U siječnju ove godine Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ-a netom izabran za prvog potpredsjednika Vlade, izjavio je da je Domoljubna koalicija, koju je na izborima 8. studenoga prošle godine predvodio njegov HDZ, na izborima pokradena za pet, šest mandata. Bila je to vrlo neodgovorna izjava kojom je jedan od najvažnijih izbornih sudionika, dapače čelnik relativnog izbornog pobjednika, potkopavao povjerenje građana u izborni proces, a samim time i u politički sustav. Karamarko je i naznačio kako je Domoljubna koalicija pokradena, kakvu ulogu u tome ima tvrtka APIS, a kakvu SDP.

Naravno, sve su to bile Karamarkove tlapnje i fantazije, svakome tko imalo zna kako se prebrojeni glasovi i zapisnici s biračkih mjesta unose u računalni sistem bilo je jasno da se Karamarko ponaša poput neodgovornog politikanta. No, na te Karamarkove tvrdnje reagiralo je Državno izborno povjerenstvo i prvog radnog dana nakon što je Karamarko objavio da ima saznanja o tome da je lista Domoljubne koalicije pokradena za pet, šest mandata, DIP je Državnom odvjetništvu podnio kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja. DIP je time radio posao koji je trebao napraviti Karamarko.

U svojoj neodgovornosti zaboravio je, a što bi morao znati i kao građanin i kao bivši ministar unutarnjih poslova, da onaj koji ima saznanja o kaznenom djelu, a on je posumnjao u kazneno djelo izborne krađe, treba o tome obavijestiti policiju, DORH, USKOK, ovisi već o čemu se radi. Nakon pola godine DORH je zaključio da nikakvog kaznenog djela nije bilo, odnosno da su Karamarkove indicije bile tlapnje.

Tako je bilo nakon parlamentarnih izbora 2015. godine. Nakon parlamentarnih izbora 2016. godine DIP je zaključio da baš i ne bi bio aktivan kao što je bio početkom godine. Evidentno je da pojedini birački odbori nisu radili svoj posao, da uopće nisu brojili ili su loše, nemarno i netočno prebrojavali preferencijalne glasove.

Otkrila je to Olga Muratti shvativši da na svom biračkom mjestu u Dubrovniku nije dobila niti jedan preferencijalni glas, pa čak niti svoj vlastiti. Brojka 107 simbolizira sav nemar i neodgovornost u provedbi ovih izbora. Muratti je nakon njenog prigovora pripisano 107 preferencijalnih glasova koje se nekome nije dalo brojiti ili pripisivati. Na biračkom mjestu 107 u Splitu kandidati Narodne koalicije nisu osvojili niti jedan jedini preferencijalni glas, iako je u tom gradu 68,95 posto birača te koalicije iskoristilo pravo preferencijalnoga glasa. Tek nešto bolja situacija, ali itekako sumnjiva u tom se gradu dogodila na biračkim mjestima 59 i 78.

Sve to evidentirano je na internetskim stranicama Državnog izbornog povjerenstva izbori.hr. Međutim, DIP koji je tako hitno i hitro reagirao kada ga je o svojim indicijama javno prozborio Karamarko, ovaj put neće mrdnuti ni malim prstom. O svemu smo tome, kao što je Novi list pisao u subotu, obavijestili DIP i upitali što će učiniti. Zaključak je porazan: DIP neće raditi ništa, odnosno neće izvršiti uvid u izborni materijal, jer to ne nalazi opravdanim. Pojave kakve su zabilježene na biračkim mjestima u Splitu možda bi se i mogle ocjenjivati uvidom u izborni materijal, ali u postupku odlučivanja o prigovoru, a budući da pojedinac koji nije kandidat na izborima ne može podnijeti prigovor, a i rokovi su minuli, onda nikome ništa.

Ovom zgodom, za razliku od siječnja i Karamarka, nije riječ o indicijama temeljenim na rekla-kazala i nečijoj fantaziji. Radi se o indicijama koje svoje utemeljenje imaju na podatcima koje je objavio DIP. No, DIP te indicije ne želi provjeriti jer sve skupa što se dogodilo u Splitu (a nije nemoguće da takvih primjera ima još) nije opravdanje da bi netko u DIP-u nešto radio, a to nešto i nije komplicirana radnja. Treba od Izbornog povjerenstva X. izborne jedinice zatražiti da pregleda izborni materijal s tri biračka mjesta što doista nije naporan posao.

DIP je zaključio da neće raditi ništa, a time što neće raditi ništa on je odlučio učiniti mnogo toga. DIP je odlučio potkopati povjerenje u izborni proces i politički sustav (ionako ne naročito visoko), a takvim je odnosom prema radu i izborima postavio i pitanje razloga svog postojanja kao stalnog tijela. Formiranje DIP-a kao stalnog tijela smatralo se velikim korakom naprijed u građenju izborne administracije, a sada se čini da stvari ne bi ništa lošije funkcionirale i da je DIP ad hoc tijelo kakvo je bio. Uostalom, ako se ljudima zaposlenima u DIP-u ne radi, zašto im ne omogućiti da ne rade.