Šteta je i troška papira na kojemu će biti otisnut, jer je toliko brutalno suprotan europskoj pravnoj stečevini da nema ni najmanje šanse da bude primjenjen. Osim, naravno, ako Hrvatska nije odustala od ulaska u Europsku uniju, ali to nam premijerka još nije dala naslutiti.
Malo koja Vlada u povijesti, ne samo unutar granica Hrvatske, uspjela je za dvije godine mandata proizvesti toliko slikovitih priča koje će jednog dana političkim forenzičarima služiti za dočaravanje duha vremena kao što to uspijeva Vlade Jadranke Kosor.
No, u svoj toj gordoj konkurenciji dosega političkog duha, jedan bi ipak valjao biti izdvojen kao posebno simptomatičan, zbog svoje otužne predvidljivosti i posramljujuće jasnoće rasporeda prioriteta aktualne vlasti 60-ak dana prije parlamentarnih izbora.
Za HDZ je priča oko Zakona o Ini jedna od, u ovo vrijeme, izuzetno rijetkih win-win situacija. Halabukom o potrebi donošenja takvog zakona poradi zaštite nacionalnih interesa u domaćoj naftnoj kompaniji, stranka koju su do aktualne garniture dosad vodila dva predsjednika (od kojih bi jedan da je poživio imao težak posao dokazivanja nevinosti u Haagu, a drugi, eno ga u Remetincu, čeka početak nekoliko sudskih procesa), dakle, cilja na slabije informiranu biračku mašineriju, koja će se opet ustati na domoljubne bubnjeve, pa makar ovaj put vonjali i na naftu.
Zakon kojim se želi svakome osim državi ograničiti maksimalan broj dionica u Ini na 49 posto je, naravno, potpuno besmislen.
Šteta je i troška papira na kojemu će biti otisnut, jer je toliko brutalno suprotan europskoj pravnoj stečevini da nema ni najmanje šanse da bude primjenjen. Osim, naravno, ako Hrvatska nije odustala od ulaska u Europsku uniju, ali to nam premijerka još nije dala naslutiti.
Zakon o Ini, nazovimo ga za potrebe ovih redaka, recimo, Lex antiMOL, Kosor će međutim, paradno nositi na konzultacije u Bruxelles (iz kojeg joj je već došao diplomatski palac dole), mahati s njim u predizbornoj kampanji i zaklinjati se na bespoštednu bitku za naftni suverenitet Ujedinjenih domovinskih emirata. Uz solidni pjesmuljak nekog od autora iz tekice Branke Pavošević, eto lijepog light motiva za motivacijsku predizbornu turneju po hrvatskim emiratima. Ili, kako se ono zovu, županijama.
Dakle, to je prvi win, dodatno podebljan upravo katastrofičnim stanjem u hrvatskim medijima.
Dobar dio njih je, naime, (predvođen javnom televizijom!) gušeći se u vlastitoj površnosti i nadimljenih grudi od nacionalnog ponosa, talambasao ovih dana kako su, eto, Mađari mogli svoj MOL od OMV-a obraniti posebnim zakonom. Newsflash: nisu mogli.
Morali su ga izmijeniti pod pritiskom Europske komisije (s tim da je mađarski zakon bio neusporedivo sofisticiraniji od dioničke sjekire o kojoj priča hrvatska premijerka).
Drugi win na ovom besmislenom zakonu dolazi za HDZ nakon izbora.
Naime, Lex antiMOL, bio donešen, ili ostao negdje u proceduri donošenja, bit će uporište buduće oporbe za napad na vlast Kukuriku koalicije. Istina, neće se vjerojatno ići na splitsku Rivu kad Zoran Milanović obznani da se suludi propis neće donijeti, no HDZ će ga sigurno optužiti za izdaju nacionalnih interesa koje su oni taman krenuli odlučno braniti, ali, eto, zaustaviše ih ti nesretni izbori… (razglabati o tome što bi se moglo dogoditi ako HDZ ostane na vlasti je još besmislenije nego donositi Lex antiMOL, naime, o takvom nevjerojatnom razvoju događaja vjerojatno više ne snatri ni Jadranka Kosor… dobro, dobro, nitko osim Jadranke Kosor).
Svi ti “winovi” za HDZ bili bi još nekako i probavljivi da se u cijeloj priči ne krije jedan poveliki “lose”.
Naime, osim što je samom najavom nečeg ovako suludog srozan politički kredibilitet zemlje (a nije da je i bio neki), nije teško zamisliti da će o ovom slučaju krenuti pisati i strani mediji. A i program HDZ-a i oporbe se temelji na razvoju kroz strane investicije.
Tko će normalan ulagati svoje pare u zemlji s takvim lunaticima na vlasti, u zemlju u kojoj se i na pragu EU prijeti suspenzijom najosnovnijih postavki slobodnog tržišta? Lova bi mogla klisnuti negdje drugdje prije nego stigneš reći – Radimir Čačić… No, ovaj “lose”, HDZ-u ne smeta, jer ne ide na njihov kratkoročni politički račun, već će na gubitku samo biti država koju toliko vole.
Valja se samo nadati da na “konzultacijama” u Bruxellesu premijerka neće povući isti argument za suspenziju prava vlasništva nad Inom kojeg povlači za domaće potrebe. Priča o Sanaderu i mitu za Inu je jedan od najlošijih smokvinih listova u analima političkog prenemaganja.
Naime, čak i kad sa strane stavimo sitinicu poput pretpostavljene nevinosti sve do okončanja pravnog postupka, hladna je činjenica da se Sanadera tereti za prepuštanje upravljačkih prava MOL-u. Upravljačkih prava – ne dionica!
Dakle, MOL je svoj udio, koji se sad želi zalediti, stekao na pravno posve čist način, a jedinih sedam posto koje je država prodala Mađarima bile su pod kontrolom Braniteljskog fonda. Koji je vodila Jadranka Kosor.
No, nikakav zdravi razum tu ne pali. HDZ je već na izbore odlučio krenuti na bitci protiv crvenih, zelenih i plavih vragova, i ako već treba otići, poginut će mašući naftaški crnom zastavom Ujedinjenih domovinskih emirata.
Valjat će im ona i za neke druge izbore i za neke druge biračke preferencije.
