Nakon što su članovi GSS-a Gospić utvrdili da je nesretni medo uginuo, ustanovili su i da sama jama u koju je pao predstavlja pravo speleološko otkriće
PERUŠIĆ Članovi HGSS stanice Gospić do sada su spasili mnoge živote, tražili zalutale građane, a neke od njih nažalost pronalazili mrtve.
Cilj njihova spašavanja bile su i mnoge domaće životinje. Ovoga puta potraga ih je dovela do – medvjeda. Vlasnik jedne ličke turističke lovačke agencije je objasnio da je prilikom lova na medvjeda došlo do nesreće, pri čemu je u do tada neotkriveni speleo-objekt, jamskog karaktera upao nastrijeljeni medvjed.
Iz GSS-a Gospić dodatno su pojasnili svoje motive za sudjelovanjem u ovoj, za njih, dosta neuobičajenoj intervenciji.
– Oko jame se nalazio popriličan broj lovaca, vodiča te stranih gostiju. Odstreljeni medvjed je, kako smo saznali, vrijedan trofej u lovnom turizmu, te se nije planiralo samo tako lako okrenuti i otići. Već u prvom telefonskom razgovoru smo saznali da su »neki« uspjeli sići po kosini nekih 25 metara te da vjerojatno dalje neće moći jer je dalje čista vertikala. Odmah smo uvidjeli potencijalnu opasnost gdje bi vrlo lako netko od nepažljivih sudionika ovog događaja mogao otklizati i pasti u rupu, te završiti zajedno s medvjedom. Bez razmišljanja smo pristali doći, ako ništa da djelujemo preventivno i spriječimo eventualni nemili događaj s ljudskim žrtvama. Gledano s humanog stajališta, iako je to u ovoj priči teško zamislivo, bilo je potrebno spustiti se do nesretnog medvjeda i utvrditi da li je smrtno stradao, odnosno da li je još živ. Naš nesretni medo, nažalost, više neće hodati ličkim šumama, već će krasiti lovačku sobu nekog bogatog stranog lovca. Iako ne podržavamo lov, niti razumijemo ovaj način razmišljanja, shvaćamo da postoji lovnogospodarska osnova kojom treba gospodariti te da je lovni turizam je jedna od značajnih grana turizma, pa se nadamo da smo i na ovaj način bar malo doprinijeli našem gospodarstvu, stoji u priopćenju Alena Zorića iz HGSS-a. (V. S.)
Od HGSS stanice Gospić se tražilo da interveniraju na način da dođu i procjene situaciju, te po mogućnosti da se spuste do nesretnog medvjeda. Iz jame je medvjeda valjalo izvući živa ili mrtva, a ova potonja opcija činila realnijom jer je zvijer ranjena i ukoliko bi joj se netko približio na dnu 100-metarske jame teško da bi ostao živ. Humanost u poslu GSS-a je neosporna, ali niti jedan istinski lovac neće dopustiti da se nastrijeljena životinja pati i ugiba u mukama.
Dečki iz GSS-a načinili su sve pripreme prema odredbama ovakvih zahvata i počeli sa spuštanjem. Kada su se približili dnu jame utvrdili su da je nesretni medo uginuo, što od hitca, što od pada u ambis.
Brojne kosti razbacane po dnu jame dovoljno govore o tome da ovaj medo nije prva, a zacijelo niti zadnja žrtva ove prirodne zamke. Medvjed je bio težak skoro 200 kila, a natrag do vrha je bilo 75 metara čiste vertikale, te više od 20 metara strmog uspona. Izvlačenje je trajalo dulje od sat i pol vremena. Sama jama je predstavljala pravo speleološko otkriće.
Bila je duboka nešto manje od 100 metara, a nakon jamskog ulaza naglo se širila u zvono. Dva bočna kanala su obećavala dosta materijala za istraživanje, zaključili su GSS-ovci. Tako je igrom slučaja otkriven još jedan lički geomorfološki objekt, lovac je dobio svoj trofej, a duboka jama mogla bi dobiti ime po nesretnom caru, najjačem predatoru ličkih šuma.
