvećena urbanizmu te je podijeljena u četiri osnovne jedinice: Povijest idealnog grada, Urbanistički projekti u Japanu, Urbanizam svjetskih gradova i Problematika gradova današnjeg vremena.

   Povijest idealnog grada predstavlja urbanističke planove Dadu (Beijing) iz doba Kineske dinastije iz 10. stoljeća, koje je Marco Polo predstavio Europi u 13. stoljeću; plan Palmanove iz doba renesanse, koji je poštivao prirodu u svojoj religijskoj formi te plan Pariza iz 1925. arhitekta Le Corbusiera, koji je promovirao grad na strogo racionalnom konceptu bez naglašavanja centra.

   Urbanistički projekti u Japanu govore o pokretu »Metabolizam« iz kojega je potekao urbanistički plan Tokija 1960-ih arhitekta Kenza Tange, gdje se pristup projektiranju urbanističkih projekata i objekata bazirao na rastu jedinica i dijelova jedinica koji su, kao i društvo, podložni promjenama poput organizma i prirode, stvarajući tako grad budućnosti, koji će se rastući i »u hodu« moći prilagođavati trenutnim zahtjevima društva i pojedinaca. Ovaj dio izložbe donosi temu gradova kao megastruktura temeljenih na metabolističkom rastu te rješenja, vizije, planove i realizacije nekoliko arhitekata osnivača pokreta »Metabolizam«.

Najveće konglomeracije

Urbanizam svjetskih gradova proučava gradove poput Brazilije (Brazil), Abuje (Nigerija), Skopja (Makedonija) i drugih, koji su bili građeni i realizirani kao simboli modernog društva, odnosno temu grada koji nekontrolirano buja i ekspandira u funkciji bio-snage, te njegovu kontradikciju između utopije i stvarnosti.

   Problematika gradova današnjeg vremena postavlja pitanja o najvećim urbanim konglomeracijama u svijetu. Danas, naime, polovica svjetske populacije živi u gradovima, kompleksnost gradova postaje sve veća, a gradovi gube svoju individualnost. Ta borba za preživljavanje i budućnost u eri globalizacije, neoliberalnog kapitalizma i univerzalnosti rezultira buđenjem izvjesne nostalgije i gubitka realnosti, stavljajući naglasak na kulturni kontekst. S tog stanovišta razvija se neki novi stav, realitet i kontekst prema gradovima budućnosti. Najbolji primjer je Tokio danas.