Prije četiri godine državne su financije bile u lošem stanju. Neposredno nakon iznenadnog odlaska Ive Sanadera to je shvatila i Vlada Jadranke Kosor i uvela je novi porez. Ljeto 2009. godine bilo je obilježeno uvođenjem tog novog poreza. Prozvan je krizni porez, u narodu nazvan harač. Iznosio je dva i četiri posto, ovisno o visini mjesečnih primanja. Taj je novi porez, u paketu s povećanjem PDV-a na 23 posto, trebao spasiti financije države. Nepopularni porez nije dugo trajao, izdržao je tek nešto više od godinu dana i ukinut je u jesen 2010. godine jer su se, navodno, stekli uvjeti za njegovo ukidanje i Vlada je odustala od harača. 

   Sadašnja Vlada, posebno ministar financija Slavko Linić, nije se ni dohvatio harača kako bi spašavao financije države. Istina, i on je povisio PDV, za još dva postotna poena, ali poseban porez nije uveo, čak je nekima PDV i smanjen. Linić je odlučio ubrati one poreze koji državi pripadaju i, kako se to nemaštovito kaže, postrožiti poreznu disciplinu i naplatu. Glavni alat za to mu je fiskalizacija, tema koja uporno traje od početka godine, kako se koja djelatnost podvrgava toj imenici za koju donedavno malo tko da je čuo. Da bi spasio državne financije i uredno naplaćivao poreze Liniću nije trebao novi harač, ali su mu nužne haračlije. Porezni inspektori i rezultati njihova rada posljednjih dana neprekidno zauzimaju medijski prostor. Otkrivaju se ugostitelji kojima je posao naprosto procvjetao nakon fiskalizacije jer imaju i po osam puta veći promet nego što su ga imali prije. 

  Porezni su inspektori, takav je dojam, ponovo iznimno nepopularni i to je pohvalan rezultat Linićeve politike. Njih se ne treba bojati nitko tko posluje zakonito i podmiruje poreze, ali nitko takav se ni u Sjedinjenim Američkim Državama ne bi trebao bojati IRS-a, pa je ekipa koja u njemu radi po definiciji nepopularna i izaziva strahopoštovanje. S ministrom financija stvari su ponešto drugačije: što više radi na nepopularnosti poreznika, to je njegova osobna popularnost veća. 

   Porezne se inspektore kudi, psuje (a tko zna što se sve na terenu još zbiva) jer nastoje utjerati svaku kunu koja po zakonu treba iz nečijeg novčanika, kase ili računa preseliti u državni proračun. Ta provedba zakona kod nas se naziva porezna represija. Porezne inspektore se kudi i psuje zbog nekoliko slučajeva o kojima se pisalo u medijima i koji su okarakterizirani kao Linićeva nemilosrdnost. To su oni slučajevi kad ugostitelj ima dvadesetak kuna viška u blagajni, pa zbog toga mora platiti visoku kaznu i još mu se zatvori lokal na nekoliko dana. U takvim slučajevima pitanje ne glasi »treba li kazniti« nego »kako treba kazniti«, a sadašnje se kazne, u pojedinim slučajevima čine neprimjereno stroge s obzirom na počinjeni prekršaj, čak drakonskima. No, na poreznicima je da primijenjuju porezne zakone, a na onima koji su nezadovoljni propisima je da ih pokušaju promijeniti. 

  Želi li i dalje izazivati strahopoštovanje Porezna uprave ne bi smjela izvoditi vratolomije kakvoj su u srijedu svjedočili Senjani. Bez obzira na neupitan porezni dug od 883.080,76 kuna (a tvrtka vlasnik »Libre« ne duguje samo državi) i dogovor s vlasnikom da će dug podmiriti u roku osam dana, posljedice akcije tipa »ujutro te pečatim, poslijedpodne skidam pečate, a u međuvremenu iseljavam goste« bit će podsmjeh prema poreznicima.