Tri bika Franje Raspora krenuli su u avanturu, koja je za jednog od njih završila »atraktivnim« padom
KLANA Jednom od tri bika u vlasništvu Franje Raspora iz Klane, jučer ni po čemu nije bio dobar horoskop. Em, se dao nagovoriti na nepodopštinu, em je tu nepodopštinu skoro platio glavom. Naime, dan mu je počeo kao i svaki drugi, malo rastezanja prilikom buđenja, pa doručak sastavljen od tri do četiri kilograma sijena, jer dnevna doza kad ne izlazi na ispašu mu je čitava bala, pa još malo pogovora i razgovora s »cimerima« – jednim starijim gospodinom bikom, i bikom juniorom, a onda je došao gazda i obznanio kako je vrijeme za ispašu. I taman kad je pomislio – juhu, svjež zrak i dooobre krave u susjednom dolcu, onaj stariji i iskusniji bik prišapnuo mu je kako se još bolji »komadi« nalaze nekoliko dolaca dalje, a k tome namignuvši dodao – nije problem izaći u šetnju, skužio sam da je ograda oštećena.
Bika »srednjaka«, da ne kažemo naivčinu nije trebalo puno nagovarati, pa dočim je šjor Raspor okrenuo leđa, dadoše njegova dva odrasla i bik junior kopitima vjetra. Krenuše oni na zabranjeni teritorij i upadoše ravno u privatno vlasništvo na kojem je u tijeku izgradnja kuće. E, tu im put biva prepriječen, a putanja okrenuta unatrag. Rečeno im je – idite od kuda ste došli, i oni što će nego li bijes zbog skretanja sa zacrtanog puta iskališe jurnjavom pri povratku. I dok su bik iskusnik i bik mladac uspješno otrčali na start, onaj srednjak – naivac doživio je skoro pa pogubnu nezgodu. Sa svih svojih osamstotinjak kilograma pao je iz gornje u donju prezidu. Ili s metra i pol visine uskočio je »u prazno«. Nasreću, koliko nespretan u trku, toliko spretan u zraku, pa su sve kosti, barem na »prvi pregled« čitave.
Ali tu priča ne staje, jer jedno je pasti kad te nitko ne vidi, a sasvim nešto drugo kad tvoja nespretnost postane predmet zanimanja fotoreportera. Upravo to se dogodilo ovom klanjskom nespretnjakoviću. Kud baš on, kud baš sad, pitanja su što ih je kroz stisnute zube protiskivao smeđe-bijeli ljepotan dižući se kao da ništa nije bilo. Uz škljocanje fotoaparata pratio ga je i smijeh njegovih frendova. Gazdi Rasporu nije bilo do smijeha, jer taj bivši stolar i bivši zaposlenik klanjske pilane živi od uzgoja bikova. Eto, ova je priča imala sretan završetak, a to što je fotoreporter privatnu bikovu stvar pretvorio u javnu, e, to je današnjica u kojoj je privatnost sve samo ne svetost u koju se ne dira.
