Švercanje u javnom prijevozu u Francuskoj davno je prestao biti fenomen među mladima iz predgrađa.

Na sveučilištima, studenti ulaze u tajne “osiguravajuće” sheme koje, za sedam eura na mjesec umjesto 65 koliko iznosi mjesečna karta, preuzimaju troškove kazni.

Švercanje je čak poželjno: aplikacija “CheckMyMetro” omogućuje da se u realnom vremenu na pametnom telefonu otkriju kontrolori u pariškom metrou.

“Vodeći smo u Europi među onima koji misle da prijevara u javnom prijevozu nije ozbiljna”, rekao je Julien Damon, profesor na fakultetu Sciences Po, pozivajući se na ispitivanja koja su proveli Valeurs, Eurobarometar i World Value.

Poznata fotografija bivšeg predsjednika Jacquesa Chiraca, tadašnjeg gradonačelnika Pariza, kako 1980. preskače automatska vratašca za ulaz u metro “dokaz je te blagonaklonosti”, kazao je.

“U Ujedinjenom Kraljevstvu prijevoz je skuplji a prijevara manje”, rekao je. U Berlinu, metro i gradska željeznica uopće nemaju automatska vratašca za ulaz.

“U jednoj katoličkoj zemlji, prijevara je nacionalni sport”, objasnio je filozof Michel Onfray, podsjećajući da je u protestantskim zemljama “čovjek odgovoran za ono što čini jer ima izravan odnos s Bogom.”

No, kako objasniti da se u metrou u Rimu šverca 1,1 posto putnika, a u pariškom metrou 5 posto i gotovo dvostruko više u autobusima i tramvajima.

To je zato što Francuzi imaju “paradoksalan odnos prema zakonu i državi”, objašnjava Alain Mergier, sociolog Zaklade Jean Jaures.

“Francuzi smatraju da je država ta koja mora paziti na poštivanje zakona i ne žele biti sami sebi policajci”, rekao je. “Misle također da im javni prijevoz pripada: ako nisu platili kartu, nisu nikome ukrali!”.

Fenomen ipak zabrinjava državni vrh.

“Godišnji trošak švercanja u francuskim željeznicama (SNCF) procjenjuje se na 300 milijuna eura”, rekao je francuski ministar prometa Frederic Cuvillier. “Za pariški metro RATP, trošak doseže 100 milijuna eura.”

Glavni direktor RATP-a Pierre Mongin lupio je ovaj tjedan šakom o stol, zatraživši veće kazne ili bolje kontrole.

Budući da cijena karata pokriva samo 25 posto realne cijene prijevoza, dvadesetak francuskih gradova odlučilo je ukinuti troškove kontrole i uvesti besplatan prijevoz.

“Javni prijevnoz trebao bi biti besplatan kao i knjižnice, bazeni, zdravstvo, obrazovanje i sve drugo što se gradi novcem poreznih obveznika”, rekao je Michel Onfray.

Besplatan javni prijevoz pokazao se uspješnim u gradu Aubagneu, koji ima oko stotinu tisuća stanovnika. U četiri godine njime se koristi 170 posto više građana, a automobilski se promet smanjio za 10 posto.