Veliki Blefer – takav nadimak je još prije mnogo godina, među ovim istim rečenicama, zaslužio i ponosno nosio bivši premijer Ivo Sanader. Nitko kao on, ni prije, a ni poslije njega, naime, nije mogao hipnotički glatko, bez trzaja na licu, naciji prodati golu i oporu laž kao ljupku i ohrabrujuću istinu. Pa tako nekoliko puta u minuti – šest godina.
Posljednu laž međutim, nije ni izrekao. Dok je bježao s kormila zemlje koja je upravo postajala svjesna da je ušla u najveću ekonomsku krizu u svojoj povijesti, nije smatrao potrebnim ni pokušati odgovoriti na pitanje – zašto.
Ni slagati, pa makar bilo što.Došla su, međutim, neka memljiva vremena. Nije, evo prošlo ni godinu i po dana od kukavičkog povlačenja, koje je zapravo bilo samo šlag na torti dugogodišnjeg neodgovornog upravljanja zemljom, a potezi i izjave Ive Sanadera, u istina malom dijelu javnosti, izazivaju – simpatije?! Je li se to nešto ugasilo u glavama ljudi (uključujući i ovu koja smišlja rečenice koje čitate) ili je upalio ultimativni blef Velikog Blefera?Neće biti.
Naime, iako se svim silama stvara dojam da je upaljeno svjetlo nad cijelom Hrvatskom i da se po zaostalim mračnim kutevima lovi korumpirane kriminalce koji su uništili zemlju, prije će biti da gori tek šibica na čijem se svjetlu pažljivo probire čiji će obrisi biti zahvaćeni u svetoj borbi protiv korupcije. Ultimativni cilj, za kojeg su se spremne žrtvovati oprosnice, obrazi, sudbine i zdrav razum, uhićenje je i osuđivanje Ive Sanadera.
U medijskoj topničkoj pripremi za Taj Dan, kad će Ivo zapjevati Remetinku, u jednom listu čak je objavljen tekst u kojem neimovani strani veleposlanik kaže kako bi “akcija protiv Ive Sanadera značajno pomogla vjerodostojnosti hrvatske protukorupcijske kampanje”. Samo još fali naslov “Ili Sanader ili EU” (i objašnjenje autora teksta misli li ovaj put na pravog Sanadera ili onog s kojim je napravio čuveni lažni interview, dobivši “premijerove” odgovore s anonimnog maila).
Bivšeg premijera se, dakle, vrlo jasno nastoji izolirati od zdravog tkiva vladajuće stranke, smjestiti u zatvor, pa nekako već dogodine zaključiti te pregovore s EU, dobro se pomoliti da se BDP na valu svjetskog oporavka vrati u pozitivu i onda opet mrknuti Milanovića na izborima. Kad bi pri ostvarivanju ovog genijalnog plana Sanader nekako mogao zašutjeti, bilo bi sjajno. (i kad bi se moglo isključiti stvarnost, naravno, ali navodno Središnjica već radi na tome)
No, Sanader ne namjerava pasti kao Isus za okajanje grijeha vodećih HDZ-ovaca. Jer, ozbiljno, tko može progutati priču o zločestom vođi koji je iz državnih firmi otuđivao desetke milijuna kuna, uz pomoć vrlo uske mreže suradnika i totalno neznanje ostalih? Tko može vjerovati da ministri u Vladi nisu imali blagog pojma što rade dok su dizali ruke za zakone i sporazume koji su oštećivali zemlju, a punili džep Sanaderu i ekipici (ponavljam, vrlo malobrojnoj)? Tko može vjerovati da je Jadranka Kosor u skupu predsjedničku kampanju 2005. godine (Paštetagate) išla vjerujući da su pusti milijuni kojima ju je obasipao jedini donator, HDZ, to jest rizničar stranke Mladen Barišić, čistog porijekla? (osim, naravno, USKOK-a, kojeg, bar zasad, u svjedočenju Barišića izgleda nije zanimalo financiranje stranačkih kampanja, već samo torbe s kešom koji su navodno išle direktno u Sanaderov dnevni boravak)
Sanader, međutim, ne misli šaptom pasti, a to, logično, vladajuću stranku uznemiruje mnogo više nego ankete koje im predviđaju temeljiti izborni debakl. Stoga se, u zaustavljanju dr. Ive, ne biraju ni šeksoidna sredstva, poput onog u raspravi o radu Državnog odvjetništva, kad su čekali da Sanader napusti Sabornicu, kako bi preskočili 15 govornika iz vlastite stranke, prozvali ga i odmah mu oduzeli riječ i mogućnost da išta kaže (zanimljivo, veliki demokrat Sanader se nije previše naljutio, veli da se radi “o metodi političke borbe”, iako se, očito, radi o protudemokratskoj svinjariji, no teško je očekivati da je bivši premijer senzibiliziran za takve trice poput slobode govora)…
Stvar je, da zaključimo, u suštini, kao i obično, prilično jednostavna. Sumnjiva klika koja vlada ovom zemljom već sedam godina, želi sve svoje promašaje, i političke, i kriminalne prirode, prebaciti isključivo na lik i djelo bivšeg premijera i nekolicinu njegovih slabije kotirajućih suradnika. Pritom, čini se, zasad imaju vrlo uvjerljivo sekundažu od strane navodno nezavisnih istražnih i pravosudnih tijela.
Cijeli rasplet ovako postavljenje borbe protiv korupcije, stoga, katarzu može izazvati samo u vrhu HDZ-a, a Hrvatsku će ostaviti u staroj, dobroj, smrdljivoj močvari.
Stoga, ne daj se doktore Ivo…
